A ovaj je investitor napikirao Hrvatsku još prije dvadesetak godina. Kupili su Šveđani zemlju u Svetoj Nedjelji, no u ratom zahvaćenu i okupiranu državu nitko pametan ne ulaže, a oni su pametni i racionalni pa se ideja hrvatske Ikee kiselila do 2006.

Krenula je tada potraga za adekvatnim zemljištem jer je ono u Svetoj Nedjelji prodano te je odluka 2008. pala na Rugvicu. No, kao za vraga, zemljište u Rugvici je poljoprivredno, a Ikea se zasad tim sektorom ne bavi. Ubrzo je i taj problem riješen. Javio se i drugi – naplatne kućice koje su bile baš na nezgodnom mjestu. I to je riješeno. Premještene su 11 kilometara dalje.

Prema nekim izračunima, Hrvatska je za sve te manevre izdvojila oko 300 milijuna kuna, a vrijednost švedske investicije je oko 750 milijuna kuna. Nije ni čudo što su se hrvatski proizvođači namještaja malo trgnuli iz višegodišnjeg zimskog sna i ljutiti poručili da bi svaki od njih odlično funkcionirao da mu je država dala barem dio tog novca.

Mediteranski mentalitet vs. skandinavski

I tako smo povuci-potegni, šest godina od kupnje zemljišta, postali domaćinom hramu namještaja - bezvremenskog, skladnog, jeftinog i skandinavskog. A skandinavski dizajn je, kao i Skandinavci, odmjeren, skladan, nenametljiv, napose funkcionalan i racionalan.

Kako će se to uklopiti u naše poimanje stambenog prostora, a posebice u hrvatski mentalitet koji je po gotovo svim ovim elementima suprotan od skandinavskog? Ipak, mi smo južnjaci, držimo do obitelji, tradicije, stalnih stvari. Tako se, kada se gradi kuća, gradi na tri etaže. Da djeca imaju. I kada se oprema, kupuje se skup, masivan, ne pretjerano funkcionalan namještaj koji se neće raspasti još nekoliko generacija.

Skandinavci pak posve suprotno. Kod njih se, ali i u ostatku zapadne Europe, posebice u protestantskim zemljama, međugeneracijska solidarnost svodi na to da mladi i stari jedni drugima što manje smetaju, a ne da su stalno skupa. Uz to, nije im životna drama ako kompanija u kojoj rade odluči da moraju promijeniti adresu te im život presele na ulice gradova stotinama kilometara udaljenih od njihovog rodnog.

Ako se puno sele, sigurno ne vuku kompletan namještaj sa sobom. S druge strane, mobilnost u Hrvata gotovo pa i ne postoji. Ako vam netko u Zagrebu kaže da idete raditi u Sisak ili Varaždin, nedajbože Split ili Zadar, odmah drama. Uostalom, tko će preseliti sav taj hrastov namještaj i ogromne vitrine?!

To više nije to

Ipak, unatoč razlici temperamenata, Hrvati i Ikea se već dosta godina vole javno. Šoping-ture za Graz vozile su pet dana u tjednu. Usput se odlazilo na kobase u centar grada, u H&M, Metro, Spar, Müller… Ikea je posljednja s tog popisa stigla u Hrvatsku. Hoće li samim time što je pet minuta od Sesveta izgubiti kultni status u Hrvatskoj? Da!

Sve nam je nadomak ruke, čime je dio aure stranih brendova definitivno izgubljen. Vrijedi li Kinder jaje više našoj djeci jer je dostupno na svakoj blagajni ili je više vrijedilo nama, koji smo ga dobili jednom ili dva puta godišnje? Odgovor je jasan, a isto će se dogoditi i sa, za sada, još famoznom Ikeom.

Nismo ni mi klipani

Dugo očekivano otvorenje je iza nas i tu smo već u samom startu ipak iznenadili sami sebe. Nije bilo gužve ni stampeda. Doduše, nije se ništa ni dijelilo. Parking se dupkom napunio tek nakon što su prvi kupci protutnjili robnom kućom.

Je li 'pala' koja sofa Klippan, jedan od najdugotrajnijih i poznatijih Ikeinih proizvoda, ne znamo. No da se Hrvati ne bi uvrijedili, sofa Klippan nije kauč za klipane. Na švedskom 'klippan' znači 'litica, klif'. A Ikea toliko ističe činjenicu da je švedska kompanija da bi čovjek pomislio da je riječ o državnoj fabrici namještaja.

Pred robnom kućom se vijore i hrvatska i švedska zastava. Same boje Ikeinog loga su boje švedske zastave. U restoranu se nude švedska jela, pa tako i mesne okruglice s pekmezom kao prilogom (!). Ima i sjeverne ribe, švedskog ovog i švedskog onog. Nazive serija namještaja na švedskom nama je ponekad nemoguće izgovoriti.

A onda se bunimo kada za vrijeme velikih sportskih priredbi sve postane kockasto, tj. kvadratično. Šveđanima je sve plavo-žuto svaki dan.