KOMEMORACIJA ZA KRISTIANA

FOTO Tisuće su se došle oprostiti s Kristianom: 'Guše nas obrazi deblji od jastuka'

Autor: Damjan Tadic
  • M.Č.
  • Zadnja izmjena 21.11.2026 20:39
  • Objavljeno 21.11.2026 u 18:06
Dodajte tportal.hr u omiljene izvore
Na zagrebačkom Trgu bana Josipa Jelačića kod Manduševca obitelj je organizirala komemoraciju u spomen na Kristiana Josipa Periša, koji je 21. listopada preminuo u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan. Obitelj je pozvala građane da na Trg donesu bijele jastuke, a kod 'Jelačića' je osvanula i spomen-ploča za Kristiana.

Komemoraciju za Periša otvario je šogor Moreno, a zatim se okupljenima obratila njegova sestra Mihaela. Slijedio Kristianov kratki film o važnosti disanja i spot za pjesmu ‘Lejla’.

Nakon još jednog Morenova obraćanja, uslijedio je govor Marka Kutlića i poziv na šutnju i molitvu. Moreno je održao završnu riječ, nakon koje je prikazan video s prizorima iz Kristianova života uz glazbu.

Službeni dio završio je prikazivanjem videa s porukama građana.

  • 20:39

    20:39

    I u Rijeci održano okupljanje za Kristiana

    Mirno okupljanje u znak podrške, poštovanja i suosjećanja s obitelji Kristijana Josipa Periša, nakon njegove smrti u Klinici za psihijatriju Sv. Ivan, održan je u subotu uvečer u središtu Rijeke, a prema procjenama policije, na njemu je sudjelovalo oko tisuću ljudi.

    Mirno okupljanje počelo je na Trgu bana Jelačića nakon čega su se sudionici uputili preko Korza do Jadranskog trga, gdje je Perišu odana počast osmominutnom šutnjom i paljenjem svijeća.

    Okupljanje su organizirale i predvodile Jasna Flis Gilić i Tereza Dudaš, kazavši da su ga organizirale kao građanke.

    Poručile su da se nešto takvo više nikada i nigdje ne smije dogoditi, kao i da audio i video nadzor treba postaviti u bolnice, domove za djecu, domove starije i nemoćne i druge javne ustanove.

    I u Rijeci održano okupljanje za Kristiana

    Mirno okupljanje u znak podrške, poštovanja i suosjećanja s obitelji Kristijana Josipa Periša, nakon njegove smrti u Klinici za psihijatriju Sv. Ivan, održan je u subotu uvečer u središtu Rijeke, a prema procjenama policije, na njemu je sudjelovalo oko tisuću ljudi.

    Mirno okupljanje počelo je na Trgu bana Jelačića nakon čega su se sudionici uputili preko Korza do Jadranskog trga, gdje je Perišu odana počast osmominutnom šutnjom i paljenjem svijeća.

    Okupljanje su organizirale i predvodile Jasna Flis Gilić i Tereza Dudaš, kazavši da su ga organizirale kao građanke.

    Poručile su da se nešto takvo više nikada i nigdje ne smije dogoditi, kao i da audio i video nadzor treba postaviti u bolnice, domove za djecu, domove starije i nemoćne i druge javne ustanove.

  • 19:15

    19:15

    Puštena Kristianova omiljena pjesma

    Na kraju komemoracije puštena je pjesma Marka Perkovića Thompsonova 'Samo je ljubav tajna dvaju svjetova. Tu je pjesmu, naveo je njegov šogor, Kristian Josip Periš posebno volio.

    Puštena Kristianova omiljena pjesma

    Na kraju komemoracije puštena je pjesma Marka Perkovića Thompsonova 'Samo je ljubav tajna dvaju svjetova. Tu je pjesmu, naveo je njegov šogor, Kristian Josip Periš posebno volio.

  • 19:12

    19:12

    Moreno prikazao brojeve za traženje pomoći

     

    Moreno prikazao brojeve za traženje pomoći

     

    Moreno
    Moreno Izvor: tportal.hr / Autor: Ivor Kruljac
  • 18:58

    18:58

    Marko Kutlić pozvao okupljene na minutu šutnje i molitvu

    Pjevač Marko Kutlić kaže da će na zamolbu obitelji pročitati govor o Kristianu Perišu. Prije čitanja poziva okupljene na minutu šutnje i molitvu.

    'Sada smo šutjeli i molili za Kikija. A godinama prije toga, šutjeli smo o svemu ostalom. Mi stalno šutimo. Šutimo i gledamo. Gledamo što nam se svima događa. Želimo vjerovati da je ovo bila zadnja šutnja koju ćemo imati zbog ovakvih i sličnih slučajeva. 

    Želimo vjerovati da je ovo bila zadnja šutnja koju ćemo imati zbog ovakvih i sličnih slučajeva. Što nam to radite? Pogledajmo u što smo se pretvorili kao društvo. Tu smo jer ste nas podijelili. Svađate nas međusobno kako se ne bismo pitali jedno izrazito važno pitanje. Tko je odgovoran? Svi živimo u ovoj predivnoj državi s divnim ljudima. I svi zaslužujemo isto. Da nas ondje gdje dođemo po pomoć, dočekaju kao ljude. Dosta je bilo. Od sada više ne šutimo, nećemo više šutjeti, i nećete nas ugušiti', rekao je Kutlić.

    'Kristijanova obitelj, bez obzira na sve što joj se dogodilo, nije prešutjela. I zato smo večeras tu. Mi, obični građani. A tu smo zato što smo uvidjeli da se ovo može dogoditi. Svakome od nas. Od listopada gledamo predstavu. Predstavu gdje upirete prstom jedni u druge. A Kristijana više nema. Zahtijevamo da svi odgovarate. Svi u lancu. Upirete prstom jedni u druge.

    E pa dosta je toga. I mi prst za upiranje imamo. I tim prstom od sada upiremo u vas. U sve vas koji bježite od odgovornosti. U sve vas koji posao radite nesavjesno. Jer kada konačno krenete preuzimati odgovornost, tek tada ćemo prodisati kao društvo. Svaki dan čitamo komentare ispod članaka. Sramite se svi vi koji pod anonimnim nadimcima opravdavate ovo zlodjelo. Lako je biti hrabar i za izmišljenog imena.

    Svaka čast svakoj sestri, svakom tehničaru, liječniku, i službeniku koji svoj posao radi savjesno. Ima vas puno, i znamo da i vama nije lako. Ovo nije govor protiv vas. Ovo je govor za vas. Jer zbog sustava koji ne funkcionira, plaćamo svi. A Kristijan je platio životom.

    Kažu nam Kristijan je izolirani slučaj. Želimo sada na glas reći što je izolirani slučaj. Izolirani slučaj je biti iskren prema sebi i priznati kad si pogriješio. Izolirani slučaj je kad ne prebacuješ krivnju na nekog drugog. A najizoliraniji slučajevi od svih, toliko rijetki da ih se gotovo i ne sjećamo, ostavke. Ostavke iz moralne dužnosti prema svima nama.

    Jer svaka normalna i samosvjesna osoba trebala bi barem imati obraza odstupiti kad joj narod na to ukaže. Eto, dragi ljudi, to su izolirani slučajevi. A Kristijan, Kristijan nije izolirani slučaj. Otkad Kristijana nema, u ovoj ovdje jastučnici, nalazi se više od 1.400 poruka koje ste upisali na Kristijanovoj web stranici. U tim porukama vi pišete što ste proživjeli, ili što proživljavaju vaši najbliži. ,

    To pišu ljudi koji nisu tražili pomoć samo u jednoj ustanovi. Već u više njih. Prestanite nam tvrditi da je Kristijan izolirani slučaj, jer nije. Zar vam nije jasno da ljudi više ne vjeruju institucijama? Jeste li ikad prošli kroz vlastite procedure, kao mi? S uputnicom u ruci i terminom na koji se čeka 2 godine? Povjerenje se ne traži. Povjerenje vam je plaćeno. Mi smo ga platili! Izvolite, napravite plan kako ćete ga vratiti. Javno i s rokovima.

    Zato svima, svima, bez obzira u kojoj državnoj instituciji radili, poručujemo: počnite odgovorno raditi svoj posao. Odgovorno i savjesno. Svi! Želimo konkretne korake, transparentno, i javno. I zapamtite jednom zauvijek: institucije su u službi naroda. Narod nije u službi institucija. Gdje vam je obraz? Obitelj je objavila 5 zahtjeva. A danas dodajemo i šesti. Ovaj zahtjev nema adresu vlade, grada, ni ministarstva. Ima ime svakog pojedinca koji živi u Hrvatskoj.

    Kristijana smo danas imali priliku vidjeti kako govori o disanju. Kristijan je shvaćao koliko je po život bitno disanje. I što pravilno disanje znači svakom pojedincu. Na to je svima pokušao ukazati. I sada se pitamo: možemo li mi kao pojedinci prodisati?

    Možemo li mi kao kolektiv prodisati? Koji su nam koraci potrebni kako bi društvo prodisalo? Jer kroz vaše jastuke mi, nažalost, disati ne možemo. Danas je ovdje tisuće jastuka. I fotografija ovog trga obići će svijet. Neka svijet zna: to nije samo slika onog što se dogodilo Kristijanu. To je slika svega što nas guši. Dignimo sad taj predtužni simbol da ga svi vide. Neka ovaj prizor obiđe svijet.

    Guši nas bježanje od odgovornosti. Guše nas laži i nepravda. Guše nas politički spinovi. Guše nas obrazi deblji od jastuka. Guši nas podjela našeg predivnog naroda. Godinama nas dijelite na sve moguće načine. Večeras na ovom trgu nema podjele. Neka od večeras Kristijan sve nas ujedini u ljudskosti, empatiji, odgovornosti i hrabrosti. A hrabrost nam treba više od svega', rekao je Kutlić.

    Marko Kutlić pozvao okupljene na minutu šutnje i molitvu

    Pjevač Marko Kutlić kaže da će na zamolbu obitelji pročitati govor o Kristianu Perišu. Prije čitanja poziva okupljene na minutu šutnje i molitvu.

    'Sada smo šutjeli i molili za Kikija. A godinama prije toga, šutjeli smo o svemu ostalom. Mi stalno šutimo. Šutimo i gledamo. Gledamo što nam se svima događa. Želimo vjerovati da je ovo bila zadnja šutnja koju ćemo imati zbog ovakvih i sličnih slučajeva. 

    Želimo vjerovati da je ovo bila zadnja šutnja koju ćemo imati zbog ovakvih i sličnih slučajeva. Što nam to radite? Pogledajmo u što smo se pretvorili kao društvo. Tu smo jer ste nas podijelili. Svađate nas međusobno kako se ne bismo pitali jedno izrazito važno pitanje. Tko je odgovoran? Svi živimo u ovoj predivnoj državi s divnim ljudima. I svi zaslužujemo isto. Da nas ondje gdje dođemo po pomoć, dočekaju kao ljude. Dosta je bilo. Od sada više ne šutimo, nećemo više šutjeti, i nećete nas ugušiti', rekao je Kutlić.

    'Kristijanova obitelj, bez obzira na sve što joj se dogodilo, nije prešutjela. I zato smo večeras tu. Mi, obični građani. A tu smo zato što smo uvidjeli da se ovo može dogoditi. Svakome od nas. Od listopada gledamo predstavu. Predstavu gdje upirete prstom jedni u druge. A Kristijana više nema. Zahtijevamo da svi odgovarate. Svi u lancu. Upirete prstom jedni u druge.

    E pa dosta je toga. I mi prst za upiranje imamo. I tim prstom od sada upiremo u vas. U sve vas koji bježite od odgovornosti. U sve vas koji posao radite nesavjesno. Jer kada konačno krenete preuzimati odgovornost, tek tada ćemo prodisati kao društvo. Svaki dan čitamo komentare ispod članaka. Sramite se svi vi koji pod anonimnim nadimcima opravdavate ovo zlodjelo. Lako je biti hrabar i za izmišljenog imena.

    Svaka čast svakoj sestri, svakom tehničaru, liječniku, i službeniku koji svoj posao radi savjesno. Ima vas puno, i znamo da i vama nije lako. Ovo nije govor protiv vas. Ovo je govor za vas. Jer zbog sustava koji ne funkcionira, plaćamo svi. A Kristijan je platio životom.

    Kažu nam Kristijan je izolirani slučaj. Želimo sada na glas reći što je izolirani slučaj. Izolirani slučaj je biti iskren prema sebi i priznati kad si pogriješio. Izolirani slučaj je kad ne prebacuješ krivnju na nekog drugog. A najizoliraniji slučajevi od svih, toliko rijetki da ih se gotovo i ne sjećamo, ostavke. Ostavke iz moralne dužnosti prema svima nama.

    Jer svaka normalna i samosvjesna osoba trebala bi barem imati obraza odstupiti kad joj narod na to ukaže. Eto, dragi ljudi, to su izolirani slučajevi. A Kristijan, Kristijan nije izolirani slučaj. Otkad Kristijana nema, u ovoj ovdje jastučnici, nalazi se više od 1.400 poruka koje ste upisali na Kristijanovoj web stranici. U tim porukama vi pišete što ste proživjeli, ili što proživljavaju vaši najbliži. ,

    To pišu ljudi koji nisu tražili pomoć samo u jednoj ustanovi. Već u više njih. Prestanite nam tvrditi da je Kristijan izolirani slučaj, jer nije. Zar vam nije jasno da ljudi više ne vjeruju institucijama? Jeste li ikad prošli kroz vlastite procedure, kao mi? S uputnicom u ruci i terminom na koji se čeka 2 godine? Povjerenje se ne traži. Povjerenje vam je plaćeno. Mi smo ga platili! Izvolite, napravite plan kako ćete ga vratiti. Javno i s rokovima.

    Zato svima, svima, bez obzira u kojoj državnoj instituciji radili, poručujemo: počnite odgovorno raditi svoj posao. Odgovorno i savjesno. Svi! Želimo konkretne korake, transparentno, i javno. I zapamtite jednom zauvijek: institucije su u službi naroda. Narod nije u službi institucija. Gdje vam je obraz? Obitelj je objavila 5 zahtjeva. A danas dodajemo i šesti. Ovaj zahtjev nema adresu vlade, grada, ni ministarstva. Ima ime svakog pojedinca koji živi u Hrvatskoj.

    Kristijana smo danas imali priliku vidjeti kako govori o disanju. Kristijan je shvaćao koliko je po život bitno disanje. I što pravilno disanje znači svakom pojedincu. Na to je svima pokušao ukazati. I sada se pitamo: možemo li mi kao pojedinci prodisati?

    Možemo li mi kao kolektiv prodisati? Koji su nam koraci potrebni kako bi društvo prodisalo? Jer kroz vaše jastuke mi, nažalost, disati ne možemo. Danas je ovdje tisuće jastuka. I fotografija ovog trga obići će svijet. Neka svijet zna: to nije samo slika onog što se dogodilo Kristijanu. To je slika svega što nas guši. Dignimo sad taj predtužni simbol da ga svi vide. Neka ovaj prizor obiđe svijet.

    Guši nas bježanje od odgovornosti. Guše nas laži i nepravda. Guše nas politički spinovi. Guše nas obrazi deblji od jastuka. Guši nas podjela našeg predivnog naroda. Godinama nas dijelite na sve moguće načine. Večeras na ovom trgu nema podjele. Neka od večeras Kristijan sve nas ujedini u ljudskosti, empatiji, odgovornosti i hrabrosti. A hrabrost nam treba više od svega', rekao je Kutlić.

  • 18:51

    18:51

    Prikazuje se Periševa snimka

    Nakon što se okupljenima obratila sestra Kristiana Josipa Periša, na ekranu se prikazuje njegova snimka. Periš u njoj govori o ulozi disanja u zdravlju i njegovoj povezanosti s radom srca.

    ‘Svako moguće zdravlje koje je zapravo vezano uz duboki unutarnji mir, što je naša treća tema. Za idući video. Ali ajmo se sada osvrnuti na jezgru, na centralni pojam zdravlja, a to je disanje. Zašto? Zato jer je disanje jedina funkcija nad kojom imamo voljnu kontrolu. Zašto kažem navodno? Zato jer nitko se ne može sam ugušiti, tako da prestane disati, i da uspije doći do situacije da se onesvijesti, pa će ga potom jednostavno prodisati. Dakle, centar za disanje je dio autonomnog živčanog sustava, koji je usko povezan s centrom za srce i za otkucaje, te samo disanje utječe potpuno na rad srca. Budući da je za zdravlje jedna od stavki najbitnijih disanje’, govori Periš na snimci.

    Prikazuje se Periševa snimka

    Nakon što se okupljenima obratila sestra Kristiana Josipa Periša, na ekranu se prikazuje njegova snimka. Periš u njoj govori o ulozi disanja u zdravlju i njegovoj povezanosti s radom srca.

    ‘Svako moguće zdravlje koje je zapravo vezano uz duboki unutarnji mir, što je naša treća tema. Za idući video. Ali ajmo se sada osvrnuti na jezgru, na centralni pojam zdravlja, a to je disanje. Zašto? Zato jer je disanje jedina funkcija nad kojom imamo voljnu kontrolu. Zašto kažem navodno? Zato jer nitko se ne može sam ugušiti, tako da prestane disati, i da uspije doći do situacije da se onesvijesti, pa će ga potom jednostavno prodisati. Dakle, centar za disanje je dio autonomnog živčanog sustava, koji je usko povezan s centrom za srce i za otkucaje, te samo disanje utječe potpuno na rad srca. Budući da je za zdravlje jedna od stavki najbitnijih disanje’, govori Periš na snimci.

    Kristian Periš
    Kristian Periš Izvor: tportal.hr / Autor: Ivor Kruljac
  • 18:43

    18:43

    Mihaela Periš se obraća okupljenima na Trgu

    'Mislim da sam tek s godinama počela razumijevati koliko je Kristian zapravo osjećao potrebu da me zaštiti. Kad sam bila malena, veliki dio svog djetinjstva provela sam po bolnicama. Operacije bubrega, ne buđenje iz anestezije, i bolna iskustva kojih se ja možda danas ne sjećam onako kako ih se sjeća moja obitelj. Kristian se sjećao, i mislim da je u njemu još dok smo bili djeca ostalo nešto što nikad nije nestalo. Ta potreba da me čuva, da pazi na mene i da bude siguran da sam dobro.

    Možda sam ja s vremenom zaboravila neke stvari kroz koje sam prošla, ali on nije zaboravio kako je bilo gledati svoju malu sestru u bolnici u takvim situacijama. I možda nikad nije prestao osjećati da mora biti tu za mene. To je bio Kristian.

    Možda nije uvijek morao ništa reći. Možda nisam uvijek ni primjećivala koliko brine. Ali negdje sam uvijek znala da imam njega. Da postoji netko tko će se zabrinuti, tko će me pitati jesam li dobro, tko će imati potrebu stati ispred mene i zaštititi me od svega što može. Iako su naši roditelji divni ljudi, puni brige za nas, te se za nas žrtvuju cijeli svoj život, svejedno je Kiki u posljednje vrijeme često govorio kako je on tu da čuva mene i sestru. Kao da je njegova uloga biti naš zaštitnik.

    Nikad nisam pomislila da će doći dan kada nas više neće moći čuvati onako kako je uvijek čuvao, ali vjerujem da nas i dalje čuva i daje nam snagu samo sada s neba. Da i dalje pazi na nas kao što je to radio cijeli život. Samo bih voljela da nas nije morao početi čuvati s neba tako rano. Ali ta njegova briga nije bila samo nešto što smo sestra i ja osjećale. On nikada nije izašao iz kuće, a da nas sve redom nije poljubio. Svakoga od nas. To je bilo nešto njegovo. Nešto što se podrazumijevalo.

    I tek sad shvaćam koliko bih dala da još jednom gledam kako odlazi iz kuće i da nas sve redom poljubi. I uvijek je zvao mamu i tatu za mišljenje, što god da je planirao, što god je htio napraviti, zvao bi njih. Ako bi se oni složili, napravio bi to. A ako ne odustao bi. I mislim da to dovoljno govori o tome koliko ih je poštivao i koliko mu im je njihovo mišljenje značilo', rekla je Mihaela.

    Najteže od svega je to što sam vjerovala da će to tako biti zauvijek. Kiki je bio zabavljač naše kuće. Naše djetinjstvo bilo je ispunjeno njegovom gitarom, pjesmom i trenucima kad bismo svi zajedno pjevali. Uvijek je znao napraviti atmosferu i uvijek je nekako unosio život u kuću. Na moru je bilo isto tako. Kao najstariji brat, nikad nas nije odbijao. Vodio nas je sa sobom, igrao se s nama, i uključivao nas u sve. Nikada nije bio onaj stariji brat koji bi rekao da mu smetamo ili da nas ne želi sa sobom. Nas troje smo bili definicija starijeg brata i mlađih sestara. Mi smo njega uvijek zezale, živcirale, dosađivale mu, a on je imao nevjerojatno puno strpljenja s nama", rekla je Mihaela.

    'I koliko god smo ga gnjavile, nikad nas nije otkantao. Danas bih dala sve da ga mogu opet zezati, da mu mogu opet ići na živce, da mu opet mogu reći da falša dok pjeva, samo da ga naljutim, da ga čujem kako se žali na nas, da vidim onaj njegov pogled koji bi nam dao do znanja da smo pretjerale, a znam da nas ni tada ne bi stvarno otkantao. Kristian je bio jako ponosan na našu sestru. Od kad je krenula na faks, bio je ponosan što će postati doktorica i kad je to postala, bio je toliko ponosan na to što spašava ljudske živote. Znam koliko mu je to značilo i koliko se veselio njezinom profesionalnom putu. I imao je planove za sve nas, rekla je.

    'Sanjao je da jednog dana svo troje budemo u svojim profesijama, ali da nekako radimo zajedno. Da napravimo nešto svoje, da imamo nešto zajedničko da stvaramo i gradimo. Imao je viziju našeg zajedničkog života, stvari koje ćemo tek napraviti, i teško mi je prihvatiti da je toliko toga planirao, a da nije znao koliko ćemo vremena zapravo ostati. Ja sam podrazumijevala da će on biti tu u svim velikim trenucima mog života', rekla je kroz suze.

    'Znala sam da će Kristian biti najzabavnija osoba na mom vjenčanju. Da će biti najbolji tata, najbolji ujak našoj djeci. Da će ih voljeti onako kako je volio nas, da će ih zabavljati, voditi ih sa sobom. I da će biti onaj ujak kojem će se svi veseliti i kojeg će uvijek tražiti. Kad smo saznale da će postati tata, sestra i ja odmah smo išle u shopping. Gledale sve što bismo mogle kupiti za tu bebu. Planirale se, veselile, čekale da upoznamo to malo biće koje će imati njega za tatu. Toliko sam se veselila tome da će naša djeca odrastati zajedno, da ćemo imati obiteljska okupljanja, da će Kiki i dalje biti onaj koji će nas sve nasmijavati. U glavi sam imala toliko jasnu sliku svega što nas čeka. Nikad nisam ni pomislila da bi svi ti trenuci mogli doći a da njega nema. I možda je to jedna od najtežih stvari u svemu ovome. Ne gubim samo ono što smo imali, gubim sve ono u što sam bila sigurna da ćemo tek imati. Gubim njegovu prisutnost u trenucima za koje sam uvijek mislila da se podrazumijevaju.

    'Njegove komentare, njegove šale, njegovo mišljenje, gitaru, poljupce kad odlazi iz kuće, njegove pozive i njegovu živciranje kad ga gnjavimo. Gubim mogućnost da ga nazovem, da mu nešto ispričam, da ga pitam za mišljenje, da mu kažem što mi se dogodilo i da se veselim nečemu zajedno s njim. I koliko god pokušavam pronaći utjehu u tome, razmišljali bismo čime ćemo je iznenaditi, što će je najviše razveseliti i kako ćemo joj uljepšati taj dan. Umjesto toga, ja ovaj tjedan sjedim i pišem govor kojim se opraštam od svog brata', zaključila je Mihaela. 

    Mihaela Periš se obraća okupljenima na Trgu

    'Mislim da sam tek s godinama počela razumijevati koliko je Kristian zapravo osjećao potrebu da me zaštiti. Kad sam bila malena, veliki dio svog djetinjstva provela sam po bolnicama. Operacije bubrega, ne buđenje iz anestezije, i bolna iskustva kojih se ja možda danas ne sjećam onako kako ih se sjeća moja obitelj. Kristian se sjećao, i mislim da je u njemu još dok smo bili djeca ostalo nešto što nikad nije nestalo. Ta potreba da me čuva, da pazi na mene i da bude siguran da sam dobro.

    Možda sam ja s vremenom zaboravila neke stvari kroz koje sam prošla, ali on nije zaboravio kako je bilo gledati svoju malu sestru u bolnici u takvim situacijama. I možda nikad nije prestao osjećati da mora biti tu za mene. To je bio Kristian.

    Možda nije uvijek morao ništa reći. Možda nisam uvijek ni primjećivala koliko brine. Ali negdje sam uvijek znala da imam njega. Da postoji netko tko će se zabrinuti, tko će me pitati jesam li dobro, tko će imati potrebu stati ispred mene i zaštititi me od svega što može. Iako su naši roditelji divni ljudi, puni brige za nas, te se za nas žrtvuju cijeli svoj život, svejedno je Kiki u posljednje vrijeme često govorio kako je on tu da čuva mene i sestru. Kao da je njegova uloga biti naš zaštitnik.

    Nikad nisam pomislila da će doći dan kada nas više neće moći čuvati onako kako je uvijek čuvao, ali vjerujem da nas i dalje čuva i daje nam snagu samo sada s neba. Da i dalje pazi na nas kao što je to radio cijeli život. Samo bih voljela da nas nije morao početi čuvati s neba tako rano. Ali ta njegova briga nije bila samo nešto što smo sestra i ja osjećale. On nikada nije izašao iz kuće, a da nas sve redom nije poljubio. Svakoga od nas. To je bilo nešto njegovo. Nešto što se podrazumijevalo.

    I tek sad shvaćam koliko bih dala da još jednom gledam kako odlazi iz kuće i da nas sve redom poljubi. I uvijek je zvao mamu i tatu za mišljenje, što god da je planirao, što god je htio napraviti, zvao bi njih. Ako bi se oni složili, napravio bi to. A ako ne odustao bi. I mislim da to dovoljno govori o tome koliko ih je poštivao i koliko mu im je njihovo mišljenje značilo', rekla je Mihaela.

    Najteže od svega je to što sam vjerovala da će to tako biti zauvijek. Kiki je bio zabavljač naše kuće. Naše djetinjstvo bilo je ispunjeno njegovom gitarom, pjesmom i trenucima kad bismo svi zajedno pjevali. Uvijek je znao napraviti atmosferu i uvijek je nekako unosio život u kuću. Na moru je bilo isto tako. Kao najstariji brat, nikad nas nije odbijao. Vodio nas je sa sobom, igrao se s nama, i uključivao nas u sve. Nikada nije bio onaj stariji brat koji bi rekao da mu smetamo ili da nas ne želi sa sobom. Nas troje smo bili definicija starijeg brata i mlađih sestara. Mi smo njega uvijek zezale, živcirale, dosađivale mu, a on je imao nevjerojatno puno strpljenja s nama", rekla je Mihaela.

    'I koliko god smo ga gnjavile, nikad nas nije otkantao. Danas bih dala sve da ga mogu opet zezati, da mu mogu opet ići na živce, da mu opet mogu reći da falša dok pjeva, samo da ga naljutim, da ga čujem kako se žali na nas, da vidim onaj njegov pogled koji bi nam dao do znanja da smo pretjerale, a znam da nas ni tada ne bi stvarno otkantao. Kristian je bio jako ponosan na našu sestru. Od kad je krenula na faks, bio je ponosan što će postati doktorica i kad je to postala, bio je toliko ponosan na to što spašava ljudske živote. Znam koliko mu je to značilo i koliko se veselio njezinom profesionalnom putu. I imao je planove za sve nas, rekla je.

    'Sanjao je da jednog dana svo troje budemo u svojim profesijama, ali da nekako radimo zajedno. Da napravimo nešto svoje, da imamo nešto zajedničko da stvaramo i gradimo. Imao je viziju našeg zajedničkog života, stvari koje ćemo tek napraviti, i teško mi je prihvatiti da je toliko toga planirao, a da nije znao koliko ćemo vremena zapravo ostati. Ja sam podrazumijevala da će on biti tu u svim velikim trenucima mog života', rekla je kroz suze.

    'Znala sam da će Kristian biti najzabavnija osoba na mom vjenčanju. Da će biti najbolji tata, najbolji ujak našoj djeci. Da će ih voljeti onako kako je volio nas, da će ih zabavljati, voditi ih sa sobom. I da će biti onaj ujak kojem će se svi veseliti i kojeg će uvijek tražiti. Kad smo saznale da će postati tata, sestra i ja odmah smo išle u shopping. Gledale sve što bismo mogle kupiti za tu bebu. Planirale se, veselile, čekale da upoznamo to malo biće koje će imati njega za tatu. Toliko sam se veselila tome da će naša djeca odrastati zajedno, da ćemo imati obiteljska okupljanja, da će Kiki i dalje biti onaj koji će nas sve nasmijavati. U glavi sam imala toliko jasnu sliku svega što nas čeka. Nikad nisam ni pomislila da bi svi ti trenuci mogli doći a da njega nema. I možda je to jedna od najtežih stvari u svemu ovome. Ne gubim samo ono što smo imali, gubim sve ono u što sam bila sigurna da ćemo tek imati. Gubim njegovu prisutnost u trenucima za koje sam uvijek mislila da se podrazumijevaju.

    'Njegove komentare, njegove šale, njegovo mišljenje, gitaru, poljupce kad odlazi iz kuće, njegove pozive i njegovu živciranje kad ga gnjavimo. Gubim mogućnost da ga nazovem, da mu nešto ispričam, da ga pitam za mišljenje, da mu kažem što mi se dogodilo i da se veselim nečemu zajedno s njim. I koliko god pokušavam pronaći utjehu u tome, razmišljali bismo čime ćemo je iznenaditi, što će je najviše razveseliti i kako ćemo joj uljepšati taj dan. Umjesto toga, ja ovaj tjedan sjedim i pišem govor kojim se opraštam od svog brata', zaključila je Mihaela. 

  • 18:12

    18:12

    Građani na Trgu: 'Osjećamo se grozno'

    ‘Osjećamo se grozno, strašno je da se ovo dogodilo, ali znamo iz iskustava koja smo čuli da ovo nije prvi puta. Nažalost, bilo je vrijeme da se pokrenu određene reakcije oko toga. U medije je izašlo puno svjedočanstava ljudi, kojima se nije vjerovalo dok se nije dogodila ova tragedija’, rekla je 27-godišnja Tena našem reporteru Ivoru Kruljcu.

    ‘Smatram da bi naša vlast trebala poduzeti nešto da se dođe do dugoročnog rješenja. Nadam se da ćemo nešto postići ovime, ali i dalje je isključiva odgovornost na vlasti. Striktnije zakonske regulative bi bile potrebne, urediti kamere u takvim ustanovima - da se ne može postupati samovoljno’, dodala je.

    ‘Kristianovo ime na klinici bi bilo simbol svih koji su stradali na isti način, a nikada se nije otkrilo’, zaključila je.

    ‘Trenirao sam s Kristianom u istom klubu. Bio je dosta stariji od mene pa se nismo družili, ali sam ga poznavao. Dok se ovo nije dogodilo, nisam znao da je trenirao invalide i besplatno pomagao’, rekao je 23-godišnji Antonio. 

    ‘Prvo sam čuo da se nije probudio i bilo mi je čudno - tako mlad čovjek... Kasnije kad sam vidio onu snimku bilo mi je puno teže, katastrofa’, rekao je te dodao da nije očekivao da će se građani ovako dići zbog slučaja u Jankomiru, ali i da mu je drago radi toga.

    Građani na Trgu: 'Osjećamo se grozno'

    ‘Osjećamo se grozno, strašno je da se ovo dogodilo, ali znamo iz iskustava koja smo čuli da ovo nije prvi puta. Nažalost, bilo je vrijeme da se pokrenu određene reakcije oko toga. U medije je izašlo puno svjedočanstava ljudi, kojima se nije vjerovalo dok se nije dogodila ova tragedija’, rekla je 27-godišnja Tena našem reporteru Ivoru Kruljcu.

    ‘Smatram da bi naša vlast trebala poduzeti nešto da se dođe do dugoročnog rješenja. Nadam se da ćemo nešto postići ovime, ali i dalje je isključiva odgovornost na vlasti. Striktnije zakonske regulative bi bile potrebne, urediti kamere u takvim ustanovima - da se ne može postupati samovoljno’, dodala je.

    ‘Kristianovo ime na klinici bi bilo simbol svih koji su stradali na isti način, a nikada se nije otkrilo’, zaključila je.

    ‘Trenirao sam s Kristianom u istom klubu. Bio je dosta stariji od mene pa se nismo družili, ali sam ga poznavao. Dok se ovo nije dogodilo, nisam znao da je trenirao invalide i besplatno pomagao’, rekao je 23-godišnji Antonio. 

    ‘Prvo sam čuo da se nije probudio i bilo mi je čudno - tako mlad čovjek... Kasnije kad sam vidio onu snimku bilo mi je puno teže, katastrofa’, rekao je te dodao da nije očekivao da će se građani ovako dići zbog slučaja u Jankomiru, ali i da mu je drago radi toga.

    Antonio (desno na slici)
    Antonio (desno na slici) Izvor: tportal.hr / Autor: Ivor Kruljac
  • 18:05

    18:05

    Građani se okupljaju na Trgu bana Jelačića

    Građani se okupljaju na Trgu bana Jelačića

    • +35

    Zagreb: Komemoracija za Kristiana Periša

    Izvor: Cropix / Autor: Ivana Grgic

  • 16:22

    16:22

    Obitelj Kristiana Periša ima pet zahtjeva

    Odvjetnik obitelji Leon Zrnić najavio je da će obitelj na Trgu predstaviti svojih pet zahtjeva.

    Među njima su izričita zabrana pokrivanja lica pacijentima pri sputavanju, obvezan videonadzor tijekom svake primjene te mjere i ispitivanje svih djelatnika koji su bili u kontaktu s Perišem. Obitelj traži i provjeru bolovanja koja su djelatnici otvorili nakon njegove smrti te da klinika ponese njegovo ime.

    Obitelj Kristiana Periša ima pet zahtjeva

    Odvjetnik obitelji Leon Zrnić najavio je da će obitelj na Trgu predstaviti svojih pet zahtjeva.

    Među njima su izričita zabrana pokrivanja lica pacijentima pri sputavanju, obvezan videonadzor tijekom svake primjene te mjere i ispitivanje svih djelatnika koji su bili u kontaktu s Perišem. Obitelj traži i provjeru bolovanja koja su djelatnici otvorili nakon njegove smrti te da klinika ponese njegovo ime.

    Komemoracija za Kristiana Periša
    Komemoracija za Kristiana Periša Izvor: tportal.hr / Autor: Ivor Kruljac
  • 16:20

    16:20

    Obitelj poslala poruku građanima, a posebno i političarima

    Obitelj je ujedno pozvala sve građane diljem Hrvatske koji nisu u mogućnosti doći u Zagreb ili Rijeku da se priključe tako što će večeras na svoje prozore ili balkone objesiti bijelu jastučnicu kao simbol podrške. Pozvali su i političke stranke da ne pokušavaju politizirati prosvjed.

     

    Obitelj poslala poruku građanima, a posebno i političarima

    Obitelj je ujedno pozvala sve građane diljem Hrvatske koji nisu u mogućnosti doći u Zagreb ili Rijeku da se priključe tako što će večeras na svoje prozore ili balkone objesiti bijelu jastučnicu kao simbol podrške. Pozvali su i političke stranke da ne pokušavaju politizirati prosvjed.