Ali 2023. bila je i godina koja je slavila suptilnost. Zgradom godine proglašena je srednja škola Huizhen u kineskom gradu Ningbo dok je britanski arhitekt David Chipperfield nagrađen Pritzkerovom nagradom - arhitektonskim Nobelom - za karijeru posvećenu ponajviše kulturnim projektima.

Američki CNN smatra da će ovih 10 arhitektonskih projekata obilježiti 2024. godinu.

Nacionalna skupština Benina, Porto-Novo

Od svoje prve narudžbe, projektiranja osnovne škole za rodno selo u Burkini Faso 2001. godine, arhitekt Francis Kéré izgradio je reputaciju na skromnim građanskim i društvenim objektima. Njegov plan za novu nacionalnu skupštinu, što se prostire na 35.000 četvornih metara, u susjednom Beninu sasvim je druga priča.

Dizajn je predstavljen uz relativno malo pompe 2021., ali sljedeće godine Kéré je postao prvi afrički arhitekt koji je osvojio prestižnu Pritzkerovu nagradu. Sada će struka pozorno pratiti kako se načela koja je dugo zastupao - prirodna ventilacija, dovoljno hlada i korištenje lokalnih materijala - primjenjuju u većoj mjeri.

Kéréova tvrtka sa sjedištem u Berlinu kaže da je izgled zgrade inspiriran stablom palavera, a koje je tradicionalno služilo kao mjesto okupljanja. Dvorana za sjednice u prizemlju primit će beninsko zakonodavno tijelo sa 109 mjesta dok javni park oko nje nudi 'osjećaj otvorenosti i transparentnosti', dodaje se u opisu projekta.

Vertikalna šuma Nanjing, Kina

Drvećem obrasla Bosco Verticale ili Vertikalna šuma u Milanu u Italiji postala je simbol zelenog dizajna otkako je otvorena prije gotovo deset godina. Ali za arhitekta Stefana Boerija to je bio samo početak.

S manifestom posvećenim pokretanju 'globalne kampanje o urbanom šumarstvu', Boerijeva tvrtka je od tada realizirala slične projekte u Europi i šire. Najnoviji, onaj u bivšoj prijestolnici Kine, Nanjingu, sadržavat će oko 800 stabala te više od 2500 grmova i biljaka na pomno postavljenim balkonima.

Složena od dva tornja - od kojih je veći visine 200 metara - najnovija Vertical Forest sadržavat će urede, muzej i hotel s bazenom na najvišem katu. Boerijeva tvrtka istaknula je da će 27 autohtonih vrsta koje izviru iz pročelja zgrada promicati biološku raznolikost i smanjiti emisije ugljičnog dioksida za oko 18 tona godišnje.

Kunstsilo, Kristiansand, Norveška

Prijeratni silos za žitarice u južnom norveškom gradu Kristiansandu stajao je prazan kada je lokalni mlin zatvoren 2008., nakon 370 godina neprekidnog rada. No lokalni dužnosnici naredili su da se sačuva njegova struktura, a naknadni natječaj za dizajn — koji je privukao prijave iz više od 100 arhitektonskih tvrtki — zadao je sudionicima da zamisle taj prostor kao umjetničku galeriju.

Pobjednički prijedlog, koji su izradili Mestres Wåge Arquitectes i MX_SI, ostavlja velik dio vanjskog izgleda silosa netaknutim. Međutim iznutra je skladišni prostor rekonfiguriran kako bi primio 3000 četvornih metara izložbenog prostora, s gornjom rasvjetom koja osvjetljava prostor putem cilindričnih betonskih 'ćelija'.

Nakon što je mogao primiti do 15.000 tona žitarica, Kunstsilo će sada udomiti — između ostaloga — zbirku Tangen od 5500 tona, najveću svjetsku privatnu zbirku nordijske umjetnosti koju je sakupio mecena Nicolai Tangen, a koji potječe iz Kristiansanda.

Keppel South Central, Singapur

U eri rada na daljinu i preispitivanja tog modela arhitekti preispituju i ulogu koju korporativna radna mjesta imaju u životima ljudi. Stanari budućeg tornja Keppel South Central u Singapuru možda će imati više motivacije od većine da napuste kućni ured zahvaljujući prostranim zelenim površinama i prozračnom vanjskom bazenu.

Zakoni o zelenom planiranju u maloj jugoistočnoj azijskoj državi zahtijevaju da investitori odvoje prostor za uređenje krajolika kada grade nove nebodere, a dizajn tornja od 33 kata isprekidan je zelenim krovnim terasama za radnike. Tu je i javna ponuda: fasada zgrade uvija se u blizini podnožja i postaje nadstrešnica za trg na otvorenom koji sadrži trgovine, kafiće i restorane.

Na drugim mjestima krovne solarne ćelije i sustavi za prikupljanje kišnice pridonose onome za što arhitektonska tvrtka NBBJ hrabro tvrdi da će učiniti ovu zgradu jednom od 'najodrživijih poslovnih objekata u Singapuru do danas'.

EVE Park, London, Kanada

Oglašavan potencijalnim kupcima kao 'zajednica koju pokreće Sunce', kanadski Electric Vehicle Enclave Park (ili EVE Park) u Londonu u Ontariju rezidencijalni je projekt s nultom potrošnjom te izravno usmjeren na ljubitelje električnih vozila.

U skladu sa svojim imenom, projekt nudi punjenje električnih vozila i program njihova dijeljenja za stanovnike. Umjesto prilaza ili prizemnog parkirališta, svaka od stambenih zgrada sadrži automatizirani 'pametni' toranj za parkiranje koji sprema vozila okomito, oslobađajući prostor za vrtove i uređenje okoliša.

Za kompaniju s2e Technologies dizajnirala ih je američka arhitektonska tvrtka Gensler, a četiri kružne stambene strukture mogu smjestiti ukupno 84 kućanstva. Postavljene su i usmjerene tako da maksimiziraju izloženost Sunčevim zrakama velikog broja solarnih panela, a koji ulaze u 'mikromrežu' zajednice.

EPIQ, Quito, Ekvador

Quito iz godine u godinu postaje sve viši. Usred procvata gradnje glavni grad Ekvadora posljednjih godina dobio je višekatnice koje su projektirali poznati arhitekti, poput Moshe Safdieja, Jeana Nouvela i Ma Yansonga. No možda je Bjarke Ingels, osnivač danske dizajnerske tvrtke BIG, imao najveći utjecaj na nekoć skromnu panoramu grada.

Godine 2022. Ingels je dovršio rad na neboderu IQON, visokom 133 metra, trenutno najvišoj građevini u Quitu. Ove godine vraća se s još jednim projektom od četiri slova, EPIQ.

Zgrada mješovite namjene od 24 kata podijeljena je u osam volumena - ili 'zgrada unutar zgrade' - povezanih bujnim povišenim terasama. Crvena i ružičasta boja bile su, dodala je tvrtka BIG, inspirirane zemljanim tonovima i uzorkom riblje kosti koji se vide u povijesnom središtu grada.

Restauracija Grand Palaisa, Pariz, Francuska

Nedavno obnovljena crkva Notre Dame nije jedina velika obnova koja se ove godine završava u Parizu. Samo tri kilometra zapadno od katedrale nalazi se povijesni Grand Palais, a zatvoren je za javnost od početka 2021.

Nakon što je na prijelazu u 20. stoljeće ugostila Expo, palača Beaux-Arts služila je kao izložbena dvorana, prostor za događanja, pa čak i vojna bolnica tijekom Prvog svjetskog rata. No dok su na njezinom staklenom krovu i temeljima obavljani radovi, struktura do sada nije bila podvrgnuta velikoj renovaciji.

Ovaj remont, vrijedan 212 milijuna eura, koji su osmislili Chatillon Architectes, modernizirat će objekt te mu poboljšati pristup i ekološku učinkovitost. Također će se otvoriti podzemna razina, a nekadašnje jahalište u zgradi pretvorit će se u dječji prostor.

One Za'abeel, Dubai, UAE

Ujedinjeni Arapski Emirati, dom najviše zgrade na svijetu, postigli su još jedan vrhunski podvig građevinskog inženjerstva: najdužu konzolu na svijetu.

Poznat kao Link, 226 metara dugačak i 9500 tona težak skybridge dramatično je podignut iznad prometne autoceste u Dubaiju 2020. godine. Povezuje dva nebodera u sklopu projekta One Za'abeel, a on bi trebao biti otvoren sljedeći mjesec.

S glavnim tornjevima koji sadrže rezidencije, uredske prostore i hotel, 100 metara visok horizontalni dio kompleksa sadržavat će restorane, infinity bazen i vidikovce s kojih se pruža pogled na grad i Perzijski zaljev.

Hotel Populus, Denver, SAD

Hotel Populus s 265 soba jedan je od projekata inspiriran prirodom. Nadahnuto čvornatom bijelom korom autohtonog stabla jasike, njegovo bijelo pročelje isprekidano je otvorima koji strukturi od 13 katova daju osvježavajući nepravilan izgled. Otvorenje hotela planirano je u ljeto.

Kazalište u Queensland Performing Arts Centru, Brisbane, Australija

S ogromnom namreškanom staklenom fasadom i otvorenim foajeima, dugo očekivana nova zgrada u Queensland Performing Arts Centru (QPAC) u Brisbaneu nudi otvorenost koja se rijetko povezuje s kazalištima. Međutim betonska ljuska skriva potpuno mračniju atrakciju: gledalište s 1500 sjedala obloženo drvom te dizajnirano za balet, operu, dramu i mjuzikl.

Norveška arhitektonska tvrtka Snøhetta i lokalna tvrtka Blight Rayner kažu da je dizajn inspiriran tokom rijeke Brisbane. Valoviti dizajn također upućuje na narode Turrbal i Yuggera, koji su bili vlasnici te zemlje, a dizajneri citiraju pjesmu autohtone australske pjesnikinje Aunty Lille Watson, u kojoj se evocira 'mreškanje' rijeke.