Varufakis je očekivano demantirao napise da koristi razne blefove i strategije teorije igara kako bi ojačao grčke pozicije, no činjenica da je on kao ekonomist napisao više tekstova o njoj te da se ona vrlo uobičajeno primjenjuje u gospodarskim, političkim i drugim pregovorima baca sjenu sumnje na njegove demantije.

Što je teorija igara?

Prema definiciji, teorija igara istraživanje je matematičkih modela sukoba i suradnje između inteligentnih, razumnih donositelja odluka. Uglavnom se koristi u ekonomiji, političkim znanostima, psihologiji, logici, računalnim znanostima i biologiji. Znanstvenici su je intenzivno razvijali od 1950-ih. Za njezino istraživanje dosad je dodijeljeno čak 11 Nobelovih nagrada. Ocem teorije igara uglavnom se smatra nobelovac John F. Nash Jr., britanski matematičar po kome je snimljen film 'Genijalni um'.

Ključna pravila

Za vođenje igre važno je definirati sljedeće elemente: sudionike, informacije i poteze kojima raspolaže svaki igrač u svakom koraku te sve moguće ishode svakog koraka.

Ideja je igre ta da će njezin teoretičar na temelju navedenih elemenata izvesti skup ekvilibrijskih strategija za svakog igrača tako da, kada se strategije primijene, nijedan igrač neće profitirati ako jednostrano odbaci strategiju. Ekvilibrijske strategije određuju ekvilibrij, odnosno ravnotežu igre – stabilno stanje u kojem se određeni ishodi ili skupovi ishoda zbivaju s određenom vjerojatnošću.

Najpoznatiji je primjer teorije igara tzv. dilema zatvorenika. Zamislite dvojicu razbojnika koji trebaju odabrati jednu od dvije moguće opcije – da progovore ili da šute. Ako obojica šute, obojica će završiti u zatvoru na godinu dana. Ako jedan prizna, a drugi odluči šutjeti, prvi ide na slobodu, a drugi dobiva 20 godina. Ako obojica priznaju, obojica dobivaju pet godina. Nijedan od njih ne može komunicirati s drugim. Što je u njihovom slučaju najbolja opcija? Kada se u obzir uzmu rizici i rezultati, najsigurnije im je obojici priznati jer nijedan od njih nema garancije da onaj drugi neće progovoriti!

Moguće grčke igre

Kako bi teorija igara mogla izgledati na primjeru Grčke? Na tu temu napisano je više različitih analiza, a posebno je zanimljiva i jednostavna predstavljena na BBC-ju.

Prema njoj potezi, strategije i ishodi mogli bi izgledati kao na grafikama dolje. Ključni su igrači Grčka i partneri eurozone. Igra uključuje i moguće vanjske čimbenike (prirodu) koji mogu utjecati na ishod (isplatu).

Ishodi su na kraju za svakog igrača predstavljeni u zagradama. Primjerice (1, 0) znači da je ishod odličan za Grčku, a loš za eurozonu. (1, 1) je dobar za oba sudionika, a (0, 0) loš za sve.

Što se dakle može zaključiti iz stabla teorije igara Grčke protiv eurozone?

Zamislimo da Grčka odluči izbjeći bankrot tako što prva predstavi plan u tri točke. Ovaj plan uključuje nove poreze na bogate i promjene u mirovinskom sustavu. Time Grčka izbjegava drastično smanjivanje potrošnje, a u zamjenu za provođenje mjera otpisuju joj se neki dugovi. Ako eurozona prihvati plan, Grčka je zadovoljna pa njezin ishod možemo ocijeniti s jedan.

Kakav će ovaj ishod biti za eurozonu? Ako prihvati plan, očuvat će monetarnu uniju, međutim morat će olabaviti stroga pravila fiskalne politike i prihvatiti gubitke zbog neisplate nekih grčkih dugova. Zbog toga bismo ovo rješenje za eurozonu mogli ocijeniti s ¾). Dakle, ukupan ishod u ovom je slučaju (1, ¾).

Što će se dogoditi ako eurozona odbaci plan? Grčka neće moći plaćati svoje dugove vjerovnicima pa će završiti u tzv. tehničkom defoltu odnosno bankrotu. Što će se dalje događati, teško je predvidjeti.

Jedna je od mogućnosti ta da uslijedi tzv. Grexit, odnosno da Grčka sama napusti eurozonu, a da ostale članice nastave živjeti bez ikakvih problema.

Druga je mogućnost ta da grčki izlazak dovede do vala sličnih u drugim državama koje imaju problema i konačno do kolapsa eurozone.

Prvi bi scenarij bio jako loš za Grčku, ali ne i za eurozonu pa bi ishod bio (0, 1). Drugi bi bio loš za sve pa bi ishod bio (0, 0).

Činjenica je da nitko tijekom pregovora ne može pouzdano znati koji će se od scenarija na kraju odigrati. U tom kontekstu na značaju dobiva tzv. priroda, odnosno neki nepoznati čimbenici. Ako su dva ishoda podjednaka, ishodi su prilično loši za oba igrača!

Iz svih ovih mogućih scenarija, rizika i neizvjesnih posljedica grčkog bankrota i Grexita proizlazi da je za eurozonu ipak najbolje prihvatiti grčki plan, makar i razvodnjeni.

Čini se da u prilog tome govori i činjenica da je predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker danas poslao još jednu last minute ponudu Ateni u pokušaju da se postigne sporazum s vjerovnicima o novom paketu reformi prije no što istekne krajnji rok 30. lipnja.

Kako se u tu priču uklapa šutnja kojom za sada odgovara Atena, tek će trebati vidjeti. Prema nekim tumačenjima igra se može nastaviti čak i nakon referenduma i eventualno nakon bankrota Grčke. Naravno, ako grčka vlada preživi referendum.