Pod producentskom palicom Paule i Đela Jusića mlađeg, a u organizaciji Udruge Trubadur, jedna od najvećih glazbenih diva u Hrvatskoj objedinit će sve najznačajnije glazbene trenutke i pjesme koje su obilježile njezin život, a kojima je ona sama promovirala hrvatsku glazbu u svijetu. S puno emocija te s jednakim žarom Tereza Kesovija i danas govori o glazbi koju diše, a posebno je, kaže, sretna zato što je slušaju kako starije tako i mlađe generacije.

Karte za Lisinski gotovo su rasprodane, interes je velik. Publika vas voli. Kakav je to osjećaj?

Neopisivo lijep osjećaj. Osjećaj radosti i ponosa. Cijeli svoj život radim ono što sam davno zavoljela, što i danas istim žarom volim, a to je glazba, to je pjesma, to sam ja. Zato se i ovaj obljetnički koncert zove 'To sam ja'. Nikad u tom smislu nisam razmišljala o godinama, ali ovako lijepa obljetnica, punih 60 godina na sceni, zaslužuje da se posebno i naglasi i obilježi. Puno je to godina na sceni.

Publiku ste naučili da od vas uvijek očekuje nešto novo. Tako je i sa scenskim nastupom i glazbenim interpretacijama. Je li teško uvijek nadmašiti visoka očekivanja publike?

Iz poštovanja prema publici nastojim uvijek biti drugačija, a opet ista. Publika je ta koja nas voli i koja zaslužuje da joj tu ljubav uzvratimo na pravi način. I jednostavno uvijek želim biti onakva kakva jesam i kakvu me vole, ali isto tako im na svakom svom koncertu dajem cijelu sebe i uvijek je to nešto novo i drugačije. To je jedina formula. Moja publika voli mene, ja volim njih. A ako volim, onda ništa, baš ništa mi nije teško.

Živimo u vremenu hiperprodukcije, komercijala je često imperativ, ali vi se jednostavno nikad niste dali uvući u te komercijalne trendove pod svaku cijenu, nego ste uvijek ostali dosljedni sebi i svojoj kvaliteti. Koliko je teško u današnje vrijeme komercijalizacije svega ostati dosljedan sebi? Vi ste zaista pravi primjer toga.

Moj životni moto je: ne predaj se nikada, ostani uvijek ista – ostani svoja. Jednostavno nikad nisam dopustila da me život slomi. Ni pred čime nisam pokleknula. U životu, a naročito u javnom životu, uz talent koji je elementaran, morate imati hrabrosti i vjere u ono što radite. Znam da je ono što radim dobro i u tome uvijek dajem cijelu sebe. A publika to prepoznaje. Kad postoje uzajamna ljubav i poštovanje, onda nema potrebe da razmišljate o komercijalnim trendovima po sistemu 'pošto – poto'. Ako želite trajati na sceni, onda nema takvih kalkulacija. Pjesma i interpretacija moraju trajati, biti prepoznatljive i jedinstvene.

Poznato je to da su vaši koncerti obojeni ogromnom količinom emocija koje naprosto pršte iz vas i gotovo da se mogu opipati. Svojom interpretacijom uspijevate dotaknuti i rasplakati ljude u publici, čak i onda kad ne razumiju što pjevate, ako je to na francuskom ili nekom drugom jeziku, ali jednostavno iz vaše interpretacije prepoznaju bit pjesme. Kako uspijevate toliku količinu emocija uvijek prenijeti publici i je li se ikad dogodilo da recimo kažete - 'ne mogu'?

Ne, apsolutno ne. Ne priznajem tu riječ 'ne mogu' kad je u pitanju moja publika. Od publike dobivam uvijek ono što im dajem - ljubav. Moje emocije su njihove, a njihove moje. Svi mi imamo dobre i loše dane, svi smo mi ponekad neraspoloženi. Ali to je nešto što ostaje iza onih vrata garderobe. Izlazak na scenu briše sve ono loše. Ne želim nikad dozvoliti da moja publika osjeti negativnu energiju. To je nedopustivo. Oni su došli slušati Terezu koja pjeva o ljubavi, o ljepoti života. Na sceni živim, to je posebna čarolija koju dijelim sa svojom publikom. I stane u samo jednu riječ – ljubav.

Mislite li da je mladim generacijama danas teže uspjeti, s obzirom na stanje u hrvatskoj diskografiji?

Ne volim uspoređivati stariju i mlađu generaciju. To je bilo sasvim drugo vrijeme. Mi smo bili svojevrsni pioniri zabavne glazbe. Gradili smo se i afirmirali pravilnim slijedom, korak po korak. Samim time kvaliteta je morala isplivati. Ipak, mislim da je nama bilo puno teže nego što je to danas jer nismo imali svu ovu tehnologiju kojom se mladi danas služe. Puno toga nam nije bilo dostupno. S druge strane, naš talent, želja i ogromna volja bili su presudni.

Na koncertu u Lisinskom napravit ćete svojevrstan presjek svog rada i karijere. Budući da ste objavili preko 50 albuma i snimili oko 1200 pjesama, koliko je teško bilo složiti repertoar i odlučiti koje će od njih biti ovaj put izdvojene?

Sad ste i mene zatekli ovim brojkama, mada to znam, a kad pročitam - i ja malo zastanem. Kad birate pjesme, kad određujete repertoar, onda je prva nit vodilja ono što želi publika. Dakle ja sam na toj sceni u Lisinskom zbog svoje publike i samim tim pjevam ono što znam da oni žele čuti. Uvijek postoje pjesme koje netko od nas voli malo više, ali ja u tom izboru nikad ne stavljam sebe u prvi plan, ono što bih ja htjela otpjevati, nego ono što bi publika htjela čuti. A moja publika i ja imamo čarobnu vezu i nevidljivu nit koja nas spaja već punih 60 godina i znam da ću dotaknuti svakoga svojom pjesmom. Moja je publika to zaslužila.

Htjeli ste tu obljetnicu obilježiti u Zagrebu, jer za Zagreb ste jako dugo vezani. Koliko dugo već traje ta ljubav između vas i Zagreba?

Punih 60 godina. Vrlo simbolično, zar ne? Naime 1958. godine došla sam u Zagreb i upisala Glazbenu akademiju. Svirala sam flautu. Diplomirala sam u Zagrebu. Ali to su one činjenice koje mnogi znaju, pročitali su u mojoj biografiji. Međutim moj dolazak u Zagreb kao mlade djevojke koja je tek krenula svojim životnim i glazbenim putem bio je trnovit. Ali Zagreb mi je otvorio vrata da krenem u svijet. Mnoge vrsne umjetnike i kolege s kojima sam kasnije surađivala upoznala sam u našoj metropoli. U Zagrebu je nekako započelo to moje profesionalno putovanje. Kasnije se dogodio Pariz i tako dalje. A dvorana Lisinski ima posebnu dimenziju i posebnu dušu. Bit će to lijep koncert, pun emocija, sigurna sam u to. I to je ono što zaslužuje moja publika.

Poznato je da ste izrazito samosvjesni i samokritični te sami sebi uvijek iznova podižete ljestvicu vjerujući da uvijek možete biti bolji. Što vam je najveća motivacija u životu i u karijeri?

Smatram da svaki čovjek mora biti samokritičan. Da biste drugima dali najbolje od sebe, prije svega morate poznavati sebe. Svi smo mi protkani vrlinama i manama. Kad toga postanemo svjesni, onda sa svojim manama živimo, a vrline njegujemo i tako stvaramo uvijek iznova nešto lijepo i vrijedno. Moja najveća motivacija i podrška u životu i karijeri je moja obitelj. To je ono što je neprocjenjivo. A uz takvu podršku, moja jedina motivacija je želja da ostvarim ono što mislim i volim, a uvjerena sam da uvijek mogu biti bolja.

Izuzetno ste temperamentna i strastvena žena, čak vas često opisuju kao 'vulkan na sceni'. Slažete li se s time?

Ovo mi je simpatično rečeno - 'vulkan na sceni'. Ali ja to zaista jesam. Moj mediteranski temperament me oblikovao tako da budem energična i glasna. Ali glasna u smislu da živim život punim plućima. I smatram da je to najbolja poruka svima: život treba živjeti. A ja ga živim isto tako temperamentno i na sceni jer u svakoj pjesmi dajem cijelu sebe. Drugačije to ne bi bilo to i to ne bih bila ja.

Koliko je na sceni važan modni izričaj? Spadate u ikone stila i uvijek ste elegantni te s pomno odabranom odjećom.

Svaki umjetnik na sceni mora imati i neki svoj prepoznatljiv stil odijevanja. Ne moraju to nužno biti neki trendovski komadi odjeće. Netko može biti elegantan i u trapericama. Netko je jednostavno glamurozan. Naravno da je bitno to kako smo odjeveni, jer i to je poštivanje naše publike. Oni nas slušaju, ali i gledaju. Međutim ne može nikakav modni stil definirati istinskog umjetnika, jer pravi umjetnik je definiran svojim nastupom, svojom interpretacijom. To je ono što je elementarno. A je li ikona stila, to je tek kamenčić mozaika u opisu umjetnika. Definicija umjetnika je u njemu, u njegovoj duši.

Što je za vas ljubav?

Sve!

Vjerujete li u velike i vječne ljubavi?

Apsolutno! Oduvijek su postojale velike ljubavi koje su prečesto i olako shvaćane, nažalost.

Koji su vaši mali ženski rituali? Bez čega ne možete?

Nema nekih posebnih rituala. Sve ono što čini svaka normalna žena, ni po čemu nisam izuzetak. Život okružen dragom obitelji, dobrim ljudima i moja vječna ljubav - glazba. Ne treba mi ništa više. To je moj ritual.

U zavidnoj ste formi. Koja je vaša tajna mladolikosti i vitalnosti?

Nema tu neke tajne. Ponašam se normalno, nisam ekstravagantna ni u čemu. Moja 'zavidna' forma je rezultat moje čvrste volje i želje da imponiram, prvo svojoj djeci, zatim publici i konačno samoj sebi. Nikad nisam dozvolila sebi da izgledam loše. To je za moju percepciju života - nedopustivo. Bez obzira na to kakav mi je dan i kako se osjećam, volim lijepo izgledati. Mislim da bi svaka žena trebala njegovati svoj vanjski izgled. Ljepota duše je nešto s čime se rađamo. Ali vanjski izgled je itekako važan. Ne moramo na sebi imati ni skupocjenu odjeću ni skupocjeni nakit. Ali moramo uvijek odisati elegancijom. To je moj stav u životu. I na kraju - nabaciti osmijeh te uživati u radosti života i ljubavi.

Kako opisujete svoj odjevni stil?

Nosim ono što mi dobro stoji, s pokojim malo skupljim detaljem. Volim glamur. Volim eleganciju. Žena mora uvijek izgledati kao dama. Pojavim se i ja u casual izdanju, naravno, u trapericama i jednostavnoj košulji. Ali i to mora biti pomno odabrano, sa stilom, jer nikad ne funkcioniram po sistemu da ću nabaciti nešto na sebe. Kad sam jednostavno obučena, onda to mora biti sportska elegancija.

Imate li nekih odjevnih komada u ormaru koji su bezvremenski, uz koje vas možda vežu posebne uspomene?

Naravno! Svaka žena ima u ormaru nekoliko odjevnih predmeta koje čuva i za koje je posebno vezana. Pa tako i ja. Ali meni su puno važnije uspomene od finih komada koje volim i koje i dandanas ponekad nosim.

Što radite s odjećom kad je se zasitite i ne nosite je više?

Uglavnom poklanjam, ali samo onu odjeću koja mi je ili postala tijesna ili sam se je jednostavno zasitila. Nikada nije iznošena jer ne želim nikoga povrijediti na taj način.

Kad smo kod garderobe, jeste li već pripremili ono što ćete odjenuti za Lisinski?

Jesam, garderoba je već pripremljena, ali vam neću otkriti detalje. Ostavit ćemo to za 19. veljače. Jedino što vam mogu reći da je i ovaj put garderoba pomno birana, a na pitanje kako će to izgledati, mogu vam samo reći da će biti nešto što ne odstupa od mog stila, a opet nešto novo i drugačije, jer 'to sam ja'.