Za ovaj slučaj javnost je doznala kada je na posljednju sjednicu Skupštine Grada stigao prijedlog rebalansa proračuna koji je, između ostalog, tražen, ali nije prošao, i zbog izgubljenog spora. Naime, iz prijedloga rebalansa bilo je vidljivo da je Gradskom uredu za imovinsko - pravne poslove bilo predviđeno dodatnih 20,7 milijuna kuna za izgubljeni spor protiv SZ Gradec. Više od toga iz dostupnih materijala nije se moglo iščitati.

SZ Gradec osnovalo je ratne 1993. godine 20 zadrugara s temeljnim kapitalom od tadašnjih sto tisuća hrvatskih dinara u protuvrijednosti 82 njemačke marke. Sa svotom od 81.000 HRD-a u temeljnom kapitalu, prednjačio je Ante Žužul, vlasnik Školske knjige. Deset godina kasnije u zadruzi ostaju tek četiri zadrugara; Josip i Marijan Žužul, Snježana Dobra i Vilko Fiala. Podiže se temeljni kapital zadruge tako što svatko ulaže po 25 tisuća kuna i tako ostaje sve do 2012. godine kada zadruzi pristupa sedam tvrtki kojima je većini osnivač bila Školska knjiga Ante Žužula. Svaka tvrtka je u temeljni kapital uložila po tisuću kuna, a među zadrugarima više nema Fiale.

U prosincu 1993. godine, sedam mjeseci nakon što je zadruga osnovana, raskinuti su ugovori za gradnju u Sloboštini i aneks ugovora za Pešćenicu. Dvije godine kasnije raskinut je i ugovor za gradnju na Svetom Duhu. Vrijeme je to kada je na čelu Zagreba HDZ-ov gradonačelnik Branko Mikša.

Četiri godine kasnije, 1999. godine, na mjestu gradonačelnice je Marina Matulović Dropulić (HDZ), a Gradec podiže tužbu u kojoj od suda traži da se utvrdi da su spomenuti ugovori i aneksi raskinuti i da im se isplati 28 tisuća kuna plus zatezne kamate koje, prema njihovu mišljenju, teku od 1990. godine.

U rujnu 2000. godine, Grad tada već vodi Milan Bandić, Općinski sud donosi presudu u kojoj utvrđuje da su ugovori i aneksi raskinuti i nalaže Gradu da plati 28 tisuća kuna plus kamate, ali ne s početkom od 1990. godine, kako traži Gradec, već od 1993. godine, kada su ugovori raskinuti.

Uz to, sud je utvrdio da je Gradecov zahtjev za kamatama u periodu 1990. – 1993. neosnovan. Temeljni kapital Gradeca u tom trenutku, s obzirom na to da je došlo do konverzije njemačke marke u eure, iznosi 42 eura, odnosno, 325 kuna.

Obje strane se na odluku žale, a Županijski sud 2004. godine utvrđuje da su ugovori i aneksi raskinuti, a priču s potraživanjem kamata, kako nam je kazala Jasmina Lukač, pročelnica gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove, sud vraća na početak.

U ponovljenom postupku Gradec precizira svoj zahtjev i tad s osnova kamata za period od 1993. godine potražuje 6,9 milijuna kuna.

U siječnju 2011. sud donosi presudu kojom odbija Gradecov zahtjev za isplatom pa Gradec podnosi novu žalbu. U lipnju 2013. Županijski sud ponovno odbija Gradecovu žalbu i potvrđuje prvostupanjsku presudu o odbijanju zahtjeva za isplatom zakonskih zateznih kamata za razdoblje od 1990. - 1993.

No Gradec se ne predaje i traži reviziju kod Vrhovnog suda koji u rujnu 2014. presuđuje da Grad mora platiti 6,9 milijuna kuna zajedno s kamatama koje počinju teći od trenutka podnošenja prve tužbe 1999. godine.

Na ovu presudu Grad se žali Ustavnom sudu koji u svibnju 2015. tužbu odbacuje i Zagrepčani će sada morati platiti 6,9 milijuna kuna plus kamate, što kad se podvuče crta, nakon 16 godina sudovanja, iznosi 20,7 milijuna kuna. Pa neka netko kaže da vrijeme nije novac.

Zašto je Gradec spor pokrenuo tek četiri godine nakon raskida posljednjeg ugovora, zašto su ugovori raskinuti, tko ih je raskidao, kako je Gradec došao u poziciju da ima ugovore s Gradom, kako su došli do iznosa od 6,9 milijuna kuna u tužbi, samo su neka od pitanja koja smo željeli postaviti Gordanu Mileru koji Gradecom upravlja od 2012.

No on nam je samo potvrdio da su dobili presudu, ali više od toga nije želio reći uz obrazloženje da se spor vodio prije njegova vremena. Miler je direktor Grafičkog zavoda Hrvatske čiji je osnivač Školska knjiga i jedna je od tvrtki koja je zadrugar u Gradecu. Snježana Dobra koja je zadrugom upravljala prije njega, danas je predsjednica Skupštine iste, a ujedno i zadrugarka u periodu od 2004, nakon dvadesetak sekundi pauze kazala je da se tog perioda ne sjeća.

Pokušali smo razgovarati i s Antom Žužulom koji nam je u kratkom razgovoru nimalo ljubaznim tonom poručio da nema što reći i da se obratimo Mileru.