Svoj talent i kreativnost pokazao je tijekom studentskih dana kada je za svoj diplomski rad dugometražni film 'Košnice' - u koji je Kelava uključio filmaše iz čak pet zemalja - dobio međunarodno priznanje Discovery u Berlinu. Komedija 'Poklon predsjednika Nixona', kratkometražni igrani film redatelja Igora Šeregija primjer je uspješnog producentskog rada Ivana Kelave.

Ivanova priča počinje u Studiju kreativnih ideja Gunja (SKIG) u kojem je on, njegovi prijatelji i kolege, uz asistenciju profesora, krenuli raditi ono što ih je najviše zanimalo.

'Glavna je i odgovorna osoba našeg današnjeg posla profesor Josip Krunić koji je osnovao literarnu družinu, pa novinarsku i na kraju filmsku. U to vrijeme smo počeli raditi u Studiju kreativnih ideja', kaže Marko DugonjićIvanov prijatelj i jedan od polaznika SKIG-a.

'Mi smo se odlučili za film, a funkcionirali smo kao kinoklubovi koje imate u većim hrvatskim gradovima. No svatko je mogao birati hoće li se baviti novinarstvom, filmom ili produkcijom. Spletom okolnosti neki od nas starijih pokušali smo otići na Akademiju filmske umjetnosti nakon srednje škole. Kako sam cijeli život amaterski radio takav posao, htio sam u tome ostati i kao profesionalac. Završio sam Akademiju i sada mi je to struka', priča nam Ivan Kelava, kojem je u pokretanju vlastitog biznisa pomogla i potpora za samozapošljavanje Grada Zagreba.

Iako svi mogu imati opremu, potrebno je znanje

U vrijeme dok je s nekoliko prijatelja (među kojima je i Marko) organizirao filmske večeri za koje je naplaćivao ulaznice, a na ulazu je prodavao kolače koje su njihove majke ispekle za ta događanja.
'Bavili smo se različitim stvarima, a svatko je birao ono za što je talentiraniji, bilo da je riječ o filmskoj ili novinarskoj industriji. Kako smo živjeli u Gunji, morali smo se sami snalaziti za mnoge stvari, poput opreme. Osim toga organizirali smo kino večeri i prodavali ulaznice za filmove i tada sam shvatio da osim strasti za filmom imam i poduzetnički duh', prisjeća se početaka ovaj mladi producent.
Iako smatra da je danas relativno lako doći do opreme, ako se želiš baviti producentskim poslom, kaže kako je iskustvo i znanje koje imaš presudno.

'Moguće je da čovjek kroz neko vrijeme bavljenja produkcijom otvori svoju tvrtku i tako bude prisutan u tom poslu. Danas je možda teže biti producent, jer je prije filmaše legitimiralo to što su neki imali 35-mm kameru, a drugi nisu. Tehnološki razvoj omogućio je da danas svi mogu imati opremu i raditi taj posao. Zato je važno biti vještiji u poslu, imati neko znanje i iskustvo. Teško se probiti jer je velika gužva na tržištu, odnosno jako puno ljudi se bavi tim poslom. No na to treba gledati i kao mogućnost za suradnju', objašnjava Kelava.

Volim svoj posao jer mogu biti samostalan

Jedan od problema s kojima se susreo tijekom pokretanja posla hrvatska je administracija – bolna točka mnogih poduzetnika, isključivo zbog brojne papirologije koju moraju prikupiti.
'Postoji određeni dio posla koji učim na vlastitim greškama, ali se nikako ne možeš priviknuti na hrvatsku administraciju i papirologiju. Koliko god je to nezanimljiv dio, svjestan si da to moraš napraviti da bi formalno mogao funkcionirati. Nije to ništa što se ne da savladati, jer nemam alternativu krenuti drugim putem. Uvijek je bolje kada čovjek kod pokretanja posla ima dovoljno novca, međutim ne znam baš puno poduzetnika koji imaju neka velika sredstva. Da je tako, vjerojatno bismo sada bili na drugom mjestu. Morate biti uporni i spremni da će morati ići od jedne ustanove do druge i da je riječ o nekoliko koraka koje morate odraditi', priča mladi producent.

Do sada je surađivao s brojnim hrvatskim glumcima poput Nataše Janjić i Renea Bitorajca, a u projekt je uložio 25 tisuća kuna poticaja Grada Zagreba. No osim toga ostala značajna ulaganja nije imao.
'Ulaganja u ovaj posao mogu biti jako mala, jer je riječ o industriji koja je projektno orijentirana. Zna se dogoditi da na realizaciji projekta radi, recimo, 60 osoba. Moj ured je moj laptop, jer mi je u njemu sva potrebna dokumentacija za rad', kaže Kelava.

Mladi ljudi trebaju ići za onim što vole, a ne novcem

Napominje kako je jedan od rizika ovakvog samostalnog posla svakako to što ljudi procjenjuju tvoj rad na temelju subjektivnog dojma, emocija. Ta procjena može biti ključna za daljnji razvoj posla. Jednako tako savjetuje mladim ljudima da ne pokreću posao samo zato da bi u kratko vrijeme došli do velike zarade. Motivi moraju biti ipak malo drugačiji.

'Na temelju svog iskustva savjetovao bih mladima da doista dvaput promisle i školuju se za ono čime se žele baviti, a ne ono od čega će u kratko vrijeme moći puno zaraditi, onda će imati volje za rad, pa će biti i dovoljno uspješni u tom poslu', zaključuje Kelava.