'Stripologikon' Apostolosa Doxiadisa i Christosa H. Papadimitrioua je zasigurno jedno od najzanimljivijih izdanja koje su se u posljednjih nekoliko godina pojavile na hrvatskom strip tržištu. Zašto? Razloga je više, no dva su sasvim dovoljna da se ovaj strip prometne u možda najneočekivaniji primjerak devete umjetnosti s kojim se domaći stripoljubac imao priliku upoznati. Prvi razlog je čisto tehničke prirode i nema baš previše veze sa samim sadržajem, a predstavlja činjenicu da Stripologikon nije izdala ni Fibra, ni Bookglobe, ni Stripagent, etablirana imena na domicilnoj strip sceni, već izdavačka kuća MATE, nakladnik koji je svoje djelovanje dosad uglavnom bazirao na znanstvenoj literaturi iz područja tehnologije i ekonomije, a 'Stripologikon' mu je zasada prvi iskorak u ovom žanru.

Drugi razlog je puno važniji, a to je što je glavni junak, bolje rečeno junakinja, ni manje ni više nego glavom i bradom kraljica svih znanosti - matematika. Kad pričamo o stripu, navikli smo da su glavni junaci svezaka koje držimo u rukama raznorazni heroji i superheroji koji pod svojim krinkama, maskama, plaštovima te naoružani supermoćima ili samo idealima dobra spašavaju svijet od raznih Jockera, Lex Luthora, Hellingena ili crvenih mundira. Glavni junaci ove epske storije o potrazi za istinom su također heroji, istina, nešto drukčiji, no ipak heroji. Ne treba previše čuditi što je već sada 'Stripologikon' tako dobro prihvaćen kako kod publike, tako i kod kritike. Riječ je o vrsti knjige koja svoje recenzente čini ponosnima, potrebnima i važnima. Ako ni zbog čega drugog, onda zbog činjenice da je ovdje ipak riječ o stripu, monumentalnom, velikom, bitnom, ali ipak samo stripu – mediju čiji sadržaj dolazi u podcijenjenoj formi romana u slikama, što bi za posljedicu moglo da ipak ne pronađe adekvatan put do najšire publike. Upravo zbog toga i ja se na neki način osjećam počašćeno što sam dobio priliku i dužnost, kako hoćete, javnost upoznati sa 'Stripologikonom'. A njega bi zaista bila šteta ne pročitati. Grijeh.

Odiseja filozofije i matematike

Ova inovativna grafička novela priča nam priču o životu i radu znamenitog filozofa, matematičara i logičara Bertnarda Russela (1872- 1970) i njegovoj strastvenoj potrazi za istinom. Odrastao s bakom i djedom Lordom Johnom Russelom, inače premijerom Velike Britanije, Russell je bio iz loze plemenitaša, s četiri godine ostao je siroče, a odgojila ga je baka, ultrareligiozna i hladna starica koja nije voljela teorije hohštaplera poput tamo nekakvog Darwina.

Maleni Bertrand odrastao je u emocionalnoj izolaciji, zaronjen u religiju i matematiku. Formalna i represivna atmosfera su mu probudile misli o suicidu, a po kasnijem priznanju matematikom se rješavao zloslutnih misli. Opterećen obiteljskim tajnama, Russela opsjeda prometejski cilj: udariti logičke temelje cijeloj matematici, znanosti koja je po Russelu bila posljednje utočište razuma, te stvoriti jedinstveni, univerzalni i objektivni jezik – jezik lišen predrasuda i slabosti klasične pisane riječi. U traumatičnoj potrazi za apsolutnom istinom, Russel u toj svojoj odiseji susreće legendarne filozofe i matematičare poput Gottloba Fregea, Davida Hilberta, Kurta Godela, a njegov odnos sa tada mladim i strastvenim matematičarem Ludwigom Wittgensteinom čini nekakav lajtmotiv čitave knjige. No, bez obzira na sve uspone i padove na koje nailazio u ovoj svojoj golgoti, Russel i dalje pred sobom nazire obrise cilja svoje potrage.

Russellov kapacitet u ranoj fazi najbolje oslikavaju utjecaji: s jedne strane, opčinio ga je Euklid i njegovi 'Elementi' iz 300. godine prije Krista, a s druge, Bertrand se upoznaje s djelom Shelleyja, čija djela je, zbog vlastite usamljenosti doživljavao s ogromnim prepoznavanjem i ljubavlju.

Ja vam sada lažem

Književnu karijeru Russell započinje objavljivanjem djela 'Njemačka socijaldemokracija' 1896. godine, kad započinje i socijalni angažman koji će trajati do kraja njegovog života i po kojem je postao poznat kao jedan od simbola pacifizma. No, u tom trenutku puno uzbudljivije stvari događale su se na polju matematike i filozofije.

Pišući prvo djelo 'Osnove matematike', Russell 1901. godine otkriva paradoks koji će po njemu dobiti ime. Russellov paradoks ukazuje na situaciju u kojoj pretpostavka implicira vlastitu negaciju i obrnuto, što je najlakše objasniti famoznom Euklidovom tvrdnjom koja se poziva sama na sebe: 'Ja vam sad lažem.' Dakle, ako lažem, govorim istinu, a ako govorim istinu, onda - lažem

Priznajem, zvuči kao opskurna mozgalica, ali pojava paradoksa ukazuje na manjkavost osnovnih premisa ili definicija, to jest, dovodi u pitanje 'očitost' aksioma, koji se, za razliku od teorema, ne dokazuju! Rečeno laički, Russell je svojim paradoksom doveo u pitanje temeljne matematičke istine. I tu nije stao.

Kad ih je već doveo u pitanje, odlučio je mladenački pretenciozno postaviti nove temelje matematike te prionuo tom izvanrednom poslu zajedno s kolegom Alfredom Northom Whiteheadom. Radili su 10 godina, objavili tri sveska djela 'Principia Mathematica', izrazito utjecajno, ali i kontroverzno djelo. Akademska zajednica je naslov knjige identičan Newtonovom smatrala bogohulnim; tadašnji matematičari su teoriju skupova smatrali promašajem, a djelo je dobilo same negativne kritike pri čemu su autori bili podvrgnuti krajnjem poniženju: izdavač je pristao na objavu samo ako autori podnesu trošak tiska. Izdavači nisu mogli pronaći nijednog redaktora koji bi ocijenio rukopis, pa su jednostavno zaključili: 'Ako nitko ne želi pročitati 'Pricipiju' za plaću, onda očito nitko neće ni platiti da je pročita. Nakladnikova logika je bila sasvim logična, a legenda kaže da je tu bizarnu knjigu koja na čak 362 stranice dokazuje da 1+1=2 od korica do korica pročitao samo znameniti austrijski filozof i matematičar Kurt Godel.

Priča u priči 

Na prvi pogled reći ćete - koga može zanimati strip o matematičarima, filozofima, luđacima koji godinama rade na nečemu da bi dokazali dokazano. Istina, zvuči monotono, suhoparno i dosadno, gikovski. No, tu dolaze do izražaja autori ovog stripa. Oni su od početka shvatili da samo lukavstvom mogu izaći na kraj u borbi s jednom ovako kompleksnom i apstraktnom temom. Tako da su se poslužili jednim trikom koji se inače u literaturi koristi da bi se upravo u ovakvim situacijama izgradila narativna napetost. Njihov cilj je bio svu tu matematiku, logiku i filozofiju, sve te komplicirane i nerazumljive teorije prilagoditi prosječnom čitatelju. Podijelili su svoju priču u okvire, u takozvane slojeve, drugim riječima, stvorili su priču u priči. Stvorili su strukturu koja podsjeća na luk s mnogo zasebnih slojeva. Središnji okvir ili najdublji sloj, jezgra čitave priče, Russelov je osobni i profesionalni životopis, ta bit 'Stripologikona', no postoje i dva vanjska sloja koja daju dubinu i uzbudljivost čitavoj priči. Jedan sloj je onaj u koji su utkani povijest i filozofija matematike, uspon nacizma, grčka tragedija i i odnos između opsesivne logike i ludila, između ideala racionalnosti i nepromjenjivog, manjkavog tkiva stvarnosti.

Treći sloj, onaj najudaljeniji, predstavlja nam autore Stripologikona, scenariste i ilustratore. Oni su i sami likovi u svojoj knjizi. Oni raspravljaju među sobom kako ispričati priču, raspravljaju o problemima koji su mučili Russela i ostale protagoniste ove odiseje te se pred nama, čitateljima, dogovaraju kako sve to na što jasniji i koncizniji način prenijeti na papir. Također, u tim, trećim okvirima zavirujemo i u svakodnevnicu današnje Atene, grada u kojem je ova knjiga i ugledala svijetlo dana. Upravo ovaj sloj je stvoren kako bi autori iz tisuća i tisuća stranica raznih materijala koje su morali pročitati da bi pristupili ovako složenom izazovu, mogli prilagoditi stvarnost sa fikcijom. Bez obzira na možebitne prigovore onih povijesnih puritanaca koji ne podnose nikakav oblik povijesnog revizionizma, pa makar on bio i u formi stripa, autori su se odlučili na taj korak jer je drukčiji put bio nemoguć.

Oni su morali pribjeći odabiru, skraćivanju, a vrlo često i izmišljanju. Kod karakterizacije likova također se više puta moralo odstupiti od činjenica kako bi se sama priča učinila više koherentnom i dubljom, premda je itekako vidljiv trud da se bude što vjerniji predlošcima iz stvarnog života. Većinu odstupanja čine izmišljeni sastanci i susreti do kojih zapravo nikad nije ni došlo. No, čak i takvi, uvijek se temelje na stvarnoj intelektualnoj interakciji spomenutih mislioca do koje je uistinu došlo kroz korespondenciju ili objavljene radove.

U svakom slučaju, ako ste i najpovršnije zainteresirani za i dalje pomalo maglovito i ne baš najjasnije 20. stoljeće matematike, logike i filozofije, obavezno ćete morati provesti nekoliko ugodnih sati uz ovu knjigu. Biografski detalji su jako dobro odabrani i zapanjujuće dobro istraženi, egzegeza ideja je lako pamtljiva i i dojmljiva, crtež je izvrstan, a opsežni pojmovnik na kraju knjige je jednostavno fantastičan. Eto, nadajmo se da je 'Stripologikon' pionir novog vala angažiranja stripa u promociji povijesti i znanosti te da nas u skoroj budućnosti čekaju slični ovakvi projekti.

Izdavač : MATE

Ocjena: 9/10

Cijena : 300kn