'Lijepo vas je vidjeti zajedno', izjavio je to jedan od prolaznika ugledavši u zajedničkoj nedjeljnoj šetnji zagrebačkim središtem HDZ-ovu predsjedničku kandidatkinju Kolindu Grabar Kitarović i hrvatsku zastupnicu u Europskom parlamentu Ružu Tomašić. Susret nije bio slučajan nego politički isplaniran i veoma važan za obje političarke. I dok Kolindi Grabar Kitarović treba jasna podrška svih partnerskih stranaka i pojedinaca u HDZ-ovu političkom spektru, osobito onih koji uživaju podršku birača, Ruža Tomašić trasira novi politički put, ali ne i novi ideološki pravac. Njezina nedavna ostavka na mjesto predsjednice Hrvatske stranke prava dr. Ante Starčević samo je naoko iznenađujuć i riskantan politički potez. U biti se radi o novom i potencijalno još uspješnijem pozicioniranju sebe u kontekstu sljedećih izbora za zastupnike u Hrvatski sabor koji bi se trebali održati potkraj 2015. ili početkom 2016. godine.

Ukratko, što je Ruža Tomašić bez HSP-a AS, a što je HSP AS bez Ruže Tomašić? Sudeći prema izbornim rezultatima Ruže Tomašić na parlamentarnim izborima 2011. te na europskim izborima 2013. i 2014., bivša je predsjednica jedne od pravaških stranaka neusporedivo jače političko ime od svoje dojučerašnje stranke. Dapače, jača je i popularnija od niza HDZ-ovih političara koji su joj svi odreda dvije godine zaredom na izborima za hrvatske članove u Europski parlament gledali u leđa. Zato njezino zalaganje za zakonsko uvođenje preferencijskog glasovanja i na izborima za Hrvatski sabor djeluje uvjerljivo, kao što je razumljiva i odluka novog čelništva njezine bivše stranke da takvu inicijativu ne podrži s obzirom da nitko iz te stranke osim Ruže Tomašić ne bi osvojio makar respektabilan broj preferencijskih glasova birača. Kudikamo je sigurnije svoju sudbinu vezati uz čvrst koalicijski sporazum s HDZ-om, nego li riskirati podršku na izborima. HSP AS ostaje HDZ-ov koalicijski partner, ali ta stranka bez Ruže Tomašić ne samo da HDZ-u ne donosi značajniju dobit na izborima, nego mu oduzima mandate koje samostalno nikad ne bi osvojila. Uostalom, jedino je Ruža Tomašić iz svoje stranke osvajala mandate na parlamentarnim i europskim izborima pri čemu su je posljednji svrstali među najpopularnije političarke u zemlji. No, je li joj i dalje potrebna stranka ili ne?

Drugi odlazak

Ovo nije prvi odlazak Ruže Tomašić iz jedne stranke u ključnim trenucima. Uoči parlamentarnih izbora 2007. napustila je HSP pod vodstvom Ante Đapića koji je odmah doživio izborni debakl, ali ni ona nije uspjela sa svojom listom. Dvije godine kasnije našla se na čelu novoosnovane Hrvatske stranke prava dr. Ante Starčević te ubrzo postala najprepoznatljivija pravašica među razmrvljenim strankama tog profila. Stoga joj je i uspjelo izboriti mjesto u aktualnom sazivu Hrvatskog sabora koje je 2013. zamijenila mjestom u Europskom parlamentu zahvaljujući upravo preferencijskom glasovanju kao strukturnom elementu izbora. I 2013. i 2014. tek šesta na HDZ-ovoj koalicijskoj listi, Ruža Tomašić je dobila uvjerljivo najveći broj glasova birača na tim listama i zasigurno dovela do HDZ-ovih pobjeda, posebice u tijesnoj utrci 2013. Njezin je politički kapital u tim koalicijama koje su ove godine narasle na čak osam stranaka nedvojbeno bio i ostao najveći. Da je Ruža Tomašić sa svojim pravašima samostalno izašla na europske izbore vrlo je vjerojatno da bi također osigurala jedan mandat te da bi HDZ 2013. izgubio, a 2014. pobijedio SDP-ovu koaliciju uz manju razliku.

Zbog toga je HDZ-u i njegovu predsjedniku Tomislavu Karamarku vitalno zadržati Ružu Tomašić u svojoj koaliciji za parlamentarne izbore. Birajući nju na europskim izborima mnogobrojni su HDZ-ovi birači izabrali onakvu politiku kakvu priželjkuju za svoju stranku, a da su pritom ostali vjerni samom HDZ-u. U izlasku Ruže Tomašić iz donedavne stranke odlučivali su i politički i osobni razlozi, ali će u budućnosti najvažniji biti politički interesi. Jedan je od njih i organizacijska spremnost onoga što na hrvatskoj političkoj sceni predstavlja Ruža Tomašić. Zato bi se i mogla upustiti u osnivanje nove političke stranke koja bi se, kao i u slučaju Mirele Holy na drugom kraju političkog spektra, mogla pretvoriti u sigurno utočište svih onih koji su godinama nezadovoljni nepostojanjem jake pravaške stranke kakva je u vidu HSP-a djelovala sredinom 1990-tih te sredinom prošlog desetljeća.

U oba je slučaja za HSP bio koban HDZ jer su se u devedesetima Đapićevi pravaši doživljavali kao HDZ-ovi igrači, dok je 2007. Ivo Sanader efektno izjavio da je svaki glas za HSP glas za SDP aludirajući na potrebu jedinstva desnog centra i desnice. Vremena su se promijenila te je danas Ruža Tomašić svojevrsna čelnica HDZ-ove koalicije u sjeni jer nesumnjivo uživa veću popularnost od svih čelnih osoba svih osam stranaka uključenih u tu koaliciju. Sada je na njoj odigrati oprezan i dugoročno održiv potez, a to je postati u svom ideološkom prostoru ono što je Mirela Holy u svom. Hoće li uskoro Ruža Tomašić osnovati novu stranku i tako olakšati Tomislavu Karamarku žongliranje sa sve većim brojem, u biti posve neutjecajnih, koalicijskih partnera čija krhkost, kako se vidi, može dovesti do ozbiljnih problema u funkcioniranju buduće vlasti? Da se kojim slučajem Ruža Tomašić natječe na skorim predsjedničkim izborima nema nikakve sumnje da bi HDZ-ova kandidatkinja imala tešku suparnicu. Ovako je puno bolje, i za jednu i za drugu, biti u koaliciji. Jednoj to znači brigu manje, a drugoj priliku više.