ZAGREB - Kao ključni čovjek za nabavu oružja, Zagorec je imao neograničen pristup državnoj blagajni i niz drugih pogodnosti: diplomatsku putovnicu, ovlaštenje da podiže novac, "otvara" granice kako bi se preko njih bez carine prenijelo oružje, a sve do 1996. Državna revizija nije imala pristupa tvrtki "RH Alan" kojoj je bio na čelu, ispričala je svjedokinja koja je na suđenju za otmicu Zagorčeva sina, zajedno s Hrvojem Petračem progovorila o "aferi dragulji".

Dodala je da je sva ovlaštenja Zagorec imao po odobrenju tadašnjeg ministra obrane Gojka Šuška te da je u Upravnom odboru "RH Alana" bio i ministar financija, pa je nesmetano mogao dolaziti i do velikih gotovinskih iznosa državnog novca.

Šiprak je ponovila da je dvije pilotske torbe s raznim vrstama dragulja donio njemački trgovac oružjem Josef Rothaichner kao polog za pet milijuna američkih dolara koje je preuzeo za nabavu oružja. Ta se transakcija, tvrdi svjedokinja, razlikovala od ostalih jer u drugim slučajevima Ministarstvo obrane nije davalo polog. Osim toga, Zagorec nije želio potpisati da je trgovcu predao novac, pa se na zapisniku nalazi samo Rothaichnerov potpis, kazala je.

Kako za razliku od ostalih transakcija taj novac nije bio pokriven nikakvom narudžbom, Zagorec je ustvrdio da je namijenjen kupnji raketnog sustava S-300 koji je u konačnici trebao stajati 200 milijuna dolara. Dio od te svote trebao se platiti gotovinom, a dio hrvatskim hotelima, kazala je svjedokinja. Ustvrdila je da je jednom za potrebe tadašnjeg Vijeća obrane i nacionalne sigurnosti (VONS) čak pripremila govor kojim je ministar Šušak trebao opravdati kupnju tog raketnog sustava.

Svjedokinja Šiprak je kazala da je Zagorec u sefu u svom uredu, osim spornih dragulja, držao i veće gotovinske iznose koji su datirali još iz 1991. Dio tog novca koristio se za razna plaćanja nekadašnjoj Hrvatskoj izvještajnoj službi (HIS), američkom veleposlanstvu ili za druge svrhe poput obrane haškog osuđenika, generala Tihomira Blaškića. U sefu je čuvao i posebno izrađeno prstenje, kao i svoja odlikovanja kojih je imao najviše u Hrvatskoj.

Svjedokinja je kazala i da je Zagorec odnio gotovo svu dokumentaciju vezanu uz nabavu oružja, osim za sam početak rata. U jednom joj je razgovoru, kaže, povjerio da je sva potrebna dokumentacija u stanu njegova prijatelja i suradnika na Pantovčaku.

Time je pobila iskaz jučerašnjeg svjedoka Josipa Fereka koji je kazao da je dio dokumentacije preuzeo iz Privredne banke i dostavio u njen ured. Lažnom je nazvala i Ferekove tvrdnje da je dvije pilotske torbe, nakon smjene vlasti 2000. odnio u njen stan.

Za Fereka je kazala da je Zagorčev kum, s kojim je ostao u prijateljskim, ali i poslovnim odnosima i nakon odlaska iz MORH-a. Za 500 eura mjesečno radio je pomoćne poslove kao što su pranje automobila, mijenjanje guma i slično, ustvrdila je Šiprak.

Na pitanje zašto Zagorčeva nedjela nije prijavila ranije kazala je da je primala prijetnje zbog kojih se bojala za sebe i svoju obitelj te da je bilo mnogo osoba koje su znale za razne malverzacije iz tog razdoblja, a nije im palo napamet progovoriti.

"O draguljima sam progovorila tek kada mi je na suđenju za otmicu Zagočeva sina o tome postavljeno pitanje koje je sudsko vijeće odobrilo. Da sam to učinila ranije sebe i svoju obitelj dovela bih u smrtnu opasnost", kazala je Šiprak.

Dodala je da je nakon toga pozvana na razgovor u Državno odvjetništvo s kojim i danas surađuje na otkrivanju nepravilnosti u nabavi oružja.

Zagorčev odvjetnik Zvonimir Hodak prigovorio je njenom svjedočenju, ustvrdivši da je izrekla niz neistina i stvari koje sa samim slučajem nemaju nikakve veze, poput one da revizija nije imala pristup glavnoj državnoj tvrtki za nabavu oružja.

Suđenje se nastavlja, a poslijepodne bi trebao svjedočiti i posrednik u nabavi vojne opreme Vladimir Lasić.