Konačnom odlukom sud u Strasbourgu ravnateljici razriješenoj 2011. godine dodijelio je 6000 eura na ime neimovinske štete te još 2130 eura za troškove postupka pred Europskim sudom.

Preostali dio zahtjeva za pravednu naknadu ESLJP je odbio zbog mogućnosti da zatraži ponavljanje postupka pred hrvatskim sudom, izvijestio je ured hrvatske predstavnice pred sudom u Strasbourgu.

Iznoseći kronologiju slučaja ured je naveo da je tadašnje Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi naložilo provođenje mjera radi otklanjanja više nepravilnosti u radu doma u Motovunu utvrđenih prethodnim inspekcijskim nadzorom.

Tadašnja ravnateljica i upravno vijeće doma djelomično su postupili po naloženim mjerama smatrajući da je inspekcija prekoračila svoje ovlasti. Ministarstvo je zbog nepostupanja po naloženim mjerama utemeljenima na inspekcijskom nalazu, podnositeljicu razriješilo dužnosti ravnateljice.

Pred Europskim sudom prigovarala je da joj je onemogućeno učinkovito sudsko preispitivanje upravne odluke kojom je razriješena, da sud nije poštovao načelo jednakosti oružja u pogledu predlaganja dokaza, da nije bila saslušana pred sudom te da je odluka suda nedovoljno obrazložena.

ESLJP je utvrdio da je zakonitost naloženih mjera koje su se temeljile na inspekcijskom nalazu bila odlučujuća za odlučivanje o razrješenju podnositeljice.

Budući da je Visoki upravni sud RH smatrao da nije ovlašten ispitivati zakonitost tih mjera jer je postupak već bio pravomoćno okončan zakonitost naloženih mjera nikada nije bila predmet sudskog preispitivanja.

U toj situaciji, budući da je podnositeljica bez svoje krivnje bila onemogućena učinkovito osporiti odluku o svom razrješenju pred domaćim sudom, ESLJP je utvrdio da joj je povrijeđeno pravo na pristup sudu.

Ostale prigovore koje je iznijela sud u Strasbourgu nije razmatrao jer je smatrao da su apsorbirani prigovorom povrede prava na pristup sudu.