Vremenske okolnosti doista jesu izvanredne, priznaje, ali bile su najavljene danima unaprijed i na njih je trebalo biti pripravan.

'A po svim dostupnim podacima, to nije bio slučaj: kako je moguće da je autocesta između Svetog Roka i Posedarja zatvorena, a vozila se svejedno gomilaju i na južnoj i na sjevernoj strani tunela? Unaprijed se znalo da će ovaj dio autoceste biti zatvoren zbog bure - pa zašto se nije osiguralo da budu prohodni alternativni pravci od Gračaca preko Malovana do Knina ili cesta preko Prezida? Kako je moguće da su sve te pravce - a i onaj preko Obrovca - zapravo blokirala teretna vozila? Zašto ona nisu na vrijeme zaustavljena? Ionako je bila nedjelja, ionako smo znali kakvo nas vrijeme čeka', pita se Smodlaka.

Vremenske neprilike ovog vikenda doista jesu bile izvanredne: snijeg je padao satima i napadao do sedamdesetak centimetara, a poseban problem jest olujna i orkanska bura koja stvara goleme snježne nanose. Stotine automobila naprosto su zapele u Lici, angažirana je Civilna zaštita i otvorena su prihvatilišta za nesretnike. Pokušavaju se organizirati konvoji, kao u neko ratno doba.

Iz Hrvatskih autocesta (HAC) reagirali su na kritike o nepripremljenosti - tvrde da je nemoguće očistiti autocestu dok snijeg intenzivno pada, odnosno dok u ovim uvjetima puše jaka bura. Hrvatske ceste, koje održavaju prometnice nižeg ranga, zasad nisu objasnile kako to da baš nijedna veza između Dalmacije i kontinenta nije mogla biti otvorena. MUP još uvijek nije objavio zašto nije provedena bolja kontrola i zašto iz prometa nisu isključivana vozila bez zimske opreme.

Sugovornik tportala Stanko Smodlaka naglašava da je dužnost države osigurati barem minimalnu prohodnost čak i u ovim, ekstremnim uvjetima, te da se u ovakvoj situaciji ne može očekivati racionalno ponašanje ljudi zarobljenih na cestama i podložnih panici. Smodlaka posebno upućuje na često zatvaranje dijela autoceste od Posedarja do Svetog Roka zbog bure.

'To je kritična točka i naprosto nije dopustivo da se to događa. U dvadesetak godina postojanja ova dionica bila je zatvorena najmanje 500 dana i, po gruboj procjeni, mimo drugih nepotrebnih troškova, samo na cestarinama izgubljeno je oko 30 milijuna eura. Tim novcem ovaj dio autoceste morao je biti prilagođen i unaprijeđen kako bi bio prohodan u svim ili gotovo svim uvjetima', kaže Smodlaka.

Struka je, kaže, odavno upozoravala da je ovom dionicom moguć promet brzinom od 50 kilometara na sat čak i pri brzini vjetra od 110 kilometara na sat te da u tim uvjetima nema kritičnih sigurnosnih problema. Dakako, prije svega za osobna vozila.

Prohodnost se, dodaje, u ekstremnim uvjetima može osigurati i organiziranom ophodnjom u pratnji ophodara ceste.

'Dugoročno se problem ovog dijela autoceste može riješiti relativno jednostavnim inženjerskim pothvatom, izgradnjom zaštitne galerije na kritičnim mjestima južno od tunela Sveti Rok. U svijetu to nije nepoznato rješenje, dapače: takvi 'polutuneli', odnosno galerije, osiguravaju da vjetar naprosto prijeđe preko ceste i da se promet njome normalno odvija. Problem je u nedostatku koordinacije, strateškog planiranja i najobičnijoj nebrizi', smatra Smodlaka.