Doista, u trenutnoj krizi zajedničke europske valute zaboravlja se da u EU trenutno vladaju konzervativno-liberalne koalicije, koje u velikoj mjeri pristupaju situaciji sa svojih svetih ideoloških pozicija. Tako se forsira radikalna štednja, što podrazumijeva rezanje socijalnih prava, dok se banke baš i ne diraju.

Papandreou je kao socijaldemokrat bio vrlo usamljen na briselskim samitima, s obzirom da su jedini ljevičarski premijeri u EU trenutno Dankinja Helle Thorning-Schmidt i austrijski socijaldemokrat Werner Faymann

Sada više ni Papandreou nije grčki premijer pa u cijeloj Uniji praktički više ne postoji nijedna ljevičarska vlada, koja bi za rješenje krize eura ponudila neka drukčija rješenja.

To naravno ne znači da ih nema ni da se ne nude, ali riječ je o prijedlozima bivših premijera, kancelara, ministara i predsjednika Europske komisije koji dolaze s europske ljevice. Tu su i politički stratezi ljevice iz različitih think tankova i fondacija, a iz njihovih ideja se može lako iščitati da bi se grčki problem i kriza eurozone rješavali umnogome drukčije, pa i da bi možda već bili riješeni.

Merkel na udaru kritičara

Primjerice, bivši njemački kancelar Helmut Schmidt, koji je vladao Njemačkom od 1974. do 1982, nedavno je održao vatren jednosatni govor na stranačkom saboru svojeg SPD-a, i to unatoč poodmakloj dobi od 92 godine. Schmidt je cijelo svoje izlaganje posvetio baš Europi, za čiju je budućnost zabrinut. 'Kada sam rođen, na svijetu je bilo dvije milijarde ljudi. Danas ih ima sedam. Ako želimo da Europa, čije se stanovništvo smanjuje, bude važna i ubuduće, moramo je učiniti snažnijom. To možemo samo zajedno s ostalim državama', govorio je Schmidt, koji je već prethodno predložio da se za Grčku napravi europska verzija Marshallova plana, dakle da joj se pomogne ekonomskim programima da izgradi uspješno gospodarstvo, umjesto da se samo traže sve veći i veći rezovi.

'Njemačka svojim ponašanjem izaziva otpor i brige u Europi te ne smije pokušati dominirati cijelim kontinentom. Upozoravam da ne smijemo ići s njemačkim nacionalnim pokazivanjem mišića', rekao je Schmidt, očito aludirajući na aktualnu kancelarku Angelu Merkel iz CDU-a.

Previše lijepih riječi za ponašanje Angele Merkel u krizi eura nema ni bivši njemački ministar vanjskih poslova Joschka Fischer, inače uvjereni europejac.

Fischer je početkom rujna prošle godine objavio veliki komentar u lijevom dnevniku Sueddeutsche Zeitung, nudeći svoje ideje za izlaz iz aktualne situacije: 'Vrijeme je da stvorimo jaku, ujedinjenu Europu! Euro i države koje mu pripadaju danas plaćaju cijenu za to što je u Maastrichtu stvorena zajednička valuta, ali bez pripadajuće političke unije, koja je ostala prazno obećanje. Na početku krize 2008. postojala je prilika za rješenje te pogreške da je Njemačka bila spremna potražiti i podržati zajednički europski stav. Nažalost, odlučilo se za nacionalni, konfederativni pristup situaciji.'

Fischer zato predlaže da je vrijeme 'krenuti putem prave političke i ekonomske integracije, čega se aktualne političke elite plaše jer nisu u stanju dobiti podršku svojih naroda za to'. Bivši šef Zelenih i jedan od najutjecajnijih njemačkih ministara vanjskih poslova također upozorava da Europa mora obratiti pažnju na rast Kine koja se počinje ponašati kao 'bogati stric s istoka, koji ide po istočnoeuropskim državama i nudi pomoć'. Fischerov zaključak jest da Europu treba još više ujediniti te demokratizirati zajedničke institucije, a ne nametati rješenja koja dogovore Merkel i francuski predsjednik Nicolas Sarkozy

'Vodstvo EU-a čini premalo'

Iz Francuske se također čuju kritički intonirani glasovi veterana ljevice, poput onoga Jacquesa Delorsa, koji je vodio Europsku komisiju od 1985. do 1994. godine. Delors je prvo bio blizak suradnik socijalističkog predsjednika Francoisa Mitteranda, a sudjelovao je i u osmišljavanju eura, za koji danas priznaje da je 'imao u sebi neke pogreške od početka'. No Delors je u intervjuu za britanski Daily Telegraph naglasio da aktualno vodstvo EU-a 'čini premalo i reagira prekasno' što se tiče krize eura te da je vrijeme da ključni europski političari 'razmisle o vlastitoj savjesti'. Kada je riječ o konkretnim prijedlozima za stabilizaciju eura, Delors ističe da je najvažnije djelovati brzo, što je u potpunoj suprotnosti s ponašanjem Angele Merkel, koja je velik dio sada skoro dvogodišnje krize eura provela čekajući da ona nekako prođe.

Zahvaljujući taktici odugovlačenja EU se našao u situaciji da prijedlog poput uvođenja zajedničkih euroobveznica, koje bi značajno olakšale kreditiranje financijski ugroženih članica eurozone, danas više ne može riješiti stvari, dok je prije godinu dana bio vjerojatno spasonosna mogućnost. Bivši socijalistički premijer Danske Poul Nyrup Rasmussen, koji je vodio tu državu od 1993. do 2001, nedavno je na javnoj tribini o eurokrizi izjavio sljedeće: 'Mislim da je konzervativna većina u EU loše igrala u proteklih godinu i pol. U slučaju Grčke prvo se previše oklijevalo, a onda su se nametala rješenja na neeuropski način. Zato je za eurozonu važno naći nove, demokratske mehanizme koji bi onemogućili financijskih tržištima da špekuliraju oko toga hoće li neka od 27 vlada EU-a pomoći Grčkoj ili ne'. Rasmussen također ističe da 'nije problem eurozona ili Europska centralna banka, nego izostanak sveeuropske ekonomske suradnje koja bi još više povezala članice EU-a'. Danski socijalist se također zalaže za uvođenje europskog poreza na financijske transakcije (što je u međuvremenu dio i plana Angele Merkel) te upozorava da se ne smije upasti u nacionalizam, nego je ključno shvatiti da su 'krizu izazvala financijska tržišta koja su izvan svake kontrole'.

Bi li ljevica donijela gospodarski rast?

Socijalisti u Portugalu su pak sve više bijesni na Bruxelles i Njemačku, za koje smatraju da ih guraju u još veću recesiju. Tako su europski mediji u prosincu prošle godine izvještavali o izjavama Pedra Nuna Santosa, potpredsjednika tamošnje Socijalističke stranke, koji smatra da je 'dug jedino oružje Portugala, kojim se treba izboriti za bolje uvjete od onih koje nameću Njemačka i Francuska'. Pedro Nuno Santos predlaže ujedinjavanje južnoeuropskih država koje bi se zajednički mogle suprotstaviti tandemu Merkozy, koji optužuje da uopće ne razmišlja o gospodarskom rastu, već samo o štednji. Slično izjavljuje i predsjednički kandidat francuskih socijalista Francois Hollande, koji u anketama uvjerljivo vodi ispred Sarkozyja, te obećava da će njegov cilj prvenstveno biti 'pokretanje gospodarskog rasta'. To znači i djelomičan povratak kejnzijanskom ekonomskom modelu nasuprot prevladavajućeg neoliberalnog, po kojem su jedina svetinja financijska tržišta.

Možda najjasnije poziciju europskih socijaldemokrata u krizi eura artikulira lijevi ekonomist Jon Bloomfield, koji je u svojoj analizi napisao da je 'prvi zadatak europske ljevice gospodarski rast', naročito u 'zelenim industrijama'. Bloomfield smatra da je potrebno 'europeizirati dug svih država' te da 'Europska centralna banka treba početi izdavati euroobveznice'. 'Ništa od toga nije kvantna fizika niti je potrebno mijenjati temelje ugovore EU-a', ističe ekonomist Bloomfield, koji poziva i vođu britanskih opozicijskih laburista Eda Millibanda da 's njemačkim socijaldemokratskim kolegama osmisli pristup rješavanju krize eura'.

U svakom slučaju, iako je ljevica u Europi trenutno ekskluzivno u opoziciji, ona tu situaciji koristi i kao priliku da osmisli i ponudi drukčije politike za spas eura i jačanje EU-a. A kako ove godine izbori čekaju Nicolasa Sarkozyja, dok je sljedeće godine na redu Angela Merkel, nije nemoguće to da socijaldemokrati dođu na vlast u dvije najmoćnije države EU-a. Pitanje je u kakvom će stanju konzervativci ostaviti Europsku uniju svojim potencijalnim lijevim nasljednicima te hoće li eura dotad uopće biti.