Oni koji prate političku scenu nama susjedne Srbije zasigurno se ne mogu sjetiti kada je posljednji put formirana srbijanska vlada a da u njoj nije sjedio Rasim Ljajić, kojega tamošnji mediji proglašavaju jedinom konstantom u političkoj areni i zaštitnim licem Vlade Srbije. Da je tome tako, ponajbolje govori kako je Ljajić kao čelnik Socijaldemokratske stranke Srbije (SDPS) u preraspodjeli resora opet izabran za potpredsjednika vlade i ministra trgovine, turizma i telekomunikacija
Ovaj ministar po profesiji iz Sandžaka i začin svake vlade, kako mu tepaju srbijanski mediji, rođen je 28. siječnja 1964. u Novom Pazaru gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju. Medicinski fakultet završio je u Sarajevu, a u od 1989. do 2000. godine radio je kao novinar za brojne dnevne i periodične listove na prostoru bivše Jugoslavije
Pisao je kolumne za sarajevski časopis Muslimanski glas i prištinski Zeri, a tijekom studija u Sarajevu sasvim slučajno je sreo Aliju Izetbegovića, osnivača i tadašnjeg predsjednika Stranke demokratske akcije (SDA) koji je od Ljajića zatražio da u Sandžaku formira SDA. Ljajić u tome nije uspio, ali je u liku i djelu Sulejmana Ugljanina našao pravog čovjeka koji može obaviti taj posao, dok je njemu pripala funkcija glavnog tajnika SDA za Sandžak.
Od Alije do Beograda
Od 1994. predsjednik je Koalicije Sandžak koja je 2000. godine preimenovana u Sandžačku demokratsku partiju. U prosincu 2009. osnovao je Socijaldemokratsku partiju Srbije čiji je predsjednik još uvijek.
Nakon prosvjeda 5. listopada 2000. godine u Beogradu kada su prosvjednici prisilili tadašnjeg predsjednika SR Jugoslavije Slobodana Miloševića da prihvati poraz na izborima, Ljajić je izabran za ministra za nacionalne i etničke zajednice u Vladi SRJ, a obavljao je i dužnost potpredsjednika Koordinacijskog tijela za Preševo, Bujanovac i Medveđu
U ožujku 2003. izabran je za ministra za ljudska i manjinska prava u Vijeću ministara Srbije i Crne Gore, a usporedo s tom ministarskom funkcijom do 2006. obavlja dužnost supredsjednika Mješovitog odbora za gospodarsku suradnju s arapskim zemljama
Ostavka pa nagrada Od srpnja 2004. predsjednik je Nacionalnog vijeća za suradnju s Haškim sudom, a od srpnja 2006. koordinator za provođenje Akcijskog plana za završetak suradnje s istim sudom. No zbog neuspjeha u potrazi za Ratkom Mladićem dao je ostavku na tu poziciju na kraju 2009. godine.
Ministarska funkcija nije ga zaobišla ni 2008. kada do 2012. obavlja funkciju ministra za rad i socijalna pitanja
Na izborima 2012. njegova stranka je nastupala na listi Demokratske stranke, ali je prilikom formiranja Vlade podržao koaliciju SNS-SPS-URS i postao potpredsjednik Vlade i ministar unutarnje i vanjske trgovine i telekomunikacija. Dvije godine kasnije izabran je za potpredsjednika Vlade i ministra za trgovinu, turizam i telekomunikacije, pozicije koje je su ponovno dodijeljene i početkom ovog tjedna.
Sandžak kao antidžamahirija
Vječni ministar ne može se pohvaliti skromnošću pa tako redovito ističe kako bi Sandžak, regija na jugozapadu Srbije s većinskim muslimanskim stanovništvom, bez njega postala džamahirija te kako je njegovog utjecaj u vladi te razvoj infrastrukture i poboljšanje kvalitete života u Sandžaku otvorio proces vraćanja povjerenja tog naroda u državu u kojoj žive te kako bi za to trebao dobiti odlikovanje
Tajna Ljajićeva uspjeha zapravo je vrlo jednostavna. Naime, nijedna vlada ne može biti formirana bez njegove stranke koja nikada ne prelazi cenzus samostalno pa uvijek u pravilu izlazi na izbore u koaliciji s najjačom strankom kojoj se predviđa pobjeda na izborima.
