Gelo, koji je dva puta obnašao dužnost ravnatelja Državnog zavoda za statistiku, smatra kako bi Hrvatsku trebalo podjeliti u četiri regije - slavonsku, jadransku, središnju Hrvatsku te zasebno zagrebačku regiju.

'Zagreb treba izdvojiti jer su i u većini država EU izdvojeni glavni gradovi', napomenuo je, dodavši kako s obzirom na ekonomsku razvijenost Zagreb, koji premašuje granicu od 75 posto europskog prosjeka BDP-a po glavi stanovnika, nema pravo na sredstva iz kohezijskih fondova.

Hrvatski demografski stručnjak ističe kako je svrha imati što više statističkih regija, a s obzirom na to da je donja granica 800.000 stanovnika, formiranjem četiriju regija najbolje bi se udovoljilo uvjetima kohezijskih fondova i tako dobivena sredstva usmjerilo prije svega u slabije razvijena hrvatska područja kako bi se sustigao prosjek standarda EU.

'S obzirom na to da se sredstva iz tih fondova mogu koristiti jedino uz vlastiti udio od 15 do 50 posto to je prilika da Hrvatska formira i svoj kohezijski fond iz kojega bi se mogli financirati projekti da se ne dogodi da neko slabije razvijeno područje ima dobar projekt, a ne može ga realizirati jer nema potreban dio vlastitih sredstava', napomenuo je.

Smatra kako je manjkavost predložena projekta na dvije statističke regije i u činjenici usuglašavanja projekata. Budući da je po predloženom projektu Zagreb utopljen u kontinentalnu regiju, Gelo postavlja pitanje kako će, primjerice, navodnjavanje u Slavoniji ili Baranji, konkurirati uređenju nekoga zagrebačkog trga zbog dotrajalih komunalnih instalacija. Mišljenja je da će Zagreb biti predominantan u kontinentalnoj regiji, a nema pravo na sredstva kohezijskih fondova jer ima standard na europskom prosjeku i sam može, s obzirom na razvijenost i koncentraciju gospodarske moći, rješavati svoje probleme.

Kad bi se statističke regije formirale na bazi 800.000 stanovnika, drži da bi se sukladno tome onda mogle osnovati administrativne jedinice - županije, što bi racionaliziralo i pojednostavilo mnoge poslove. Po njegovu mišljenu postojeći usitnjeni i skupi ustroj lokalne uprave u funkciji je nadasve 'biračkih igara velikih stranaka'.

Gelo zaključno smatra kako kod formiranja statističkih regija, kojih izmjene Bruxelles dopušta svake tri godine, treba zadovoljiti četiri uvjeta - donju granicu veličine statističke regije - 800.000 stanovnika i da ih bude što više - četiri; da se Zagreb formira kao posebna regija; da se formiraju administrativne jedinice u suglasju sa statističkim regijama, pa umjesto 20 da se osnuje četiri ili pet županija, kako statističke regije ne bi dolazile u 'sukob' s administrativnim jedinicama, pa iz političkih razloga neki projekt bi prolazio ili ne bi prolazio te da se osnuje hrvatski kohezijski fond pri HBOR-u ili nekoj drugoj nezavisnoj financijskoj instituciji, kako nijedan dobar projekt ne bi propao zbog nedostatka vlastitih sredstava.

Nova podjela Hrvatske na dvije statističke regije, kako je najavljeno, u primjeni će biti od 1. siječnja 2013., od kada će Državni zavod za statistiku pratiti pokazatelje razvoja u novim regijama, a korištenje fondova po novoj podjeli trebalo bi krenuti od srpnja iduće godine.