Od prošle godine Finska slavi stoljeće samostalnosti i kontinuirane demokracije. Zbog stogodišnje demokratske tradicije i tendencije poštivanja slobode govora i zakona postala je jedna od najmanje korumpiranih zemalja u svijetu, u kojoj je sloboda medija svojevrstan zakon.

Tportalova sugovornica Rada Borić u Finskoj je, s nekoliko razmaka od kraja sedamdesetih do 2007., provela više od 15 godina, a kako primjećuje, svaki put su pri njezinom povratku u tu zemlju ekonomske i društvene promjene bile u korist Finske, što objašnjava jasnim razvojnim strategijama i uvažavanjem vlastitog geopolitičkog položaja te resursa kojima se ta država može podičiti. Stoga se, ističe Borić, Finska usredotočila na obrazovanje i razvoj tehnologije te ravnomjeran razvoj zemlje i očuvanje prirode.

Nama bliska, a nedostižna

'U Finskoj su se još kasnih sedamdesetih osjećali 'mirisi i boje' poslijeratnog razdoblja, položaja između dvaju političkih sustava. Finska se znala nositi i s velikim brojem prognanika iz Karelije, čiji je dio izgubila, osiromašenom zemljom te ekonomskom emigracijom kao posljedicom poslijeratnog razdoblja', prisjeća se tportalova sugovornica svojih prvih susreta s tom zemljom, nama po mnogočemu bliskom, ali nedostižnom.

Borić kaže kako se život u Finskoj može uspoređivati s onim u Hrvatskoj, ali tek ako govorimo o ljudima.

'Finci drže do privatnosti, ali su otvoreni novome. Možda im treba više vremena da bi nekoga prihvatili, za razliku od nas, ali njeguju odnose, s većim poštovanjem prema razlikama. Ako govorimo o uređenju zajednice, bojim se da su sve usporedbe na štetu Hrvatske - Finska ima jasne razvojne strategije, od brige prema javnim dobrima do socijalnih politika, od ravnopravnosti žena i muškaraca i manjinskih prava do kvalitete života', ocjenjuje vrsna poznavateljica Zemlje Tisuću Jezera.

Povijesno breme

Ono što je blisko Finskoj i Hrvatskoj njihovo je bremenito povijesno nasljeđe. Smatra se naime kako je Finska tijekom Drugog svjetskog rata usko surađivala s nacistima, no Finci tvrde da su isključivo branili svoju slobodu i demokraciju. Njihovi čelnici tijekom rata, poput maršala Carla Gustafa Mannerheima i Riste Rytija, smatraju se najvećim Fincima, unatoč uskoj suradnji s Hitlerom.

Zanimalo nas je kakvo je mišljenje Finaca prema toj epizodi.

'Finci se neće složiti da su 'usko surađivali s nacistima'. U nepovoljnim povijesnim prilikama i političkim zavrzlamama uoči Drugog svjetskog rata, neuspjehom politike Lige naroda, Finska je ostala ostavljena samom u Zimskom ratu protiv Sovjetskog Saveza. Budući da su Sovjetski Savez i nacistička Njemačka sklopili u kolovozu 1939. tzv. Ribbentrop-Molotovljev sporazum o nenapadanju, a sporazum je kao dodatak imao i podjelu ratnog plijena, Finska je potpala pod sovjetsku interesnu sferu. Iako vojno slabija, ušla je u rat protiv Sovjetskog Saveza u prosincu 1939., a on je već u ožujku 1940. okončan sporazumom po kojemu su Sovjeti zadržali dio finskog teritorija. Njemačka im je tada ostala jedinim izborom, no i ta je nacistička Njemačka koncem rata spalila Finsku sve do Laplanda', pojašnjava tportalova sugovornica, dodajući kako su Finci racionalan narod koji razumije povijesne okolnosti i svoj položaj u susjedstvu.

'Valja znati kako Finska ima granicu s Rusijom dugu preko 1300 kilometara, a pritom su građani okrenuti uređenju svoje države. Tako i na povijest gledaju kao povijest dijaloga. Njihovi su maršali svoju slavu stekli zbog Zimskog rata, junaštva muškaraca i žena u nemogućim uvjetima, ali i vještini pregovaranja kojom su sačuvali neutralni poslijeratni položaj. Finci, razgovaraju, dakako, o povijesnim temama, no manje ostrašćeno od nas, jednako o onim bolnima iz vremena Zimskog rata, kao i primjerice o izmještanju 70.000 finske djece u domove u Švedsku te njihovu povratku i traumama nakon rata, ali i temama iz vremena stvaranja finske neovisnosti, sukobima 'bijelih' i 'crvenih'', objasnila je Borić dio finske povijesti.

Govoreći o njoj, nemoguće je ne dotaknuti se zanimljive poslijeratne finske politike aktivne neutralnosti koju je instalirao predsjednik Urho Kekkonen, a koja se temeljila na uspješnoj suradnji s oba blokovska saveza. Bila je to neka vrsta mosta između dva antagonistička saveza poput politike nesvrstanih, a čini se kako je Finska i danas vjerna tom 'prijateljski, ali oprezno' političkom nasljeđu.

Aktivna neutralnost i prijateljevanje s Titom

Prema dobroj poznavateljici finskih prilika, posve je razumljiva finska politika aktivne neutralnosti i 'miroljubive koegzistencije', pri kojoj ne treba zaboraviti ni Kekkonenovo prijateljevanje s Josipom Brozom Titom i Pokretom nesvrstanih.

'Finci znaju reći da im je položaj 'u slijepom crijevu Europe', s dugom rusko-finskom granicom s jedne strane, a s druge, kraćom, s Norveškom i Švedskom, pomogao da čuvaju ravnotežu između dva bloka. Kako bi iskoristili, ukoliko je to moguće, komparativne prednosti takvog položaja, Finci su, primjerice, uvozili drvo iz bivšeg Sovjetskog Saveza, a potom izvozili gotove proizvode u taj isti Sovjetski Savez. Nakon pak blokovskih podjela Finska je ostala mjesto susreta sad već bivšeg Istoka i Zapada', pojašnjava Borić, dodajući kako su Finci u susretu kultura i dva bloka u početku bili stidljivi prema drugim kulturama, računajući na njihovu zemljopisnu izoliranost i restriktivnije politike useljavanja do 90-ih.

Od svih sjevernih zapadnih susjeda Finci su, analizira sugovornica, najkasnije došli u dodir s drugima, s izbjeglicama iz Somalije ili iz Bosne i Hercegovine, Kosova i tek od 90-ih prošlog stoljeća imaju veći broj stranaca koji doprinose i promjenama u finskom životu i kulturi.

Te značajne promjene, ističe autorica prvog finsko-hrvatskog i hrvatsko-finskog rječnika, rezultat su činjenice kako Finci prate ono što se događa u svijetu, na polju znanosti i kulture, pa su tako danas prvi u start-upovima ili uspješni u hi-tech industriji. 'Ali i taj uspjeh se dogodio zbog ulaganja u razvoj i istraživanje tijekom 90-ih godina, pa smo doista daleko od finskog razumijevanja toga da uspjeh ne dolazi preko noći', mišljenja je naša poznata znanstvenica.

Kad govorimo o finskom uspjehu, ne možemo ne spomenuti njihov obrazovni sustav koji se smatra najboljim u svijetu. Finski obrazovni sustav specifičan je ponajprije po svom položaju u društvu, ističe Borić, dodajući kako se obrazovanje smatra nacionalnim prioritetom koji je visoko vrednovan.

'Finci smatraju da je obrazovanje onaj snažni motor koji pokreće zemlju naprijed, a moć znanja (ne dominacije!) dio je nacionalnog identiteta i način da se odgovori na izazove globalizacije. K tome, rad učitelja, nastavnika i profesora iznimno se cijeni - na jedno mjesto na učiteljskim akademijama prijavljuje se pet osoba, a nacionalni kurikulum ima zajedničke ciljeve i metode koje biraju nastavnici. Kad mi u Hrvatskoj budemo obrazovanje vidjeli na taj način, kad budemo vrednovali učitelje i kad nam politika ne bude određivala izradu kurikuluma, moći ćemo reći da smo zaslužili ocjenu izvrsnosti, kakvu Finci dobivaju kad je u pitanju obrazovanje', mišljenje je poznavateljice sustava koji zadivljuje mnoge.

Uzor u svemu

Budući da je ta država zbog svojeg položaja dugo godina bila na marginama, zanimalo nas je i koji su najčešći mitovi i predrasude koji prate Finsku i Fince.

'Obično mitovi variraju od 'Finci su plavi i imaju plave oči', pa do predrasude da 'svi Finci piju' ili 'Finci su hladni i nepristupačni' i naravno da su to tek mitovi ili predrasude. Zanimljiv je i finski sisu – pojam za finski 'nacionalni karakter', za koji oni kažu da je teško objašnjiv i prevodiv, a mogli bismo reći da je to kombinacija petlje, hrabrosti i stoičke ustrajnosti', pojašnjava Borić.

Za kraj zanimalo nas je što Hrvatska može naučiti od Finske i Finaca.

'Možemo naučiti mnogo na individualnom, društvenom ili pak državnom planu. Možemo naučiti kako biti radišni i ne razmetati se uspjehom ili kako poštivati prava manjina, prava LGBT zajednice, izbjeglica ili kako u parlamentu imati nadstranačke lobije kada se radi o ljudskim pravima žena te učiti o političkoj odgovornosti onih koji vode državu. Finci bi nam mogli biti role model u poštovanju zakona ili plaćanju poreza, u transparentnosti i nekorumpiranosti - oni razumiju to da o njima ovisi socijalna država i država blagostanja, a Finska 31 posto svog BDP-a troši na različite oblike socijalne i društvene pomoći građanima. Mogli bismo naučiti i kako se smanjuju društvene razlike – možda kao Finci hrabro se upustiti u eksperiment s univerzalnim temeljnim dohotkom ili, kao što Finska zna čuvati svojih tisuću jezera, mi bismo trebali znati sačuvati svoje bogatstvo voda i šuma', zaključuje tportalova sugovornica, dodajući kako danas najčešće govorimo da bismo od Finske trebali učiti o obrazovnom sustavu, besplatnom i dostupnom svima, ali više od toga trebamo razumjeti, kao Finci, to da je najbolje ulagati u ljude.