Od tada do danas pobijeni su mnogi vođe afganistanskih talibana i brojni mozgovi Al Kaide. No mula Muhamed Omar, šef te kratkotrajne države koji nije putovao u inozemstvo, koji skoro nikada nije primao strane goste i koji čak nije želio preseliti u glavni grad Kabul u bogatu rezidenciju nego je, prema nekim svjedočanstvima, nastavio asketski živjeti u rodnom kraju, nakon upada američkih saveznika pobjegao je u planine i pretvorio se u polumit. Zadnji put viđen je kako 2001. sjeda na motocikl iza svog šurjaka i nestaje put planina oko Kandahara.

Nepokoreni talibani i dalje ga, cijelo desetljeće, ističu za vođu svog džihada, ali pitanje je je li itko tog čovjeka doista vidio, i kada je to bilo. Od pada talibanskog režima do danas nije objavljena nijedna videosnimka s njegovim govorom, kakve obično snimaju islamistički vođe. Nijedna audiosnimka; one koje su se pojavile, razotkrivene su kao lažne. Nijedna fotografija – a njih nije ih bilo ni ranije, pa javnost zapravo ne zna kako izgleda taj 50-godišnji gorštak. Zapadni izvori pretpostavljaju da se Muhamed Omar skriva u planinskoj regiji Pakistana koja je pod kontrolom paštunskih plemena. Prema nekim navodima visok je čak dva metra, a u ratu protiv Sovjeta izgubio je desno oko.

Američki Newsweek u novom broju pokušava rasvijetliti misterij razgovarajući s Afganistancima, rođacima te bivšim i sadašnjim talibanskim dužnosnicima koji su poznavali mulu Omara. Jedini njegovi tragovi u današnjem svijetu povremene su čestitke povodom vjerskih praznika, ali one su obično samo prenesene od ljudi koji su mu navodno bliski. Sugovornici Newsweeka sumnjaju u njihovu autentičnost nazivajući ih 'očitim krivotvorinama'. Pribojavaju se da je čelnik talibanske države već dulje vrijeme mrtav i da određene grupe pokušavaju držati autoritet i ostvariti vlastite interese na njegovom imenu. No konačne potvrde o smrti još nema. Amerikanci su ucijenili njegovu glavu na deset milijuna dolara.

Pretpostavlja se da bi mula Omar mogao biti i teško ranjen, bolestan ili čak poremećene psihe. 'Neki sumnjaju da je prije američke invazije pretrpio slom živaca. Ljudi koji su mu nekoć bili bliski kažu da je patio od teške depresije još od kolovoza 1999., kada je veliki kamion s bombom eksplodirao direktno ispred njegovog doma u Kandaharu. Omar se nalazio u spavaćoj sobi u stražnjoj strani utvrde. Atentat je prošao fizički neokrznut, ali tada je poginulo dvoje njegove braće skupa s pet tjelohranitelja', piše Newsweek.

Događaj je stvorio nove upitnike oko karaktera vođe talibana. Osim što je, kao i mnogi drugi talibani, navodno slabijeg obrazovanja usprkos tituli vjerskog vođe, taj heroj mudžahedinskog džihada protiv Sovjeta i poglavar režima koji je zabranio obrazovanje za žene, nogomet i druga civilizacijska dostignuća navodno je neočekivano sramežljiv tip, nepovjerljiv prema strancima i po nekim svjedočanstvima nevjerojatno nesamopuzdan za tako karizmatičnog vojskovođu.

Oni koji tvrde da je čovjek mrtav ili definitivno izvan stroja smatraju da bi u suprotnom našao načina da dokaže svojim poklonicima da je živ. Kao primjer daju Ajmana al Zavahirija, lidera Al Kaide za kojim je raspisana tjeralica teška 25 milijuna američkih dolara, ali koji unatoč tome redovito snima svoje govore.

Prema jednoj verziji, Omara je zatočila pakistanska tajna služba ISI, desetljećima percipirana kao snaga koja stoji iza talibanskog pokreta. Amerikanci su otvoreno sumnjičili ISI za skrivanje odbjeglog Osame bin Ladena koji je smaknut lani nakon deset godina uspješnog skrivanja.

Tko zna hoće li se ikada saznati što se dogodilo s vođom negdašnjeg Islamskog Emirata Afganistana. Nakon invazije, on je poput duha, okolo kruže samo glasine i navodni citati među kojima se ističe i sljedeći: 'U obzir uzimam dva obećanja. Jedno je obećanje Alahovo, a drugo Georgea Busha. Obećanje Alaha je da je moja zemlja prostrana... Obećanje Busha je da nema mjesta na svijetu gdje se mogu sakriti, a da me on ne nađe. Vidjet ćemo čije će se obećanje ispuniti.'