Kada je Lee Kuan Yew preuzeo odgovornost za Singapur, malo tko je vjerovao da će ta mala zemlja, smještena na jugu malajskog poluotoka, okružena na sjeveru velikom Malezijom, a na jugu neprijateljski nastrojenom Indonezijom, preživjeti kao samostalna država. Ekonomija je bila je u povojima. Bruto domaći proizvod per capita bio je tada oko 400 dolara, a korupcija je bila raširena pojava. No Singapur ne samo da je preživio, već je pod Leejevim vodstvom postao jedna od najuspješnijih i najbogatijih država na svijetu.

Lee Kuan Yew znao je reći da Singapur nema tri elementarna preduvjeta koja su potrebna da bi postao nacija - homogenu populaciju, zajednički jezik i zajedničku kulturu. Ipak, to ga nije pokolebalo u gradnji svoje vizije Singapura kao centra regionalne, a poslije i svjetske izvrsnosti. 

Nema zajedničkog jezika, kulture i nacije? Nema problema!

Umjesto da se prepusti defetizmu zbog okolnosti koje mu nisu išle u prilog, Lee Kuan Yew prihvatio je karte koje su mu podijeljene te je počeo intenzivno raditi na pretvaranju mana svoje mlade države u prednosti. Svojoj poliglotskoj populaciji nametnuo je engleski kao lingua franca. U nedostatku zajedničke kulture stvorio je novi nacionalni identitet, pri čemu su veliku ulogu kao čimbenici integracije imali obrazovni sustav i novoosnovane vojne snage čiju obuku svaki mladi Singapurac mora proći.

Lee je bio čvrsto uvjeren da mala država ne može opstati niti prosperirati ako ima nesposobnu i korumpiranu vlast. Kako bi eliminirao korupciju, ali i privukao najbolje kandidate u državnu službu, odlučio ih je izdašno platiti. Za one koji bi bili uhvaćeni u koruptivnim radnjama, Leeov sustav predvidio je stroge kazne.

Kao državnik, Lee Kuan Yew bio je neumoran u kreiranju i implementaciji novih ideja za koje je smatrao da mogu doprinijeti razvoju Singapura. Za sebe bi znao reći da je ‘cijepljen od bilo kakve ideologije’ te da je ‘pragmatičan čovjek kojeg zanima samo ono što donosi rezultate’.

Kao lider, Lee Kuan Yew nije se bojao povući nepopularne poteze kad bi smatrao da su potrebni za dobrobit države.

U jednoj generaciji od siromaštva do izobilja

Rezultati njegova vodstva spektakularni su. Današnji je BDP Singapura, s više od 50.000 dolara per capita, jedan od najvećih na svijetu. U samo jednoj generaciji, Singapur je pretvorio iz siromašne, malarijom pogođene naseobine u financijsko, tehnološko i intelektualno središte Azije.

Singapursko razvojno čudo nije prošlo nezapaženo u ostatku svijeta i vrlo je brzo Lee Kuan Yew postao omiljeni savjetnik svjetskih lidera, uključujući sve američke predsjednike od Johnsona do Obame te kineske lidere od Deng Xiaopinga do Xi Jinpinga. Nixon ga je usporedio s legendarnim državnicima poput Disraelija, Bismarcka i Churchilla. Margaret Thatcher priznala je da je pročitala sve njegove govore i da nikada nije bio u krivu.

Za Charlieja Mungera, američkog poduzetnika i partnera Warrena Buffeta, Lee je najveći državotvorac u povijesti. Nakon što je u ožujku 2015. godine preminuo u 91. godini, lideri iz više od 23 zemlje (uključujući Kinu, Indiju, SAD, UK i Australiju) došli su mu odati posljednju počast.

Ekonomski savjetnik kineskim liderima

Iako mu sudbina nije podarila veliki okvir u kome bi mogao iskoristiti svu svoju kreativnu energiju, Leeov utjecaj često je prelazio granice Singapura. Možda najznačajniju ulogu odigrao je kao ekonomski savjetnik kineskim liderima.

Nakon smrti Mao Zedonga Kina se našla na raskrižju. Novi kineski lider Deng Xiaoping bio je svjestan da mora raskrstiti s maoističkom filozofijom ako želi pokrenuti zemlju, opustošenu nakon katastrofe koju je proizvela Maova kulturna revolucija. No pomisao prihvaćanja zapadnih vrijednosti, poput demokracije ili nekontroliranog slobodnog tržišta, nije mu bila prihvatljiva. U Lee Kuan Yewu i Singapuru, Deng Xiaoping pronašao je razvojni model prikladan za zemlju poput Kine.

Kao rezultat prihvaćanja singapurskog modela ekonomskog razvoja, Kina u idućih 30 godina doživljava nezabilježen ekonomski rast koji podiže više od 600 milijuna ljudi iznad granice siromaštva.

Objasnio kako će rasti Kina i kakva je perspektiva SAD-a

Pogled jednog čovjeka na svijet posljednja je Lee Kuan Yewova knjiga (nakladnik u Hrvatskoj je izdavačka kuća Mate), u kojoj autor, na sebi svojstven, britak i analitičan način, promišlja o nekim od najvećih problema s kojim se svijet danas suočava. Koristeći bogato državnička iskustvo i duboko poznavanje ekonomije, povijesti i međunarodnih odnosa, Lee Kuan Yew nam dočarava kako bi svijet mogao izgledati u budućnosti. Neke od tema kojima se knjiga bavi su rast Kine i posljedice koje će on imati na odnos snaga u svijetu kojim trenutno dominira SAD. Lee predviđa da će Kina nastaviti rasti, no da će biti vrlo oprezna u projiciranju svoje moći prema van kako ne bi isprovocirala susjede i time ugrozila svoj rast. 

Lee također s optimizmom gleda na ekonomsku perspektivu SAD-a. Svoj optimizam temelji na uvjerenju da je SAD još uvijek sposoban privući najtalentiranije ljude iz cijelog svijeta i uključiti ih u svoju dinamičnu i poduzetništvu sklonu ekonomiju.

Lee je manje optimističan u pogledu Europe, za koju smatra da je ostala zarobljena u mentalitetu ‘socijalne države’, dok se svijet oko nje radikalno promijenio. Rigidni zakoni o radu koji prevladavaju u Europi glavna su prepreka razvoju poduzetništva, inovacija i rasta produktivnosti, koje Lee vidi kao temelje zdrave ekonomije. Kao drugi veliki problem Europe vidi euro, odnosno monetarnu integraciju država s različitim stupnjevima ekonomskog razvoja, bez ikakve fiskalne integracije. Rješenje bi moglo biti u daljnjoj fiskalnoj integraciji Europe, za koju Lee ne vjeruje da je realna.

Knjiga Pogled jednog čovjeka na svijet trebala bi biti obvezno štivo za svakoga tko želi bolje razumjeti složen i međuovisan svijet 21. stoljeća. Ono što je čini pogotovo relevantnom za Hrvatsku jest to što nudi izvanredno koristan uvid u problematiku ekonomskog razvoja male zemlje, koja ne može mijenjati ‘pravila igre’. Time važnije je da ih ispravno tumači i mudro koristi kako bi u svijetu velikih znanstvenih, tehnoloških, gospodarskih i političkih promjena očuvala i afirmirala svoje nacionalne probitke.