Od laserskih printera do magarećeg mlijeka, tako bi se najkraće mogla opisati putanja 31-godišnjeg Nevena Ciganovića. Prije četiri godine s obitelji se iz stana u Ivanić Gradu preselio u kuću, a svojim trima kćerima kupio je magarca, za zabavu. Taj ga je, nazovimo ga Broj Jedan, ponukao da malo bolje prouči te životinje. Sa suprugom Katarinom, Neven je pokrenuo OPG Ciganović i bacio se na proizvodnju magarećeg mlijeka
Iako kontinentalni dio Hrvatske nije uobičajen okoliš za uzgoj magaraca, Ciganovići ih danas imaju trinaest. Milka, Lara, Vrana i druge magarice mjesečno daju 20 litara mlijeka. Litra košta 400 kuna, no posao se polako širi.
Magareće mlijeko od davnina se koristilo za prehranu, liječenje, jačanje imuniteta i ljepotu. Bogato je vitaminima, fosforom i kalcijem te ima visok sadržaj imunoglobulina, priča Neven. Po svom kemijskom sastavu magareće mlijeko slično je mlijeku žena, što ga čini pogodnim za prehranu djece. U Italiji, dodaje Neven, magareće mlijeko dostavljaju i u neka rodilišta. Magareće mlijeko može se zamrznuti te pohranjeno u zamrzivaču čuvati do dvije godine bez smanjivanja kvalitete i organoleptičkih svojstava.
Prvi kupci javljali su im se preko interneta. Danas do njih dolaze po preporuci. Najčešće su to ljudi koji imaju problema s dišnim sustavom ili kožom, kazao je Neven, a njihovi su ih upiti ponukali da prije dvije godine krenu u proizvodnju kreme i sapuna. Krema sadrži visok postotak magarećeg mlijeka, čak 20 posto, a u nju dodaju još neven, stolisnik, maslačak, čičak i kamilicu. Sve svoje mušterije Ciganovići nazovu i zamole ih da im ispričaju svoja iskustva s njihovim proizvodima. Kako kaže Neven, dosad su svi bili zadovoljni.
Mlijeko koje proizvode ne može se pronaći u trgovinama, jer u Hrvatskoj ne postoji standard kojim bi se moglo certificirati, kao, primjerice, kravlje ili kozje. Stoga se ono posebno naručuje i dostavlja. Ciganovići posao s magarcima namjeravaju širiti, ali ne, kako reče Neven, da bi od toga radili biznis. Od svog rada žele samo pristojno živjeti. Zemljište oko kuće već su proširili parcelama koje su im na korištenje ustupili susjedi.
Država, kaže Neven, uzgajivače magaraca potiče s tisuću kuna godišnje. Od županije poticaje nisu tražili budući da se u ovom dijelu Hrvatske uglavnom daju za uzgoj krava, ovaca i konja. Ciganoviće ta činjenica nimalo ne obeshrabruje. Razmjenjuju iskustva s ostalim uzgajivačima, proučavaju znanstvene radove o magarcima na internetu, a u posljednje vrijeme i europske fondove.
