Razgovarali ste s mnogima upućenima u hrvatske medijske probleme, ali i s vladajućima koje se proziva da ugrožavaju medijske slobode. Kakav dojam ste stekli nakon tih razgovora, odnosno koje probleme ćete istaknuti u svom izvješću o stanju ljudskih prava i medijskih sloboda u Hrvatskoj?

Smatram da vladajući moraju poslati snažnu poruku u slučajevima fizičkih napada, prijetnji smrću i zastrašivanja novinara. Poruka mora biti jasna: takvo ponašanje je neprihvatljivo jer novinari igraju važnu ulogu u zaštiti javnih interesa u svakom demokratskom društvu. Država je dužna pobrinuti se za njihovu sigurnost, ali i učinkovito djelovati u slučajevima nekažnjavanja zločina protiv novinara. Jer napad na novinare je napad na demokraciju. Upozorio sam na ovaj problem u razgovorima s pojedinim ministrima. No nisam stekao dojam da su shvatili ozbiljnost problema. Neki su rekli kako nemaju preciznih podataka o napadima na novinare, a neki su istaknuli kako se ne može sa sigurnošću tvrditi jesu li novinari napadnuti zbog svojeg profesionalnog rada ili nečeg drugog. Javni diskurs koji opravdava napade na novinare je opasan za medijske slobode i demokraciju.

Drugi problem na koji sam upozorio predstavnike hrvatske vlasti tiče se javnih i neprofitnih medija te neovisnih regulatornih tijela. Pratit ćemo razvoj događaja na Hrvatskoj radioteleviziji, odnosno kako su se kadrovska rješenja na HRT-u odrazila na uređivačku politiku. Pratimo i brojne smjene na javnom RTV servisu, od kojih će neke dobiti i sudski epilog. Ostao sam zapanjen time kako je smijenjena Mirjana Rakić, predsjednica Agencije za elektroničke medije. Nečuveno je to da je rulja došla na adresu Agencije očito s ciljem da ju zastraši i od nje iznudi ostavku.

S ministrom kulture Zlatkom Hasanbegovićem razgovarao sam i o problemu ukidanja subvencija za neprofitne medije. Za mene je to bio dobar program, odnosno dobar model koji pridonosi pluralizmu medija. I nakon razgovora s ministrom nije mi postalo jasnije zašto su ukinute subvencije. Naime, on je tvrdio kako je to bio loš eksperiment bivše Vlade te kako drži da nije u redu to da Ministarstvo kulture daje novac medijima. Stoga je odlučio prestati s tom praksom. U kontekstu smanjenja sredstava za neovisne medije i kulturu, civilno društvo te izdavaštvo i aktivnosti manjinskih naroda takve postupke ministra kulture i hrvatske Vlade držim zabrinjavajućim. Smatram da je riječ o udaru na pluralizam medija i društva.

Kakav je trend s medijskim slobodama u drugima europskim zemljama?

Nažalost, zabrinjavajući trend udara na medijske slobode, osim Hrvatske, prisutan je u mnogim državama: Poljskoj, Mađarskoj, Bugarskoj, Srbiji, Crnoj Gori, dijelom u Ukrajini i Rusiji… Slično kao u Hrvatskoj, u Poljskoj i Mađarskoj dogodilo se stavljanje javnog RTV servisa pod kontrolu države. Napadi i prijetnje koji se događaju hrvatskim novinarima široko su rasprostranjeni i u Srbiji, Crnoj Gori, Bugarskoj…

Kako tumačite takvo demokratsko nazadovanje država?

Teško je dati jednoznačan odgovor jer je riječ o kompleksnom problemu. No zajedničko u mnogim slučajevima jest ovo što se događa u Hrvatskoj, a to je da nova vlast želi kontrolirati javne medije (isti trend je uočen u Poljskoj, Mađarskoj i još nekolicini zemalja). Također, učestali napadi i prijetnje novinarima čini se da su prisutniji u postkonfliktnim društvima, a očito su posljedica strahova i raznih emocija s kojima se ljudi ne znaju nositi. Problem je kad se takvo ponašanje ne kažnjava ili na drugi način obeshrabruje.

Postoji li mehanizam kojim Vijeće Europe i Europska unija mogu natjerati hrvatske i druge vlasti da poštuju pluralizam i slobodu medija?

Jedini mehanizam koji može natjerati vlade da promijene svoje ponašanje, odnosno sporne zakonske odredbe i političke odluke nalazi se u rukama Europskog suda za ljudska prava. Inače, svi ostali mehanizmi temelje se na suradnji, dijalogu, konsenzusu, kompromisu i usvajanju dobre prakse… Konkretno, mi u Vijeću Europe imamo platformu za zaštitu novinara, a ona je rezultat suradnje raznih medija, civilnih organizacija i Vijeća Europe. Svi slučajevi prijetnji i napada na novinare se evidentiraju kroz našu online platformu. Na temelju tih upozorenja (alerts) predstavnici država u Vijeću Europe od svojih vlada traže očitovanje. Bilo je nekoliko alerta iz Hrvatske. Države na važnost medijskih sloboda upozorava i OESS. Specijalna izvjestiteljica za medijske slobode u Hrvatskoj Dunja Mijatović dosta je aktivna te ona često ističe probleme i poziva na iznalaženje rješenja.

No na ta upozorenja vladajući se rijetko osvrću?

Nažalost, ne ide to uvijek tako brzo. Važno je ustrajati na upozorenjima, pozivima, apelima, nagovaranjima i poticajima kako bi promijenila situacija. To je, uostalom, moj posao - da nastavim razgovarati s vladajućima da poduzmu potrebne korake. Novinari se ustrajno trebaju boriti za svoja prava i slobode. Ako su nezakonito smijenjeni ili otpušteni, neka na sudu zatraže zaštitu svojih prava. Solidarnost među novinarima (bez obzira na njihova politička i svjetonazorska uvjerenja) trebala bi biti na prvom mjestu jer je ključna za uspješan otpor političkim i drugim pritiscima.

Utvrdili ste da su u Hrvatskoj ugrožene medijske slobode, no kakve ste informacije dobili po pitanju poštivanja drugih ljudskih prava?

Probleme sam uočio na području zaštite prava nacionalnih manjina, naročito u kontekstu tranzicijske pravde, odnosno saniranja posljedica ratnih zbivanja te djelovanja civilnih manjinskih udruga. Hrvatska bi se trebala pozabaviti nizom neriješenih slučajeva teških kršenja ljudskih prava i ratnih zločina iz devedesetih godina prošlog stoljeća. Također bi trebala uložiti napor kako bi osigurala učinkovitu i adekvatnu naknadu svim žrtvama rata; kako bi se doznala i objavila istina o nestalima u ratu te kako bi se stvorili nužni životni i drugi uvjeti za održiv povratak izbjeglica. Nažalost, trenutno je atmosfera u Hrvatskoj takva da se mnogi ljudi ne žele vratiti. Treba poraditi na razvijanju atmosfere tolerancije i snošljivosti te društvenog uključivanja.

Jako sam zabrinut zbog porasta etničke netolerancije, govora mržnje i ostalih oblika netrpeljivosti usmjerenih prema pripadnicima nacionalnih manjina, posebno prema članovima srpskog, židovskog i romskog naroda.

Hrvatska ima zakonodavni i institucionalni okvir zaštite prava nacionalnih manjina, no u praksi se ne drži do toga. Najbolji primjer nepoštivanja vlastitih zakonskih, i to ustavnih rješenja je uvođenje dvojezičnosti u Vukovaru. Zatim, prava nacionalnih manjina ugrožavaju i rezanja financijskih sredstava za njihove udruge. Vlasti bi morale iznova sagledati tu svoju (financijsku) odluku. Brine me to što se dobra zakonska rješenja ne primjenjuju jer je to velik korak unatrag.

Europa je suočena s velikim humanitarnim i političkim izazovom: izbjegličkom/migrantskom krizom. Jesu li vas nadležni u Hrvatskoj upoznali na koji način će ispuniti zadaću zbrinjavanja migranata sukladno planu Europske komisije?

Hrvatska je na početku izbjegličkog vala odradila dobar posao. Zaslužuje sve pohvale za humano zbrinjavanje više od 600 tisuća izbjeglica. No sad je pred Hrvatskom novi, teži izazov: mora razmjestiti ljude po Hrvatskoj, primiti one koji će se u Hrvatsku vratiti sukladno Dublinskom sporazumu… Zatim mora osmisliti politiku prema pridošlicama, odnosno mora donijeti strateški dokument o integraciji stranaca u hrvatsko društvo. Ima primjera dobre prakse koju bi trebalo slijediti. Pomoći će pritom i europski novac te suradnja s drugim članicama. Taj dokument je važan da bi se u svakom trenutku znalo odgovoriti na nove, izazovne situacije vezane uz migrantsku tematiku. Hrvatska nije samo zemlja iz koje ljudi odlaze, već je i zemlja u koju će ljudi dolaziti. Ovdje je također važno poraditi na popravljanju društvene klime. Jer kako ćete uspješno integrirati nekoga u društvo koje je duboko podijeljeno i netolerantno?

No imigrantsku krizu nespremna nije dočekala samo Hrvatska. Ni Europska unija ne zna kako riješiti taj problem.

To je točno. Za razliku od zapadne Europe, za zemlje srednje i istočne Europe te zapadni Balkan to je posve novi problem s kojim se ranije nisu suočavali. Stoga će se morati poraditi na podizanju društvene svijesti o migrantskom problemu: ljudima će, naime, trebati objasniti tko im to i zašto dolazi u zemlju? Kako će im i zašto im država treba pomoći? Od velike pomoći državi što se tiče imigrantskog pitanja mogle bi biti civilne udruge. Hrvatska ima sjajno razvijenu scenu koja bi državi mogla biti od velike koristi. Država bi s njima trebala razvijati partnerske odnose, a ne otežavati im rad.