Mario Banožić bio je ministar državne imovine u prethodnoj Vladi Andreja Plenkovića od 2019. do 2020., a 24. srpnja 2020. preuzeo je dužnost ministra obrane. U prethodnom ministarstvu bio je slabo vidljiv u javnosti, a njegov izbor da preuzme MORH bio je iznenađenje za sve, osim možda za uži krug ljudi oko premijera Plenkovića. Navodno je tome kumovao HDZ vukovarsko-srijemske županije, inzistirajući da njihov čovjek zauzme jedno od važnijih ministarstava u tadašnjem preslagivanju Vlade, a nakon što je bilo jasno da će se Ministarstvo državne imovine spojiti s resorom graditeljstva i prostornog uređenja.

Do izbora nije došlo ni brzo ni lako, gotovo do zadnjeg dana se kao glavni kandidat spominjao ministar branitelja Tomo Medved, u kojem slučaju bi se išlo na spajanje obrane i branitelja u jedno ministarstvo, a u jednom trenutku se neslužbeno spominjao i tadašnji ministar gospodarstva Darko Horvat. No, u vruću fotelju ministarstva koje godinama prate razne afere ipak je zasjeo Banožić, pred kojim je bilo dovršenje više poslova koje su započeli njegovi prethodnici kao što su nabava helikoptera Black Hawk, oklopnih vozila Bradley, obalnih ophodnih brodova, ali i onaj najskuplji - nabava borbenih aviona.

Banožić je te zadaće u najblažu ruku riješio polovično, a ako bismo bili kritičniji onda bismo mogli zaključiti da je ono što su mu drugi pripremili i odradili umjesto njega dovedeno do kraja, a ono gdje se sam trebao iskazati - nije. Dva su najveća posla trebala biti riješena u njegovu mandatu, nabava borbenih aviona i dovršenje obalnih ophodnih brodova, dok su druge stvari, bez obzira koliko bile bitne za pojedine jedinice vojske, ipak manje važne. I u oba slučaja Banožić se nije baš proslavio. Naime, osobe upućene u posao kažu kako su nabavu borbenih aviona Rafale od Francuske za oko 1,2 milijarde eura zapravo dogovorili Plenković i njegov šef kabineta Zvonimir Frka Petešić, a prilikom dogovaranja posla Banožića se vrlo malo pitalo.

Posao s brodovima, koji je dogovoren u mandatu ministra Ante Kotromanovića i premijera Zorana Milanovića, u problemima je već godinama, a od pet predviđenih brodova isporučen je samo jedan i to 2018. Banožić u više od tri godine svojeg mandata nije uspio osigurati da se dovrši nijedan od preostala četiri broda, iako je država platila oko 70 posto ugovorene cijene, tako da nitko ne može ni reći hoće li ikada ti brodovi biti sagrađeni i isporučeni Hrvatskoj ratnoj mornarici. Banožić već duže vrijeme govori kako čeka odgovor iz Brodosplita može li dovršiti brodove, dok mu iz Brodosplita odgovaraju da traže dodatna plaćanja zbog poskupljenja materijala i inflacije.

Banožićev mandat obilježio je i pad drona Tupoljev Tu-141 Striž na Zagreb u ožujku 2022., koji je pokazao ne samo izuzetnu slabost hrvatske protuzračne obrane, nego i istu takvu slabost NATO-a, budući da je dron preletio teritorij tri države članice NATO-a (Rumunjske, Mađarske i Hrvatske), a da ga nitko nije ni identificirao, a kamoli presreo ili srušio. Iako se Banožića ne može smatrati odgovornim za tu slabost PZO-a, jer se u njega nije ulagalo godinama, zanimljiva je njegova reakcija na taj događaj. Ministrov odgovor na to, naime, bila je objava da će se ići u modernizaciju sustava protuzračne obrane kako bi hrvatski građani bili sigurni, pa se dogovorilo da Hrvatska od Francuske kupi sustav Mistral. No, ono što ministar nije komunicirao je da je to sustav kratkog dometa i da ga Hrvatska nabavlja isključivo da bi mogla zaštititi borbene avione Rafale, jednom kad budu isporučeni, dok su na zemlji u bazi na Plesu. S maksimalnim dometom od 7,5 kilometara, takvi sustavi ne mogu štititi veće područje Republike Hrvatske i ne bi mogli spriječiti neki novi Striž koji bi letio prema Zagrebu ili nekom drugom hrvatskom gradu, pa neće puno doprinijeti sigurnosti hrvatskih građana.

Sve godine Banožićeva mandata, kao i godinama prije, provlačio se problem održavanja protupožarnih zrakoplova u Zrakoplovno-tehničkom zavodu (ZTC), no on je jedini ministar obrane do sada koji je izjavljivao kako MORH s tim nema veze i da je to isključiva odgovornost ZTC-a, iako su kanaderi i zračni traktori vlasništvo MORH-a. Prošle godine se doznalo da ga je Vojna sigurnosno-obavještajna agencija upozorila da bi moglo biti problema s remontom kanadera zbog čega ne bi bili spremni za protupožarnu sezonu, ali da se on na to upozorenje oglušio. Kasnilo se s početkom gradnje hangara za helikoptere Black Hawk, a zbog pogrešne procjene posao gradnje jednog hangara plaćen je 1,5 milijuna kuna (oko 200.000 eura) više nego što je to trebalo.

Ljetos je pažnju javnosti zaokupljala njegova želja napredovanja u akademskom zvanju, odnosno pokretanje procesa dobivanja titule izvanrednog profesora na Ekonomskom fakultetu u Osijeku. Među uvjetima koji su mu se vrednovali za napredovanje bio je i priručnik o e-marketingu koji je objavljen na Veleučilištu Lavoslav Ružička u Vukovaru koji je prepun zastarjelih pojmova, pa se javnost najviše zabavljala time da je ministar 2020. pisao o prednostima slanja e-maila kako se podaci ne bi trebali kopirati na diskete. Koji mjesec prije, u travnju 2022. doznalo se da je ministar zatražio i dobio APN-ovu subvenciju za kredit od 100.000 eura za izgradnju kuće, iako ima veliki stan u Vinkovcima, a u Zagrebu također živi u velikom državnom stanu. Subvencija mu je iznosila oko 25.000 eura.

No, sve te materijalne probleme i tek poneki uspjeh, zasjenio je do tada neviđeni odnos između jednog ministra obrane i predsjednika države, koji je ujedno i vrhovni zapovjednik te ima određene ovlasti u obrambenom sustavu. Između Banožića i Milanovića komunikacija je većim dijelom ministrova mandata bila na toliko niskim granama da su se otvoreno vrijeđali, optuživali za laganje, maltretiranje vojnika i kršenje zakona. Prepucavali su se oko nabave Bradleya, oko smjene zapovjednika Počasno zaštitne bojne Burčula, mogućeg odlaska u mirovinu načelnika Glavnog stožera Hranja, a Milanović je u više navrata navodio kako se Banožić pobrinuo za sebe dok je bio ministar državne imovine dodijelivši si veliki stan u centru Zagreba, a da kao ministar obrane nije napravio ništa za vojnike. Također je često javno zazivao Državno odvjetništvo da reagira u slučaju dodjele stana Banožiću. Ministar mu je uzvraćao da je ljubomoran, nekulturan, isfrustriran i slično, a zbog njihovog je višegodišnjeg prepucavanja trpio obrambeni sustav. Tek su se nedavno uspjeli dogovoriti o nekoliko imenovanja čelnih ljudi vojske i Vojne sigurnosno-obavještajne agencije, ali još uvijek je ostalo dosta pozicija koje su se trebale dogovoriti.