Varga je odijelo političara objesio o klin nakon raspuštanja Sabora u lipnju 2020. godine. Zastupničku klupu napustio je s članskom iskaznicom stranke Bandić Milan 365, u koju se učlanio deset mjeseci ranije.

U javnosti je ponajviše ostao upamćen kao SDP-ov ministar zdravstva u vladi Zorana Milanovića od 2014. do 2016. godine. Socijaldemokrate je napustio zbog unutarstranačkih sukoba u travnju 2019. Prije ministarske fotelje dvije godine bio je na čelu Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO).

Varga je diplomirao 1990. na Stomatološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, ali je osnovnu i srednju školu završio u Kanadi, u koju su mu roditelji emigrirali 1966., kada je imao samo godinu dana.

Specijalizirao je stomatološku protetiku na Stomatološkoj klinici Kliničkog bolničkog centra Zagreb. Dug niz godina vodio je Ambulantu za kiruršku protetiku Klinike za kirurgiju lica, čeljusti i usta u KB-u Dubrava.

Dok ste bili političar, jeste li radili i kao stomatolog?

Jedno vrijeme dok sam bio ravnatelj HZZO-a znao sam utorkom raditi u Ambulanti za kiruršku protetiku u KB Dubrava kako bi educirao specijalizanta koji me je zamijenio. Kad sam postao ministar izišao sam iz struke.

I kako je vratiti se u ordinaciju? Je li vam trebalo vremena da se prisjetite svega?

To vam je kao vožnja biciklom, ne zaboravlja se. Još od osnovne škole bavio sam se maketarstvom. Izrađivao sam automobile i avione. Filigranski posao mi je uvijek bio drag i stomatologija je prirodan nastavak toga.

Koliko znam, otac vam je bio inženjer strojarstva, a majka je radila u bankarskom sektoru. Kako ste vi završili u stomatologiji?

Da sam s osamnaest godina ostao u Kanadi, najvjerojatnije bi bio zubni tehničar. Imali smo obiteljske prijatelje koji su bili što stomatolozi, što zubni tehničari i oni su me prvi naveli na razmišljanje kako bi to mogao biti moj životni poziv. Kad sam došao na studij u Zagreb, baka i djed su imali podstanar Slovenca koji je bio specijalizant interne medicine i bio je na doktorskom studiju, on me je naveo da pristupim prijemnom ispitu.

Zbog čega ste otvorili ordinaciju na Malešnici, a ne negdje u centru grada?

Moja supruga je isto stomatolog i ima ordinaciju na Medveščaku. Kad smo tražili lokaciju za novu ordinaciju, gledali smo gdje je velika koncentracija mladih obitelji s djecom. To su trenutno Novi Zagreb istok i Malešnica - Špansko. U Španskom sam živio prije deset godina. Bilo je to pred kraju studija i prvih godina braka, tako da me i to vuklo ovdje. Kvart se ubrzano širi i nove zgrade niču jedna za drugom, kao da su od lego kocaka. Orijentirani smo na obiteljsku stomatologiju. Prije gotovo 30 godina bio sam prvi u Hrvatskoj koji je imao međunarodnu licencu za implantologiju. Ugradio sam nebrojeno mnogo implantata mahom starijim ljudima. Ova ordinacija ima pacijente svih godina, ali prvenstveno ciljamo na mlađu populaciju.

Koliko imate zaposlenih?

Trenutno smo stalno zaposleni samo ja i medicinska sestra. Imamo i vanjske suradnike, specijaliste iz raznih grana stomatologije. Tu su i medicinske sestre koje honorarno rade na antigenskim testiranjima. Ukupno nas je 11 u timu.

Osobno radite sve zahvate ili samo neke?

Specijalist sam stomatološke protetike, ali kao i svi drugi stomatolozi radim ispune, odnosno plombe, liječenja i sve vezano za protetiku – mostove, proteze, implantologija... Danas je važan i taj estetski moment pa radim i izbjeljivanje zubi, ljuskice i sve ostalo.

Kako vam ide s privlačenjem pacijenata?

Jako dobro. Ambicija nam je da ove godine apliciramo i konkuriramo za ugovor s HZZO-om, koji će standardno pokrivati dio stomatoloških radova, uključujući protetske. Za to moramo imati minimalno 800 pacijenata i sad smo blizu te brojke. Vjerujem da ćemo potpisati ugovor u proljeće.

Koliko ste uložili u ordinaciju?

Otprilike oko 300 tisuća kuna, s time da smo sve sami financirali.

Službeni naziv vam je Ustanova za zdravstvenu skrb - Centar za osmijeh, a vi ste njezin ravnatelj. Želite li postati velika klinika?

Ambicija nam je da na ovoj lokaciji radimo s dva stomatološka stolca u dvije smjene. Imamo petogodišnji plan i želimo se proširiti na još jednu lokaciju. Najvjerojatnije će to biti istok Novog Zagreba.

Računate li na strane pacijente?

Ne toliko. Već sad imamo pacijente koji nam dolaze izvan Zagreba. Došlo nam je i nekoliko upita stranaca. Ali sigurno se nećemo baviti time da dovozimo strane pacijente kombijima i autobusima u Zagreb.

Neki vaši kolege zarađuju velik novac na strancima?

Pozdravljam taj model. Pokazao se jako uspješnim u Hrvatskoj. Ali ovo nije ustanova koja će tako poslovati.

Što je ugodnije raditi - popravljati zube ili kao ministar pisati zakone?

Lagodnije je raditi u čistoj struci. S druge strane društveni angažman je izazovniji. Imao sam sreću iskusiti obje stvari.

Jeste li sad član neke stranke i postoji li mogućnost da se vratite u politiku?

Nisam član niti jedne stranke. Ne planiram se više baviti politikom, 20 godina je bilo dosta. Ostalo mi je još 10 do 15 godina radnog vijeka kojeg kanim u potpunosti posvetiti dentalnoj medicini.

Kad se osvrnete na svoju političku karijeru, što mislite da ste dobro napravili, a gdje ste pogriješili?

Ne volim se ni kajati ni žaliti za ničim. Sve je stvar trenutka kad se nešto odvija. Ono s čim se najviše ponosim su mjere koje su poboljšale primarnu zdravstvenu zaštitu i efikasnost bolnica. Godina 2015. ostala je poznata kao godina bez dugova u zdravstvu. Osobno, najdraži projekt mi je iz 2015. godine kada smo preselili dječju onkologiju iz Klaićeve u Kliniku za tumore KBC-a Sestre milosrdnice i time riješili taj problem star 25 godina.

Žalite li za nečim?

Kao što sam rekao, ne volim se kajati ni žaliti za bilo čime.

Što je s Uskokovom istragom pokrenutom protiv vas u lipnju 2020. godine? Sumnjičilo vas se da ste kao ravnatelj izvlačili novac iz HZZO-a na fiktivnim poslovima.

Upoznat sam s činjenicom da je istraga još uvijek u tijeku, stoga to ne smijem komentirati.

Više od dvije godine traje pandemija koronavirusa. Kako kao bivši ministar zdravstva ocjenjujete rad aktualnog ministra Vilija Beroša?

Kad imate pandemiju, niti jednom ministru zdravstva na svijetu nije lako, tako ni ministru Berošu. Vjerujem da u danim okolnostima sa svojim timom ljudi radi najbolje što može. Postavlja se pitanje je li se moglo nešto bolje ili drugačije napraviti u usporedbi s drugim zemljama. Mislim da nijedna od 27 članica EU-a nije imala jednake mjere tijekom pandemije. Mislim da je velik problem to što je izostalo unificirano djelovanje na razini Unije. Jedino oko čega se postigao dogovor su covid potvrde.

Tražite li vi covid potvrde?

U ovu ordinaciju ne može doći nitko tko nema valjanu EU covid potvrdu. Sami radimo testiranje pacijenta kao vanjski servis u suradnji s jednom specijalnom bolnicom. Svi priželjkujemo da ovo što prije završi. Omikron kao slabija varijanta je nešto što je ohrabrujuće. Iako nikad ne znate s kojim mutacijama će se javiti sljedeći soj.

Javni zdravstveni sustav preopterećen je zbog pandemije. Zbog toga su mnogi prisiljeni liječiti se u privatnim klinikama. Je li naša budućnost to da će većina ići kod privatnika?

Mi smo članica EU od 2013., a s druge strane smo od 1990. s donošenjem Ustava proglašeni kapitalističkom zemljom. Prosjek EU za privatnu potrošnju u zdravstvu je oko 25 posto, u Hrvatskoj je samo 13 posto. Veliki je pritisak srednjeg i bogatijeg sloja na javni sustav što se vidi u dugim listama čekanja i u jednom vidu prekomjerne potrošnje. Sve stvari, poput stomatologije, fizikalne terapije, ortopedska pomagala i puno drugih zdravstvenih usluga, oni koji si to mogu priuštiti trebali bi rješavati kod privatnika, a ne opterećivati javni sustav s često sitnim problemima. Naravno, kada se javi veliki onkološki problem, trauma ili bilo što drugo što zahtjeva velike novce i dugotrajne postupke onda za to postoji obavezno zdravstveno osiguranje. Ali kad treba potrošiti 100 ili 200 kuna mislim da je neopravdano čekati u redu s onima koji si to uistinu ne mogu priuštiti.

Prema popisu stanovništva, imamo oko 210 tisuća zdravstvenih osiguranika više nego domicilnog stanovništva. Kako to riješiti?

Svoj radni vijek sam započeo dok smo svi još imali zdravstvene knjižnice koje su kasnije zamijene s iskaznicama odnosno karticama. Dok smo imali knjižice niste mogli doći doktoru bez da vam za prethodni mjesec nije lupljen pečat da je poslodavac uplatio doprinos. To je ujedno bio i dokaz vaše prisutnosti u hrvatskoj radnoj populaciji. Što uslijed rata '90ih godina i što uslijed pretvorbe došlo je do popuštanja discipline koju bi valjalo vratiti.

Dosta je politike, vraćamo se u zubarski stolac.

Super (smijeh).

Stomatologija je široko područje - što vi najviše volite raditi?

U KB-u Dubrava radio sam s onkološkim pacijentima koji nisu mogli jesti, govoriti i gutati. Bio je jako velik izazov pomoći tim ljudima. Treba nemjerljivo puno truda i domišljatosti svih uključenih - liječnika, medicinskih sestara, zubnih tehničara – kako bi im se pomoglo. To je bio moj stručni izazov kojim sam se bavio 25 godina. Sada se trenutno veselim tome da ljudi imaju stomatološki mir. Da su bez karijesa, bez upalnih procesa i da znaju pravilno održavati higijenu, u što ulažem puno napora da ih educiram. Kad postignete oralnu ravnotežu, ne morate strahovati od nekog velikog procesa koji onda postane skup za ispravljanje.

Kakvi su hrvatski građani kad je riječ o brizi za zube? Dolaze li redovito na kontrolu? Koliko puta bi to trebalo uopće raditi? Jednom godišnje, kao što idemo na tehnički za automobil?

To bi bio pravi pothvat kad bi se uvelo isto pravilo kao i za automobil. Danas sam imao jednog pacijenta koji se pohvalio da 25 godina nije bio kod stomatologa. Da netko to kaže za svoj automobil, mislili bismo da nije normalan. Prava briga o zdravlju nije kad vas nešto boli ili kad se nešto upali pa trčite liječniku, već kad redovito idete na kontrolu kod stomatologa. To bi se trebalo raditi barem dva puta godišnje kako bi se napravili pregled i čišćenje zuba. Pogotovo kod djece je nužna redovita lokalna fluoridacija površine zuba.

Kako stojimo po pitanju oralne higijene?

Koliko znam, pri europskom smo dnu kad je riječ o potrošnji na potrepštine za održavanje oralne higijene. Četkice za zube efikasne su tri do šest tjedana prilikom pravilnog pranja zubi. Trebalo bi ih često mijenjati. Obično pacijenti jako dugo izrabljuju četkice i onda one nemaju pravilan efekt. Ako se četkica 'rascvala', ne može doprijeti u interdentalne prostore. Navečer se zubi peru za zdravlje, a ujutro za ljepotu. I obavezno se to radi tri minute. Zato uključite tajmer na mobitelu i perite zube.

Mnogi se boje zubara - kako razbiti taj strah?

Imamo model takozvanog igranja. Djeca od najranije dobi, a imamo pacijente i od dvije godine, dođu kod nas i malo se poigraju. Penju se po zubarskom stolcu, gledaju naše instrumente i tako jedanput mjesečno. Kada steknu naviku, upoznaju se s prostorijom i stomatologom, onda se može ići u pregled usne šupljine. Taman kad se pečate mliječni zubi oni su potpuno mirni jer im je poznata okolina. Najveću grešku koju rade roditelji je kad dođu s djetetom prvi put kod stomatologa kad se ono žali na bol. Dijete je plačljivo, roditelji su nervozni i razviju se neugoda i strah od stomatološke ordinacije.

Boje li vas se pacijenti?

(smijeh) Mislim da ne. Volim se igrati s djecom, tako da razvijemo uzajamno povjerenje.

Koliko naši građani koriste zubni konac i interdentalne četkice?

Jako, jako slabo. To kod nas vidite samo u filmovima (smijeh).

Jesu li bolje klasične ili električne četkice?

Najbolje što običnije i jeftinije. Samo ih često mijenjajte. I ja kupim u dućanu ona pakiranja dva za jedan ili tri za jedan, samo ih često mijenjam.

Čuo sam da ste nedavno kupili motor Harley Davidson?

Istina. Kupio sam ga u šestom mjesecu i do listopada sam napravio gotovo 7000 kilometara. Suza mi je krenula kad sam ga u garažu spremio za zimu. Prije sam vozio samo maxi skutere. Prije pet godina prebolio sam karcinom debelog crijeva. Na petogodišnjicu operacije počastio sam se motorom jer sam preživio tešku bolest. Da kucnem od drvo i dalje je sve u redu…

I kako se osjećate dok vozite Harley?

Harley nije jurilica već je to motor za guštanje. Učlanio sam se u zagrebačko društvo vlasnika Harleya i ekipa je super. Najdraža dionicama mi je Žuta Lokva - Vratnik - Senj. Na vožnji s motorom punim baterije… Jedva čekam početak ovogodišnje sezone!