Kompleks bivše JNA, sada vlasništvo MORH-a se sastoji od više zgrada, hotela Zagreb, naselja bungalova, velikog parka i zemljišta i plaža nedefinirana statusa. Svi objekti neuređeni su, zapušteni i prazni usred kolovoza, kada se u Dalmaciji traži svaka soba, apartman ili mjesto na plaži. Osobito loše izgleda dio uz more koji se sada i ne može nazvati plažom, mada se građani iz obližnjih kvartova Duilovo, Pazdigrad i Žnjan tu kupaju.

Na jednom mjestu na plaži ispred hotela Zagreb se još uvijek nalazi velik odron. Dio stijene koji se odronio u more prije godinu i pol dana još nije saniran zbog tvrdnje odgovornih u vojnom odmaralištu Duilovo da nemaju koncesiju na taj dio obale, pa nemaju obavezu sanacije. No Grad Split tvrdi da je taj dio obale zona odgovornosti odmarališta.

Prije nekoliko godina bilo je više inicijativa koje su trebale biti rješenja za prostor Žnjana i Duilova, uključujući kompleks vojnog odmarališta. Tada je i Grad Split pokrenuo urbanistički i arhitektonski natječaj za taj projekt, no u posljednje dvije godine više se to nigdje više ne spominje, što koincidira i s dolaskom Željka Keruma na čelo grada. Tada bilježimo i prijedlog da kompleks vojnog odmarališta vlasnik MORH prepusti Splitu, a na lokaciji sadašnjeg hotela Zagreb se predlagala prenamjena objekta u dom za starije osobe.

Naravno, ništa od toga se nije realiziralo, kompleks koji obuhvaća površinu od 28.600 četvornih metara i dalje propada, hotel Zagreb radi na minimumu, organizirajući tek poneki skup ili kongres. Ante Kotromanović, saborski zastupnik SDP-a i nekadašnji zapovjednik IV. gardijske brigade, u veljači ove godine je iznio prijedlog da se vojno odmaralište Duilovo reorganizira u centar za rehabilitaciju i odmor hrvatskih vojnika, ali i drugih vojnika iz zemalja NATO-a. Poseban je kuriozitet podatak da je još bivša JNA 1983. potpisala sličan dogovor s američkom vojskom i taj aranžman je funkcionirao.

Prošle godine, lokalni poduzetnici okupljeni u HUP-u Dalmacije u više su navrata od Vlade RH tražili prepuštanje velike imovine u vlasništvu MORH-a lokalnim vlastima za realizaciju poduzetničkih inicijativa, no odgovora nije bilo. U splitskom slučaju Lora je definirana kao strateška ratna luka i MORH je jasno dao do znanja da od demilitarizacije Lore nema ništa. O slučaju vojnog odmarališta u Duilovu ništa nije konkretno rečeno i za sada nema naznaka da će se uskoro nešto u tom smislu promijeniti. Jedino je bivša vojarna Dračevac formalno u siječnju 2009. prepuštena gradu Splitu za mandata Ive Sanadera, ali ni tamo se ništa nije pomaklo s mrtve točke. Zaključak je taj da će se problem s imovinom u vlasništvu MORH-a koja je sada mrtvi kapital riješiti u paketu sa sličnim lokacijama u Dalmaciji, primjerice na Visu ili Šibeniku.

Za Split status quo na Duilovu znači to da se do daljnjeg ne može računati na rješavanje obale u istočnom dijelu grada od Žnjana do Stobreča. U međuvremenu taj prostor vidno propada, na meti je vandala i grafitera, a i plaža je potpuno zapuštena. Kada se tome pridoda istočni dio novoizgrađenog Žnjanskog platoa koji isto tako nije oplemenjen i priveden funkciji, radi se o tri-četiri kilometra obalnog pojasa koji čeka bolja vremena. Hoće li Split biti turistička hit-destinacija kada se i to uredi, veliko je pitanje. Imajući u vidu dinamiku djelovanja državnih i lokalnih vlasti, vjerojatnije je to da će se nastaviti trend laganog propadanja tog prostora koji ćemo onda moći brendirati kao primjer diskretnog šarma propadanja. Nešto kao spomenik postindustrijske ere i tranzicije na hrvatski način.