"Svrha tog dokumenta je potreba modeliranja i usmjeravanja rješenja problema u pravcu koji njima odgovora. Pokušaj rješavanja posljedica umjesto uzroka nije ništa drugo do li bacanje prašine u oči cjelokupnoj javnosti. Sve dok se ne ispravi greška (uzrok), a to je nezakonita primjena valutne klauzule, koja je zakonom dozvoljena", smatraju u Udruzi Franak.

Na navod iz početkom tjedna objavljene analize HUB-a da "trajno rješenje tek treba pronaći, jer aktualno rješenje vrijedi samo godinu dana", iz Udruge u priopćenju ističu kako "fiksiranje tečaja CHF za plaćanje rata kredita vide kao privremenu mjeru, a ne aktualno rješenje".

HUB-ova teza da "stabilna kuna u odnosu na euro predstavlja najvažniju posrednu zaštitu i za dužnike koji imaju kreditne ugovore vezane za franak", za Udrugu Franak je problematična "jer tečaj CHF u odnosu na euro ili kunu HRK nema nikakvu vezu", što potkrepljuju rastom tečaja franka 15. siječnja ove godine sa 6,39 na 7,36 kuna, odnosno tečaja CHF u odnosu na EUR s 0,831 na 1,024.

Iz Udruge podsjećaju i kako se u HUB-ovoj analizi prepričavaju globalni uzroci rasta vrijednosti franka te kako je 'problem' do sada 'rješavan' putem nagodbi i reugovaranja kreditnih uvjeta pa sve do državne intervencije kamatnom stopom na stambene kredite od 3,23 posto (2014.) te fiksiranjem tečaja na 6,39 kuna (2015.). "Ovim intervencijama i zakonskim propisima može se konstatirati kako su za ugovore s valutnom klauzulom CHF nastupile izmijenjene okolnosti što je regulirano Zakonom o obveznim odnosima čime pojedine odredbe ugovora postaju ništetne", navode iz Udruge i dodaju "da se s djelovanjem počne tek kada se pobune ljudi što dovodi u pitanje rad odgovornih koji ne reagiraju na krizu, već čekaju da vidi hoće li se narod pobuniti".

Opširno se osvrćući na navode iz analize o pokriću plasmana i podsjećajući na priopćenje Hrvatske narodne banke da je "valutna pozicija banka iskazana u skladu s propisima", iz Udruge ističu kako je ona iskazana, ali ne u stvarnom novcu, odnosno CHF valuti.

"Tek u trenutku kada je nastala panika oko pokrića plasmana s izvorima (2011.), banke su masovno počele sklapati kratkoročne terminske ugovore kako bi 'pokrile' ovakve rizične dugoročne plasmane, ali ne s realnim novcima već s financijskim derivatima (izvedenicama), koji nisu ništa drugo nego specijalne police osiguranja od valutnog rizika, koje mogu sklapati banke, ali ne i građani - dužnici", navode iz Franka.

Smatraju to manipulacijom s matematičkim izračunom, objašnjavajući kako klijenti kada bi došli u banku radi "povoljnog" kredita nisu bili sposobni za kredit s valutnom klauzulom u eurima ili u kunama zbog veće kamatne stope, a samo su u švicarskim francima te kamate bile "akcijske" i klijenti su bili "kreditno sposobni". Te su akcije trajale samo do onog trenutka kada su banke iscrpile kreditni potencijal (izvore) te su onda ponovo počele privlačiti novac povećavajući kamate na depozite, navodi se u priopćenju.

"U razdoblju kada su banke plasirale ove kredite, svjesno i namjerno su manipulirale činjenicom oko 'nabave' povoljnih sredstva iz inozemstva po 'povoljnoj' kamatnoj stopi (trošak banke). Ono što je prava istina je to da su banke samo privremeno smanjile visinu svojih prihoda, odnosno bila je manja razlika između kamata na dane kredite i kamata na oročene depozite", kažu iz Udruge Franak.

Osvrćući se na objašnjenja banaka, koje su podigle kamatne stope za oko 20 posto, kako je kamata "nabavljenih" sredstava, odnosno trošak banaka - CHFLIBOR porastao, iz Udruge iznose detaljne podatke o kretanju šestomjesečnog i tromjesečnog CHFLIBOR-a.

Po tim podacima, šestomjesečni je CHFLIBOR 2007. s početnih 2,307 posto u lipnju povećan na 2,830 posto, a u 2008. godini, kada banke još više povećavaju kamatne stope na kredite s valutnom klauzulom CHF (za dodatnih 20 do 30 posto) je s 2,865 posto na kraju 2007. pao do kraja 2008. na 0,810 posto, a u 2009. na 0,338 posto. Tromjesečni je CHFLIBOR s početnih 2,190 posto u siječnju 2007. porastao do lipnja na 2,700 posto, a s 2,757 posto krajem 2007. pao na 0,662 posto krajem 2008. te na 0,252 posto u 2009.

"Ove su kamatne stope nastavile padati do danas, ali kamatne stope na kredite nisu. Banke su to napravile tek kozmetičkim smanjivanjem u 2011. godini kada su glavnice preračunate u kune po tadašnjem tečaju, pa su i rate tada vrtoglavo porasle", navodi se u priopćenju.

"CHFLIBOR (pa tako i EURIBOR) jedna je obična laž i manipulacija!", tvrde iz Udruge Franak, potkrepljuju to grafičkim prikazom kretanja kamatnih stopa na stvarne kredite, šestomjesečnog i tromjesečnog EURIBOR-a i CHFLIBOR-a te kamata na oročene depozite.

"Kamatna stopa na stvarni kredit prati kamatu na oročene depozite. Ovime se, zapravo, ruši valutna klauzula i teza o zaduživanju u CHF radi plasmana ovih kredita", smatra Udruga Franak.

Osvrćući se na ponavljanja iz HNB-a da je guverner Boris Vujčić upozoravao na rizičnost ovih kredita, predstavnici Udruge pitaju "koliko su glasna i jasna bila ta upozorenja kada je i sama supruga guvernera Vujčića uzela kredit s valutnom klauzulom CHF?".

Manipulacijom smatraju i priče o smanjenju broja dužnika, objašnjavajući kako je značajan broj kredita s klauzulom u CHF bio za kupnju automobila na rok otplate 6 ili 7 godina pa su velikim dijelom ti krediti otplaćeni već 2011. i 2012. ili će biti otplaćeni tijekom ove godine.

Napominjući kako banke žele "pomoći" samo socijalnim slučajevima, iz Udruge pitaju "kako su ti ljudi postali socijalni slučajevi i dužnici-robovi?"

"Jedan dio dužnika, objektivno je došao u tu situaciju zbog bolesti ili gubitka posla, ali ostali su to postali zbog uvećanih rata kredita i gomilanja drugih dugova uslijed nedostatka sredstava za plaćanje ostalih troškova (HEP, vodovod, telefon, TV pretplata, komunalna naknada…) na što su i jedni i drugi uredno zaračunavali zatezne kamate i provodili blokade računa i ovrhe. Samo je pitanje dana kada će bilo koji dužnik izgubiti ovu suludu trku i doći u situaciju da prestane plaćati nerealno uvećane obveze", upozoravaju iz Udruge Franak.

"Banke su nudile i prodavale proizvode, odnosno kredite s valutnom klauzulom CHF koji su se kasnije pokazali kao proizvodi s greškom", ističu iz Udruge Franak, navodeći kao primjer savjesnog i odgovornog ponašanja proizvođače automobila koji u slučaju kada ustanove grešku na proizvodu zovu kupce da o svom trošku uklone kvar i poprave proizvod.