Izgleda da je najbolja stvar koja se u ovom trenutku mogla dogoditi francuskom predsjedniku Francoisu Hollandeu to što je na vidjelo izišao njegov preljub. Financije su u rasulu, poduzetnici bježe, a nezaposlenost raste...
Za Hollandea se ne može reći da je i prije skandala s preljubom imao neku pristojnu obiteljsku prošlost. Svoju prvu družicu, negdašnju čelnicu francuske Socijalističke partije Segolene Royal, s kojom ima četvero djece, napustio je zbog novinarke Valerie Trierweiler. S Royal nije bio u braku jer je brak, prema njegovim riječima, 'buržoaska tvorba'. Trierweiler je bila nešto optimističnija u tim pitanjima, ali je nanizala dva razvoda, da bi se na kraju skrasila s predsjednikom. Trierweiler, lijepa i obrazovana, dugo je u doslovnom smislu riječi bila bolja polovica hladetinastog Hollandea pa je vijest o njegovoj aferi s drugorazrednom glumicom javnosti došla kao iznenađenje. Naime, samo osvajanje srca Trierweilerove bio je herkulski pothvat Hollandea, kojega javnost zbog njegova obličja percipira kao svojevrsnog jadnika, a varanje te iste žene s mlađom došlo je kao pravi šok. Priču je zaokružio podatak da je njihovo ljubavno gnijezdo, stan na Rue du Cirque blizu Elizejske palače, u vlasništvu udovice likvidiranog korzikanskog mafijaša. Trierweiler je po izlasku afere u javnost završila u bolnici na antidepresivima, a nespretni debeljko u treptaju oka postao pravi mačo. Dosadni mačo.
Tako je afera skrenula pozornost sa činjenice da se francuska ekonomija, dobrim dijelom zbog Hollandea, nalazi u katastrofalnom stanju. Francuska, za razliku od Engleske i Njemačke, nikad nije ni bila mjesto propulzivne ekonomske aktivnosti, uvijek sputavana ogromnim državnim aparatom, snažnim interesnim skupinama i dirižističkim navikama, ali je Hollande od stupanja na vlast sve navedeno uspio dovesti do krajnjih granica. Samo u prvih šest mjeseci obnašanja dužnosti, svojim oporezivanjem svake godišnje zarade veće od milijun eura stopom od 75 posto, Francusku je uspio lišiti milijun radnih mjesta. Svaka politika koja kao cilj ima namiriti se na bogatima – na kraju najviše pogodi i načne srednju klasu. Jer, u Francuskoj svaki prosječni mesar (vlasnik) godišnje zaradi više od milijun eura, a zapošljava između 10 i 20 ljudi. Hollande je sam jednom iskreno rekao da ne razumije zašto se netko uopće bavi poduzetništvom, što ne čudi, ta obučavan je kao činovnik i ne može razmišljati drugačije nego kao činovnik. Imajući sve ovo na umu, afera je došla kao naručena.
Mitterandov poučak
Preljubi nisu ništa novo u francuskoj visokoj politici. Ljubavnice su imali francuski predsjednici Chirac i Sarkozy (Sarkozy je svoju 'legalizirao'), Giscard d'Estaing dao je naslutiti da je obljubio princezu Dianu, a predsjednika Georgesa Pompidoua varala je njegova supruga, Claude Pompidou. Sa svojim je prijateljicama iz visokog pariškog društva koristila usluge skupih muških prostitutki, pa i one beogradskog playboya i bonvivana Stevice Markovića, tjelohranitelja poznatog francuskog glumca Alaina Delona. Stvar je kulminirala kada je Marković listopada 1968. pronađen s nabojem u lubanji, u kontejneru ispred Delonove vile. Njegov i Delonov prijatelj, kriminalac Marcantoni (još jedan Korzikanac!), bio je priveden zbog ubojstva, ali na kraju pušten.
Svoju aferu najbolje je iskoristio dugogodišnji socijalistički predsjednik Francois Mitterand. Naime, dugi je niz godina vodio paralelne živote, jedan sa službenom, a drugi s tajnom obitelji, koju je skrivao, gle čuda – u malom stanu nedaleko od Elizejske palače. Kad mu je 1994. prijetila istraga o njegovoj kolaboracionističkoj ulozi u vichyevskom režimu tijekom Drugog svjetskoga rata – Mitterand je svoju obiteljsku aferu 'pustio' u javnost.
Francoisa Hollandea i domaći i strani mediji do prije mjesec dana proglašavali su najgorim predsjednikom u povijesti svih pet francuskih republika. Gorim čak i od Mitteranda, što je postignuće samo za sebe. Ovih smo dana svjedoci njegova kopernikanskog obrata. Nakon 18 mjeseci sustavnog državnog divljanja u ekonomiji, sramežljivo najavljuje rezanje državnih rashoda i olakšice za ulagače i male poduzetnike. I njemu je jasno da ovako više ne ide. Njegovi politički protivnici vijest nisu (dovoljno) kapitalizirali, reagiraju zasad samo mediji. Tako ga konzervativni Le Figaro u isto vrijeme ismijava i hvali, umjereno lijevi Le Monde pragmatično je rezerviran, a neokomunistički se Liberation naljutio.
Njegove žrtve ostaju ljudi koje je koštao posla i ljupka Valerie Trierweiler. No ona je barem dobila čokoladu u bolnici
