Uz autora Milardovića, knjigu u izdanju Centra za politološka istraživanja predstavili su urednik Višeslav Raos te recenzenti Žarko Paić i Nino Raspudić

Milardović u knjizi analizira pojam euroskepticizma, različite pokrete i skupine vezane uz njega te euroskepticizam.

Elitni klub - Treća liga Zapad

Milardović je napomuo da je indoktrinacijski diskurs propagandne kampanje zastrašujući, a njezini su kreatori 'dodijelili akademskoj zajednici ulogu propagandista i indoktrinatora'.

Milardović ističe da politička oligarhija provodi nedemokratske procese, podcjenjuje inteligenciju građana i zastrašuje građane, pri čemu je kao primjer izdvojio izjavu ministrice vanjskih i europskih poslova Vesne Pusić da umirovljenici neće dobiti mirovine ako građani na referendumu ne podrže ulazak u EU.

Analizirajući anatomiju moći unutar EU-a, Milardović u knjizi prikazuje analitički model 'centar periferija'. Prema tom modelu, prvi krug moći ili tzv. Dominantnu EU sačinjavaju Njemačka. Francuska, Velika Britanija, Italija (do krize 2011), Nizozemska, Poljska i nordijske države. U drugom krugu je 'južnoeuropska EU' - Grčka, Španjolska i Portugal. Treći krug moći čini 'istočnoeuropska EU', tj. postkomunističke članice.

'Ulazimo u elitni klub, ali kao Treća liga Zapad', rekao je Milardović, koji smatra da euroskepticizam nije ništa drugo nego reakcija na podražaj. Stupanj podražaja, koji je ovdje zastupljen u vidu integracije', uvjetovat će i vrstu euroskepticizma - od tvrdog do mekog, te brojnih podtipova.

Intelektualna uznemirenost paradoksom

Raspudić je siguran da će Milardovićeva knjiga, koja je objavljena u 'minutu do 12', izazvati rasprave.

'Milardović u knjizi izražava intelektualnu uznemirenost paradoksom da se referendum o ulasku u liberalno-demokratski projekt, kao što je Europska unija, provodi na totalitaran način', kazao je Raspudić upitavši se kako se na totalitaran način može ostvariti demokratski cilj.

Navodi da autor u prvom eseju (Čitanje Europe i euroskepticizam) prikazuje različite konceptualne diskurse o Europi i potrebu njezine transformacije i izlaska iz krize referiraući se na tekstove Niklasa Luhmanna, Juergena Habermasa, Ulricha Becka, Edgara Grandea i Jacquesa Derride koji se bave promišljanjem Europe i scenarijima budućnosti. U drugom eseju (Euroskepticizam u religijskim skupinama) objašnjava reakcije religijskih skupina u vezi s eurointegracijama, sekularizacijom i izbacivanjem kršćanstva iz odbačenog ustava Unije. Također, u trećem eseju (Euroskepticizam u Hrvatskoj) analizira euroskepticizam u svakodnevnom životu, pokazuje različite oblike i tipove euroskepticizma u Hrvatskoj te konfliktne linije koje ga generiraju.

Euroskepticizam raste u krizi

Raspudić navodi kako Milardović u knjizi pokazuje i podcjenjivačku strategiju političke oligarhije prema građanima u procesu pristupa Hrvatske EU. Uz to, pokazuje i 'simboličko nasilje i moralno zlostavljanje' političke elite prema onima koji misle drugačije. Raspudić ocjenjuje da u Hrvatskoj nije otvorena prava javna rasprava između političke oligarhije i građana, što je glavni uzrok nepovjerenja prema EU-u, a EU se predstavlja dogmatski, kao nova religija.

Da je javna rasprava o pristupu Hrvatske EU-u potpuno zakašnjela, složio se i Paić rekavši da ona ne postoji i nije postojala. Navodeći da je Milardovićeva knjiga najvećim djelom politologijska analiza strukture moći koja se unutar EU-a odvija posljednjih deset godina Paić je kazao da nije slučajno što se euroskepticizam pojavljuje uvijek kada je sama egzistencija političko-ekonomskog projekta Europe u krizi. 'Da je Europa imala drukčiji odnos prema Hrvatskoj 2005, da smo bili tretirani kao Bugarska i Rumunjska, postotak euroskeptika u Hrvatskoj sigurno bi bio minoran', kazao je Paić.