Skupina znanstvenika pod vodstvom Alberta Carpinterija s Politehničkog sveučilišta u Torinu smatra da je isto zračenje moglo utjecati na grešku u određivanju starosti platna koje je provedeno 1988.

Platno je izazvalo veliko zanimanje javnosti nakon što ga je 1898. godine prvi put snimio fotograf amater Secondo Pia. Međutim kasnije određivanje starosti pomoću radioaktivnog ugljika pokazalo je da je tkanje staro samo 728 godina. Na temelju rezultata mnogi su stručnjaci odbacili mogućnost da je slika odraz Isusa ili nekog njegova suvremenika. No neki smatraju da su na datiranje mogli utjecati neutroni koji se oslobađaju u nuklearnoj fuziji i fisiji. Takvi slobodni neutroni ulaze u interakcije s jezgrama atoma te mogu promijeniti omjere među izotopima na temelju kojih se određuje starost.

Kako funkcionira datiranje ugljikom?

U atmosferi postoji vrlo stabilan omjer običnog ugljika C-12 i njegovih izotopa C-13 i C-14. C-14 je nestabilan pa se s vremenom raspada u stabilni dušik N-14, no u atmosferi se njegove razine stalno nadoknađuju pod djelovanjem kozmičkih zraka. Dok god je neki organizam živ, on razmjenjuje ugljik s okolinom pa je omjer C-12 i C-14 u njemu isti kao u atmosferi. Međutim, kada ugine, C-14 se nastavlja raspadati, a da se pritom ne nadoknađuje iz atmosfere jer je razmjena s njom prestala. Vrijeme poluraspada ugljika C-14, odnosno vrijeme u kojem će se pola izvorne količine C-14 raspasti i pretvoriti u N-14 je 5.730±40 godina. Na temelju omjera C-14 i C-12 znanstvenici stoga mogu utvrditi koliko je vremena prošlo od ugibanja organizma od kojeg je napravljen artefakt poput platna, papira ili grede.

No zračenje neutrona može obrnuti ovaj proces jer se atomi dušika N-14 u srazu s njima mogu ponovno pretvoriti u C-14 (n + N-14 = C-14 + p).

Potres, neutroni, slika i datiranje

Dakle, jako zračenje neutrona moglo je 'pomladiti' torinsko platno. Međutim, do danas nije predstavljeno nikakvo logično objašnjenje pojave koja je mogla uzrokovati takvo zračenje. Carpinterijev tim smatra da bi odgovor mogao biti moćan potres. Naime, talijanski su stručnjaci u laboratoriju pokazali da bi valovi visokih frekvencija u Zemljinoj kori kakvi nastaju u potresima mogli osloboditi neutrone. Ova hipoteza temelji se na istraživanju piezonuklearne fisije koja se pokreće kada se pod pritiskom drobe vrlo krhke vrste stijena. U tom procesu oslobađaju se neutroni. Talijanski tim pretpostavlja da su na sličan način u povijesnom potresu magnitude 8,2 po Richteru u Jeruzalemu 33. godine n. e. nastala zračenja neutrona. Ova zračenja mogla su stvoriti poznatu sliku, čiji proces kreacije do danas nitko nije uspio objasniti. S druge strane ona su mogla povećati udio izotopa C-14 koji je mogao uzrokovati greške u kasnijem datiranju.

'Vjerujemo da su emisije neutrona nastale u potresu mogle uzrokovati stvaranje slike na nitima platna kroz vezivanje neutrona na jezgre dušika. One su također mogle uzrokovati grešku u datiranju', objasnio je Carpinteri.

Hipotezu tek treba dokazati!

No neki su znanstvenici izrazili određene rezerve prema Carpinterijevim rezultatima jer ih nisu uspjeli nedvosmisleno potvrditi u vlastitim eksperimentima (pogledajte video dolje).

Naša stručnjakinja za datiranje ugljikom C-14 s Instituta Ruđer Bošković dr. sc. Ines Krajcar Bronić kaže da ne može reći jesu li količine neutrona nastale u potresu mogle biti dovoljno intenzivne i dovoljno lokalizirane da izazovu učinke koje tumači Carpinteri. No smatra da su morale biti vrlo velike da bi se platno pomladilo za više od tisuću godina.

'Takvo snažno zračenje vjerojatno bi uzrokovalo bolesti kod ljudi i poremetilo datiranja drugih artefakata kao što su primjerice svici s Mrtvoga mora. Sve bi se pomladilo pa bi bilo praktički nemoguće naći neko drvo starije od tisuću godina. Teško mi je povjerovati da bi ovo zračenje moglo imati tako lokalizirani efekt da utječe na samo neki određeni artefakt ili neko malo područje', objasnila je Krajcar Bronić.