'Desetljećima je nacionalna sigurnost mnogih država izgrađivana na osjećaju i 'neznanju'. Naime, države su bile u dilemi, odnosno nisu imale točne informacije ili nisu imale nikakve informacije o stvarnim namjerama drugih država. Zbog takvog 'neznanja' stvoreni su arsenali oružja koji višestruko mogu uništiti čovječanstvo. Međunarodna i nacionalne sigurnosti bile su bazirane na instrumentima nesigurnosti: oružju', rekao je u razgovoru za tportal Mirko Bilandžić, stručnjak za međunarodnu sigurnost i međunarodne odnose s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, govoreći o hladnoratovskom razdoblju.

Kako kaže Bilandžić, ukupni svjetski proračun u zadnjim godinama Hladnog rata (1988.-1990) kretao se na godišnjoj razini od 1400 milijardi dolara. No nakon toga je došlo do određenih promjena u iznosima vojnih proračuna u svijetu.

'Ako se analiziraju ulaganja u obrambeni kompleks u svijetu u razdoblju od 1992. do 2000. dolazi se do zaključka da je ulagano nešto manje od 800 milijardi dolara godišnje. Zapadnoeuropske države su u tom razdoblju ulagale oko 250 milijardi dolara godišnje, istočnoeuropske oko 100 milijardi dolara, dok su vojni izdaci SAD-a bili oko 350 milijardi dolara godišnje', navodi Bilandžić.

Dramatičan rast naoružanja nakon 2008.

Prema njegovim riječima, u prvotnom razdoblju nakon pada komunističkog režima u istočnoeuropskim državama bio je uočljiv trend pada ulaganja u obrambeni kompleks u svim državama, dok je kraj prošlog stoljeća, na temelju shvaćanja da je sigurnosna situacija u svijetu bez obzira na raspad komunističkih država i dalje bila složena, čak i složenija nego ranije, označio blagi porast ulaganja u obrambeni kompleks. Početak 21. stoljeća doveo je do dodatnog usložnjavanja sigurnosne situacije u svijetu, pogotovo nakon 11. rujna i udara na SAD.

'Terorizam, dominantno islamskog predznaka, prvenstveno u američkim globalnim strateškim djelovanjima postao je zamjena za komunizam; opasnosti iza 'željezne zavjese' zamijenile su opasnosti iza 'zelene zavjese'. U tim okvirima došlo je do bitnog povećanja obrambenih / vojnih proračuna', naglašava Bilandžić.

U razgovoru za tportal Bilandžić je naveo da je 2005. proračun SAD-a iznosio 522 milijarde dolara i bio je viši nego ukupni obrambeni proračun trideset najmoćnijih država koje su bile na rang listi iza SAD-a. Od 2002. obrambeni proračun SAD-a u stalnom je porastu na godišnjoj razini, prosječno oko 40-ak milijardi dolara, tako da je 2009, prema podacima uglednog stockholmskog instituta za istraživanje mira SIPRI, iznosio 650 milijardi dolara, odnosno 4,3% BDP-a, dok su procjene da će u fiskalnoj 2010. godini prijeći 700 milijardi dolara.

'Očigledno je da su američki obrambeni proračun i struktura temeljeni na, kako je to prije nego što je postao američki predsjednik govorio Barack Obama, izgledima za 'treći svjetski rat', što strateški nema osobitog smisla', smatra Bilandžić.

'U novonastalim uvjetima vojni proračuni na svjetskoj razini drastično su povećani. Obrambeni proračun 2008. u svijetu je iznosio 1.464 milijardi dolara. U usporedbi s 1999. to predstavlja povećanje od 45 posto, dok komparativna regionalna perspektiva pokazuje povećanje u svim regijama u svijetu osim u EU. Godinu dana kasnije izdaci za obranu povećani su 6 posto i iznosili su 1531 milijardu dolara, što je povećanje od 49 posto u odnosu na 2000. godinu', navodi Bilandžić.

Novi svjetski neredumjesto Novog svjetskog poretka

'Definitivno je da su obrambeni proračuni u suvremenim uvjetima prestigli hladnoratovske proračune', ističe Bilandžić i dodaje: 'Umjesto ideja 'novog svjetskog poretka' lansiranih nakon raspada komunizma imamo 'novi svjetski nered''.

'To je razlog jačanja vojno-obrambenih proračuna unutar kojih trgovina oružjem, kako ranije tako i danas, ima barem tri bitne značajke: prvo, trgovina oružjem kao jedan od najrazvijenijih poslovnih sektora unosan je business i bitan element BDP-a, drugo, to je instrument ravnoteže snaga u globalnoj strateškoj utakmici, ali i na regionalnim razinama kao što je Bliski istok gdje najviši vojni proračun ima Saudijska Arbija (41 milijardu dolara 2009. prema podacima Fortunea, a u 2010. iznosio je 65 milijardi dolara) s godišnjim rastom od 10-ak posto, i treće, to je sredstvo strateškog utjecaja i instrument ostvarivanja strateških vanjskopolitičkih utjecaja mnogih država, posebno onih najmoćnijih', pojašnjava Bilandžić.

'Jasno je stoga tko od trgovine oružjem ima najviše koristi. Prodaje li se pritom oružje demokratskim državama ili diktaturama, razvijenim državama ili državama u krizi manje je važno', zaključio je Bilandžić u razgovoru za tportal.