Ne samo što ovaj neće biti na čelu južnog krila u pohodu na Sabor i novi mandat na vlasti, već odabranoj četrnaestorici neće ni prismrditi - iako je mjesece proveo dosta agresivno se namećući, pa čak i javno poručujući da mu ništa osim uloge frontmena neće biti zadovoljavajuće. 'Smatram da trebam biti nositelj ili u najmanju ruku u vrhu liste, kao i ostali gradonačelnici i župani', samouvjereno je zborio Baldasar, lamentirajući nešto o tome da je stranka u njega puno uložila, da je prepoznatljiv na lokalnoj razini, da ima dosta iskustva i sa sobom nosi pregršt glasova.

Dosta hrabro od čovjeka koji u stvarnosti u miraz donosi tek kratki i dosta neuspješni gradonačelnički mandat zajedno s desecima trapavih poteza, hrpetinom ideološkog vrludanja i morem - budimo nježni - u najmanju ruku dvojbenih odluka na čisto komunalnoj razini.

Očekivao je Baldasar da mu kao gradonačelniku drugog najvećeg grada u državi saborski mandat pripada po čistoj inerciji, a na koncu se pokunjen vratio kući i shvatio da mu je mjesto ipak u Splitu. Džabe je stao na Milanovićevu stranu onda kada mu se fotelja tresla pod paljbom Slavka Linića i drugova iz Rijeke; sada je na svojoj koži osjetio novi kurs SDP-a. Izgleda da je šef stranke poprimio karakteristike koje je prije samo dvije godine pripisivao samom Baldasaru, odnosno, da se ponaša 'poput dizel motora'. Sporo pali, ali kad se zahukta, melje sve pred sobom...

Jer koliko god je neuvrštavanje na izbornu listu gradonačelnika jednog vrlo važnog grada jasna, u neku ruku i ponižavajuća poruka - premda će se u stranci po običaju to oštro demantirati i opravdavati čisto načelnim razlozima - toliko ona sa strane izgleda principijelna i razumljiva. Čak i ako zanemarimo sve glasnija govorkanja da će tek nakon izbora uslijediti prava čistka u kojoj je Ranko Ostojić dobio zadatak rasturiti ekipu u splitskom SDP-u i konačno staviti ogranak pod kontrolu, odnosno, da je splitski gradonačelnik definitivno pao u nemilost vrhuške.

Ivo Baldasar, naime, definitivno nije oličenje onoga što SDP proklamira da jest i onoga što bi, barem u teoriji, trebao biti. Još od tijesne pobjede na lokalnim izborima, kada je u foto-finišu klasične crveno-crne bitke za samo par stotina glasova nadjačao HDZ-ova arhitekta Vjekoslava Ivaniševića i u gradskoj upravi zatekao spaljenu zemlju kao posljedicu Kerumova četverogodišnjeg plandovanja, Baldasar je uspio dokazati tek da nije odviše vješt političar, a bogme ni menadžer.

Ali da, s druge strane, vrlo dobro razumije kako funkcionira septička jama zvana hrvatska lokalna samouprava, gdje se četiri godine mandata mahom doživljavaju kao prilika za prosperitet svakog bijednog stranačkog aparatčika i poligon za puno političkog kombiniranja i malo stvarnog rada.

Za početak je u gradskoj upravi i povezanim poduzećima i ustanovama zaposlio stotinjak ljudi od kojih bi se na prste jedne ruke mogli nabrojati oni koji su stranački neopredijeljeni - i to mahom bez natječaja - pa je to još lijepo obrazložio tvrdnjom da 'preuzima političku odgovornost' i motivom da je njegovim stranačkim kolegama i kolegicama 'teško padala nezaposlenost'. A upravo tomu, kazat će, stranke uostalom i služe, pa će respektabilnom serijom uhljebljivanja gotovo doseći HDZ-ove standarde. U prenapregnutom gradskom proračunu nije pronašao novac za, recimo, školske knjige, ali su se milijuni kuna stvorili za njegove partijske i zaslužnike i sretnike koji su u vezanoj trgovini zaslužili svoj stol, stolicu i kompjuter u javnoj upravi.

Naravno, među pet stotina činovnika - inače dvostruko više u odnosu na brojno stanje splitske gradske uprave samo jedno desetljeće unatrag - u pune dvije godine nije uspio pronaći ni jednog jedinog koji će uspjeti napisati ozbiljan i suvisli projekt za europske fondove, pa je u tom pogledu Split ostao crna rupa Hrvatske. Kažu u njegovoj administraciji - to im je dosta komplicirano...

Potom su na red došli postojeći gradski resursi, sve tanji i jadniji, koji su nekim čudom počeli pronalaziti put prema svojim predestiniranim novim vlasnicima - poput jedne nekretnine na samoj Rivi koja je nakon bezbroj natječaja, političkih kriza i dramatičnih cjenkanja s opozicijom završila u rukama jednog od donatora Baldasarove kampanje.

A zatim su tu i sitne povlastice: paralelno s turističkim bumom Splita, naime, cijeli centar grada doslovno je zatrpan metastaziranim štandovima, kućicama, štekatima, pokretnim napravama i sličnim veseljima Zimmer frei destinacija, a sve to redom dodjeljuje se po dosta proizvoljnim kriterijima - iako na koncu svi koji zatraže koji kvadrat javne površine to i dobiju. Split je tako postao čudnovati križanac Monte Carla i Prištine: na jednoj strani glamour i trendsetteri - ali i zbilja živahan duh grada koji je jednostavno predodređen postati moćni turistički pupak Jadrana - a s druge gradska uprava koja nije u stanju izgraditi jednu poštenu cestu ili parkiralište, već samo trpati sadržaje koji destinaciju spuštaju na razinu primorskog gradića kojemu vrhunac sezone predstavlja pučka fešta s pečenim srdelama i koncertom Đanija Stipaničeva.

Ona Smojina o šatoru kojim bi trebalo pokriti Split, više jednostavno nije aktualna - ne treba nam krov jer dobru klimu ionako imamo, a svi sadržaji kvalitetnog vašara već su tu.

I kada su Splićani zadnjih mjeseci konačno vrisnuli zbog inflacije kioska, ali i goleme gradske plaže Žnjan koju su kafići doslovno pojeli i pretvorili u blatnjavo parkiralište sa šund glazbom i potocima fekalija, njihov gradonačelnik poručio je da mu je sav taj šušur - simpatičan. Dok je novinarima koji se tim komunalnim kaosom bave u kerumovskoj maniri zabranio pristup.

I sve to je, nažalost, samo djelić argumenata zašto Ivo Baldasar danas ne predstavlja prototip idealnog SDP-ovca; Zoranu Milanoviću vjerojatno je bitnije ono njegovo famozno polaganje vijenaca na 10. travnja i lutanje oko proslave 'Dana borbe protiv antifašizma', možda i govorkanja da mu prelazi u krilo Ive Josipovića ili jednostavno osvetoljubivost jer je današnji gradonačelnik bio dio ekipe koja je dva puta minirala njegovog mezimca Ranka Ostojića. I kad je pokušao preuzeti ogranak, i kada je imao ambiciju zavladati gradom.

No u SDP-u sasvim sigurno dobro znaju računati. Vjerojatno su procijenili da su neuvrštavanjem Baldasara na listu više dobili nego što bi izgubili da se on kojim slučajem našao na autocesti prema Saboru...