Svjedočio je on i raspadu sustava zapovijedanja koji je prolongirao spašavanje nesretnih vatrogasaca stradalih u najvećoj vatrogasnoj nesreći u Hrvatskoj, onoj na Kornatima 2007. godine. Tada se govorilo da se kod nas ne zna 'tko pije, a tko plaća', koja je uloga Hrvatske vatrogasne zajednice, koja Državne uprave za zaštitu i spašavanje, koja centra 112, pojedinih vatrogasnih zapovjednika, vojske…

Deset godina od kornatske tragedije ništa se nije promijenilo. Sigurno ne na bolje, kaže naš sugovornik. Vatrogastvo je loše organizirano, postoji više paralelnih sustava zapovijedanja, napominje i naglašava da se mora znati tko je gazda. Jasan sustav, napominje, ne postoji, a postoji onaj paralelni na relaciji DUZS - Hrvatska vatrogasna zajednica.

'Civilna zaštita ne postoji, sve je to na papiru. DUZS pokušava nešto, ali načelnik Sektora za vatrogastvo treba biti gazda, a oni su politički postavljeni', žali se.

Napominje da je premalo profesionalnih vatrogasaca i da se ne može oslanjati na dobrovoljna vatrogasna društva kojih je u Dalmaciji manje nego u kontinentalnoj Hrvatskoj. 'Profesionalni vatrogasci su uvijek na dispoziciji. A dobrovoljni se moraju prvo sakupiti', dodaje.

I oprema je problem, no ne svugdje. To također varira od mjesta do mjesta. Dok su zagrebački vatrogasci dobro opremljeni, u Dalmaciji je druga priča.

Ne treba, kaže, zaboraviti ni buru koja je jako puhala i mijenjala smjerove. 'No ako vam požar pobjegne, možete samo bježati u more', dodaje.

Ima li zapuštena vegetacija veze sa širenjem požara? 'Naravno', kaže, 'vegetacija puno znači, a sve je dolje zapušteno i neki su ljudi sretni kada krene požar da to raščisti'.

Pitamo ga koja je korist od vojske, koju svi zazivaju kad stvari izmaknu kontroli. 'To nema smisla jer im daju brentače za gašenje. Bez mlazova i vozila gašenje nema smisla', tvrdi. Pogotovo kada se radi o 100-200 pripadnika koji dolaze u pomoć vatrogascima. 'Oni mogu imati masovnost, no treba ih prethodno pripremiti za takvu situaciju', napominje.