Još i prije pandemije covida procjenjivalo se da svaka osma osoba u svijetu ima problema s mentalnim zdravljem. No različite krize posljednjih nekoliko godina ostavile su posljedice na psihičko zdravlje cjelokupne populacije. Kroničan stres uzeo je svoj danak - prevalencija anksioznih i depresivnih simptoma porasla je i do 25 posto. Gotovo nitko nije bio spreman na krizu mentalnog zdravlja u (post)pandemijskom vremenu.

I dok velik broj ljudi, nažalost, još uvijek pati u tišini, raste i broj onih koji slamku spasa traže u kognitivno-bihevioralnoj terapiji (KBT), vrsti psihoterapije koju provode psiholozi i liječnici koji su ujedno i KBT terapeuti, a koja je dokazano učinkovita u prevladavanju brojnih emocionalnih problema i poremećaja, posebice različitih oblika strahova i tjeskobe, kao i depresije.

Kako naučiti biti sam svoj terapeut

'Za blažu tjeskobu i depresiju, kakvih zapravo ima najviše, lijekovi obično nisu nužni. Istraživanja su pokazala da je kognitivno-bihevioralna terapija u najmanju ruku jednako toliko učinkovita kao lijekovi, a ljudi je vole jer se zasniva na zdravom razumu te jasnim, strukturiranim i razumljivim postupcima', ističe psihologinja i kognitivno-bihevioralna psihoterapeutkinja Dragica Barbarić, vlasnica psihološke prakse KBT opcija.

Tijekom KBT-a velik naglasak se stavlja na domaće zadaće. Ljudi između dvaju susreta svakodnevno uvježbavaju tehnike naučene na terapiji jer je glavni cilj da se što prije osamostale i postanu sami svoju terapeuti. 'To je vjerojatno i najveći razlog dugoročnosti postignutih rezultata jer ljudi koji imaju određeni problem i nakon završetka terapije znaju kako održavati mentalno zdravlje i rješavati moguće nove poteškoće', istaknula je psihoterapeutkinja Barbarić.

S druge strane, dodaje psihoterapeutkinja, za jake depresivne i anksiozne epizode antidepresivi su neophodni jer je tada jako teško raditi na sebi. Kod umjerene tjeskobe i depresije je pak potvrđeno da se najbrže napreduje kombinacijom lijekova i psihoterapije. 'Kada je čovjeku bolje, u dogovoru s liječnikom postupno se ukida lijek, a tehnike usvojene psihoterapijom pomoći će mu da se održi trajnost postignutih rezultata', kaže Barbarić, naglasivši da obvezno potiče klijente s visokom ili umjerenom do visokom razinom depresije i tjeskobe da posjete psihijatra ili obiteljskog liječnika.

Kognitivno-bihevioralna terapija spada i među najbrže terapije, pa je tako za depresiju i anksioznost potrebno između pet i 25 susreta, obično jedanput tjedno. Pored depresije, različitih strahova i napadaja panike, ova znanstveno priznata terapija učinkovita je za opsesije, kompulzije, posttraumatski stresni poremećaj i hipohondriju.

Što kad prevlada panika?

Barbarić naglašava da je tijekom i nakon pandemije, pored različitih tjeskobnih stanja (neprestanog osjećaja napetosti, strepnje, brige i iščekivanja) i depresije, izolacija mnogima poslužila i kao bijeg od situacija koje ih plaše, što je pogoršalo već postojeću agorafobiju (strah da bi osoba mogla dobiti napadaj panike na različitim mjestima izvan kuće), ali i socijalnu fobiju (strah od sramoćenja pred drugima u različitim društvenim situacijama).

'Takve se anksiozne poteškoće mogu prevladati jedino tako da činimo ono čega se bojimo postupnim izlaganjem', objašnjava psihoterapeutkinja te dodaje da je socijalna fobija ujedno najrašireniji anksiozni poremećaj i jedini zbog kojeg muškarci traže pomoć češće od žena. Kod ljudi koji imaju prva iskustva s napadajima panike KBT je, kaže, izrazito uspješan te je u tim slučajevima dovoljno svega nekoliko susreta.

'U tretmanu je osobi važno prvo objasniti što joj se događa i kako nas mozak zavarava. Napadaji panike su subjektivno iznimno neugodni, ali je s nama zapravo sve u najboljem redu, samo pogrešno tumačimo normalne tjelesne reakcije na stres', objašnjava. Potom osobu treba naučiti pravilno disati jer nepravilno disanje može dovesti do hiperventilacije, što kod svih ljudi može dovesti do napadaja panike. Moguće je umiriti tjelesne simptome i jednostavnim disanjem u papirnatu vrećicu.

Ključno je odmah u početku napraviti tzv. karticu samopomoći, a ona podsjeća što se sve može napraviti kada krene napadaj. Najvažnije je ne pobjeći iz situacije ili barem izdržati još malo. 'Na terapiji se s terapeutom namjerno izazove napadaj panike. Onda se klijenta upućuje na potrebne korake, čime se uvjeri da simptomi panike nisu opasni i da se mogu umiriti', dodaje Barbarić te ističe važnost kretanja u prevenciji i tretmanu različitih psihičkih problema jer je to najbolji i najprirodniji način da 'potrošimo' prekomjerne tjelesne reakcije na stres.

Zašto se javljaju napadaji panike?

Barbarić objašnjava da se kod čovjeka koji je pod stresom zbog pojačanog lučenja stresnih hormona pojačavaju tjelesne senzacije, primjerice poteškoće u disanju, omaglica, lupanje srca i slično. Te senzacije fizičkog uzbuđenja mogu biti pogrešno protumačene kao znakovi da će se dogoditi neka katastrofična opasnost. Osoba se tako primjerice fokusira na pojačano lupanje srca te može zaključiti da to znači da će dobiti srčani udar.

'Kao rezultat toga može razviti 'pretjeranu budnost' na sve tjelesne znakove, a to podrazumijeva ekscesivan fokus na fizičke senzacije u tijelu (koje normalno postoje u svakom organizmu), što može rezultirati povećanim uzbuđenjem i brigama. To uzbuđenje okida daljnje katastrofične pogrešne interpretacije, koje zovemo 'lažni alarmi', zato što oni signaliziraju da dolazi neizbježna opasnost onda kada zapravo nema nikakve opasnosti', dodaje.

Od takvog uzbuđenja i pogrešnih interpretacija, ističe, može nastati potpuno razvijen panični napad, a kao posljedica toga osoba razvija tjeskobu iščekivanja opasnosti – strah da će se panični napadaji i dalje događati, pa može početi izbjegavati situacije u kojima bi se takav napadaj mogao dogoditi. Posebice onda kada je bijeg iz takvih situacija otežan ili neugodan za osobu ili gdje pomoć ne bi mogla stići na vrijeme, npr. dok se vozi u autobusu. Zapravo, kada izbjegavanje i bijeg postanu glavni mehanizam za nošenje s tjeskobom, osoba je razvila agorafobiju i zatvara se u kuću, što opet jako narušava kvalitetu života.

'Stoga, ako ikada doživimo napadaj panike, sjetimo se da su oni u stresu savršeno normalni i da nam se ništa loše neće dogoditi. Trebamo pokušati primijeniti tehnike koje možemo naći u stručnim priručnicima, a ako nam ne ide, dobro je što prije potražiti stručnu pomoć ne zato što je to nešto opasno, nego zato što ćemo ih puno brže prevladati što prije krenemo', savjetuje psihoterapeutkinja.