Uskok je još početkom srpnja zatražio izuzeće, ukazujući na medijske natpise o tome da je Smiljanić 26. svibnja u Novom Vinodolskom bila na večeri u restoranu u kojem je na večeri bio i optuženi Sanader sa svojim društvom te da je odvjetnik Goran Suić, koji je osoba od Sanaderova povjerenja, ustao od stola i pozdravio se sa sutkinjom Smiljanić te se neko vrijeme zadržao s njom u razgovoru.

Prema odluci suca Dražena Jakovine, koji trenutno obnaša funkciju predsjednika zagrebačkog Županijskog suda, ne postoje razlozi za izuzećem jer sama činjenica da je sutkinja razgovarala s odvjetnikom Suićem u jednom restoranu, što ona niti ne spori, ne može ukazivati na njezinu neobjektivnost u postupku koji vodi protiv Sanadera.

Moguće je da se sudac i stranka iz predmeta u kojemu sudi nađu u istom prostoru. Koliko god takve situacije mogu izazvati različite konotacije u javnosti, toliko je takva situacija životno i stvarno moguća. Kada nema niti naznake o tome da bi sudac i stranka bili u istom društvu i time i međusobno komunicirali, tada tako istaknuti razlog za izuzećem sutkinje nije osnovan, ustvrdio je Jakovina.

Kontakti sudaca i odvjetnika su uobičajeni i prirodni, ali tu, napominje se u rješenju, mora postojati granica određena prirodom posla kojim se suci i odvjetnici bave, kao i njihovim položajem u društvu.

Argumentacija Uskoka za sud, međutim, nije dovoljna da bi ta granica u konkretnom slučaju bila prijeđena, a ni druge tvrdnje Uskoka nisu takve kvalitete da bi se donijela drugačija odluka.

Tako je, vezano za kontakte sutkinje sa svjedokom Davorom Blaževićem, sud zaključio kako je moguće da svjedok saslušan u predmetu bude u širem društvu sa sucem, ali da ta činjenica sama po sebi ne ukazuje na neobjektivnost i nepristranost suca.

Kad je riječ o preotvaranju rasprave u slučaju Planinska sud smatra da se radi o primjeni procesno-pravnih instituta i slobodnoj sudačkoj procjeni te odluci koju je moguće osporavati koristeći zakonom dopuštena pravna sredstva.

Zahtjev za izuzećem Uskok je temeljio na tvrdnjama koje su se odnosile na boravak sutkinje u istom restoranu u kojem je večerao i optuženi Sanader; na njezino poznanstvo s odvjetnikom Suićem i privatni kontakt sa svjedokom Blaževićem kojeg je ispitala u konkretnom predmetu.

Zbog tih stvari, Uskok je smatrao da sutkinja Smiljanić više ne bi mogla proći objektivni test nepristranosti u konkretnom predmetu, niti po pravilima domaćeg zakonodavstva, a niti po pravilima Europskog suda za ljudska prava. Uskok je ukazivao i na to da bi se u javnosti mogla stvoriti objektivna bojazan kako je sutkinja Smiljanić pristrana u tom predmetu.

Sutkinja Smiljanić nije u svom izjašnjenju osporavala da je bila na večeri u restoranu u kojem je na večeri bio i Sanader, ali tvrdi da nije bila u istom društvu, a suprotno ne tvrdi niti Uskok.

Sutkinja nije sporila ni dugogodišnje poznanstvo s odvjetnikom Suićem, kao ni da žive u istom dijelu grada i ljetuju u istom gradu, ali je odbacila da je ikad razgovarala sa Suićem o tom ili bilo kojem drugom predmetu, stoji u sudskom rješenju.