Rusija je prošlog tjedna upozorila da bi se sateliti SAD-a i njihovih saveznika, pomoću kojih se ukrajinskoj vojsci dostavljaju informacije o kretanjima i lokacijama ruske vojske, mogli naći na njihovoj meti. Invazija na Ukrajinu razotkrila je nove važne mogućnosti korištenja komercijalnih satelita – i očito nacrtala metu na njihovim 'leđima'
Ruski diplomat Konstantin Voroncov rekao je prošlog tjedna u Ujedinjenim narodima da bi 'kvazicivilna infrastruktura mogla postati legitimna meta odmazde'. Američka vojska i obavještajne agencije imaju svoje svemirske objekte u orbiti, a nova generacija komercijalnih satelitskih operatera sada pruža mogućnost komunikacije i daljinskog očitavanja američkim vojnicima i špijunima, kao i njihovim saveznicima. Sateliti u privatnom vlasništvu prate rusku vojsku pomoću optičkih, radarskih i radiosenzora te omogućuju komunikaciju ukrajinskim snagama.
Ta aktivnost nije promaknula pozornosti ruske vojske. Ruska strana pokušala je ometati prijenose komunikacijskih satelita i GPS navigacijskih signala te su hakirane satelitske mreže kako bi ih se ugasilo. Ali ovi 'nekinetički' napadi zapravo nisu uspjeli zaustaviti upotrebu svemirskih sredstava u korist Ukrajine, piše Quartz.
vezane vijesti
To je dovelo do rasprave o kinetičkim prijetnjama - korištenju projektila za uništavanje satelita u orbiti. Nema sumnje da Rusija ima sposobnost za uništavanje satelita. U studenom 2021. Moskva je uništila jedan od svojih satelita kako bi demonstrirala tu sposobnost. Udar je raspršio komade satelita i projektila oko našeg planeta, a u opasnosti od opasnog sudara našla se i Međunarodna svemirska postaja.
Problem za Rusiju je taj što je većina privatno izgrađenih satelita malena i relativno jeftina. Funkcioniraju kao mreža stotina ili čak tisuća svemirskih objekata međusobno udaljenih kilometrima. Uništavanje jednog ili čak nekoliko ovih objekata moglo bi umanjiti sposobnost satelitske mreže, ali ne i potpuno je isključiti. Precizno navođene rakete potrebne za uništavanje satelita, s druge strane, skupe su za izgradnju i lansiranje, što je poseban izazov za Rusiju jer joj je teško uvesti ključne komponente poput silicijskih čipova i žiroskopa zbog sankcija kojima je izložena nakon agresije na Ukrajinu.
Doista, sposobnost SpaceX-ove mreže Starlink da kontinuirano pruža mogućnost komunikacije ukrajinskim lovcima uvjerila je američku vojsku da je korištenje rojeva manjih satelita pametnije od tradicionalnog pristupa s velikim i skupim satelitima vrlo visoko iznad planeta. Pravno gledano, napad na civilnu infrastrukturu nalazi se u sivoj zoni međunarodnog prava. Potpisnici UN-ovog Ugovora o svemiru, među kojima je i Rusija, obvezuju se na miroljubivo istraživanje svemira i da neće postavljati nuklearno oružje u orbitu. Inače, međutim, nema ograničenja vojnog djelovanja. Protusatelitsko oružje testiralo je nekoliko zemalja, uključujući SAD, Rusiju, Kinu i Indiju. Nisu korišteni protiv neprijateljskih ciljeva jer, srećom, svemirske sile nisu izravno zaratile jedna s drugom.
Sada navodno civilni sateliti pružaju usluge izravno vojnim korisnicima. Lako je vidjeti, iz ruske perspektive, zašto bi mogli postati mete odmazde. Ako bi u nekom budućem sukobu privatno izgrađena kineska satelitska mreža pomagala njezinoj vojsci u sukobu protiv saveznika SAD-a, možete zamisliti kako bi se situacija preokrenula. Ipak, postoji još jedan razlog za oprez u vezi s napadima u orbiti: uništavanje satelita stvara krhotine koje prijete drugim svemirskim objektima, zbog čega se SAD i druge zemlje zalažu za zabranu testiranja takvog oružja. Svaki ozbiljan pokušaj uništavanja konstelacije uključivao bi višestruke udare i nepredvidive posljedice. Drugi sateliti bili bi ugroženi, kao i Međunarodna svemirska postaja. Svaka država koja je uložila sredstva u svemir stoga bi dvaput razmislila o velikom napadu u orbiti.
