U zapadnoj i sjevernoj Europi odavno po skvotovima i društvenim centrima postoje komunalne radionice za popravljanje bicikala. Riječ je o spoju održivog prometa, reciklaže i ekonomije dijeljenja, a u Hrvatskoj od 2009. postoji Biciklopopravljaona. Sve je krenulo bez prevelikih očekivanja, kao eksperimentalna aktivnost, no odmah se pridružilo nekoliko volonterki i volontera, priča se zahuktala i sada već mnogi ljubitelji ljubitelja vožnje na biciklima - znaju za njih.

Postoje oni kojima se ne da gnjaviti, nemaju vremena, ne da im se prljati ruke i popravak bicikla će radije platiti, a ima i onih koji si servis ne mogu priuštiti pa dođu u Biciklopopravljaonu i žele naučiti popravljati vlastiti bicikl. Ako se neki bicikl ne može popraviti, rastavlja se na dijelove koji se onda koriste za popravljanje drugih bicikala. Svrha je ovog projekta poticati korištenje za okoliš prihvatljivih oblika transporta, resursnu efikasnost, volonterizam i društvenu koheziju.

Bez obzira što je volonterskog karaktera, Eugen Vuković nam na početku objašnjava koliko je novca trebalo za pokretanje Biciklopopravljaone.

'Za nabavu osnovnog alata trebalo je u početku nekoliko tisuća kuna. Taj fond alata se kroz godine dopunjavao i obogaćivao. Važnija od alata bila je činjenica da je Zelena akcija osiguravala prostor vrlo pogodan za tu svrhu. Riječ je o prostorijama u kojima se nalazi i sama Zelena akcija i on se, osim za popravljanje bicikala, koristi i za različite druge aktivnosti, poput radionica samogradnje solarnih kolektora ili kućnih kompostera za građane, za izradu transparenata i rekvizita koji se koriste na prosvjednim akcijama, itd. Važna je bila i činjenica da je od samog početka jedan zaposlenik Zelene akcije mogao dio svog radnog vremena posvetiti koordinaciji projekta i radu s volonterima', priča nam.

Kroz biciklopopravljaonu je prošlo između 50 i 100 volonterki i volontera. U njihovoj knjizi gostiju je zabilježeno više od 7000 popravaka. Kada su u Zelenoj akciji počeli planirati pokretanje ovog projekta nisu, kaže, točno znali što mogu očekivati.

'Međutim, čim je Biciklopopravljaona otvorila svoja vrata bilo je jasno da bi projekt mogao postati vrlo uspješan. Već na samom početku formirala se grupa od desetak vrlo entuzijastičnih volontera, a i interes javnosti, onih koji su htjeli popraviti svoj bicikl, bio je od početka vrlo velik', rekao je Eugen.

U početku su u Biciklopopravljaonu dolazili većinom bili mladi ljudi i studenti, a danas su u Bicpopu puno ravnomjernije zastupljeni svi slojevi populacije. 'Dolaze nam mlađi i stariji; muškarci i žene; oni koji dolaze zato što si ne mogu platiti komercijalni servis, kao i oni koji mogu, ali žele svoj bicikl popraviti sami', ističe. Pitamo ga kako na njih gledaju komercijalni biciklistički servisi.

'Nismo nikad imali problema s komercijalnim servisima, a koliko znamo niti oni s nama. Važno je naglasiti da je glavno pravilo Biciklopopravljaone to da korisnici, vlasnici bicikala, moraju u popravljanju svog bicikla sudjelovati sami, zajedno s našim volonterima. Ne dolazi u obzir da netko samo ostavi svoj bicikl kod nas i vrati se nakon što je popravak gotov. To je glavna razlika između nas i komercijalnih servisa i glavni razlog zašto će najveći broj ljudi svoj bicikl popraviti tamo, a ne kod nas. Osim toga, velik dio bicikala koji dolaze kod nas jesu vrlo stari i vrlo 'istrošeni' bicikli, popravak kojih bi u komercijalnom servisu vrlo vjerojatno koštao više od same vrijednosti bicikla, pogotovo s obzirom na broj radnih sati koje je potrebno uložiti da bi se takvi bicikli doveli u koliko toliko prihvatljivo stanje. Znamo čak i za slučajeve da su iz komercijalnih servisa vlasnike takvih bicikala upućivali u Biciklopopravljaonu, znajući da bi njihov popravak stajao više nego što bi oni bili spremni platiti', pojašnjava.

Poznati su i po tome što doniraju bicikle pomažući izbjeglicama, azilantima i ljudima slabijeg imovinskog statusa, te da su nakon poplava u Gunji donirane bicikle poslali tamošnjem stanovništvu.

'Riječ je o biciklima koje doniraju građani, a mi smo ih popravljali i prosljeđivali dalje krajnjim korisnicima, odnosno institucijama koje s njima rade. Prvi su bicikli tražiteljima azila donirani još 2014. godine na inicijativu udruge Centar za mirovne studije. 2016. se, nakon što se broj izbjeglica u Hrvatskoj značajno povećao, ova aktivnost nastavila ponajviše u suradnji s udrugom Are You Syrious. I kada je riječ o drugim ranjivim skupinama kojima smo donirali bicikle, prijedlozi su stizali upravo od udruga i inicijativa koje se tim skupinama bave', napominje.

Kako je riječ o volonterskoj inicijativi, zanimalo nas je kako se snalaze s kupovinom alata i ostalih potrepština.

'Dobro. Zelena akcija prima donacije građana, među kojima su i korisnici Biciklopopravljaone, a dio sredstava pristiže i kroz takozvano projektno financiranje. Jedan od važnijih ciljeva Biciklopopravljaone je promocija održivog transporta i promocija ponovne upotrebe, u našem slučaju ponovne upotrebe bicikala i biciklističkih dijelova. Kao takva, Biciklopopravljaona je dala doprinos mnogim projektima Zelene akcije kojima je cilj bio promocija održivog transporta, poticanje ponovne uporabe, ili promocija održivih praksi u svakodnevnom životu', poručuje.

Objasnio nam je kakva je razlika između nekadašnjih i sadašnjih bicikala.

'Sa stanovišta korisnika, ne naročito velika. Bicikl ima dva kotača, a biciklist okreće pedale i može se kretati brže i uz manji utrošak energije nego što bi to mogao hodajući. Sa stanovišta servisera, razlika je u tome da je novije bicikle uglavnom lakše popravljati', tumači nam Eugen.

U Biciklopopravljaoni ravnopravno popravljaju i žene. Ponekad su se znali susretati i s predrasudama prema njima. 'Poneki korisnici su znali imati određeno nepovjerenje prema ženama serviserkama, ali to nepovjerenje uglavnom nestaje kada je bicikl popravljen. To je vrlo efikasan način borbe protiv rodnih stereotipa. Također, trudimo se osvijestiti naše muške volontere da prema našim korisnicama ne nastupaju 'kavalirski', nego da ih na isti način kao i muškarce uključuju u radni proces', otkriva.

Aktivnije uključivanje žena poticali su organiziranjem radionica popravljanja bicikala za žene. Moguće je, kaže da će ih biti još, a obavijest o tome moći će se pronaći na njihovom Facebook stranicama. Dotakli smo se i sličnih servisa u Splitu, Zadru.

'To nisu naši ogranci, nego samostalne i samonikle grupe. Možda se može reći da smo im poslužili kao svojevrsna inspiracija. Sa svima njima smo u vrlo prijateljskom odnosu. Što više biciklopopravljaona u Hrvatskoj mi smo sretniji!', poručuje Eugen. On svakodnevno po gradu vozi 15-ak godina star 'treking' bicikl (bicikl namijenjen za malo duže ture).

Zamolili smo ga da nam savjetuje koje 'poslove' na biciklu treba obaviti pred početak proljetne/ljetnje sezone, kako bicikl koji je uglavnom mirovao tijekom zime, ne bi zadavao probleme.

'Kao prvo, trebate napumpati gume. Ako su na vašem biciklu koji je mjesecima stajao u podrumu gume prazne, to ne znači nužno da su probušene. Gume (vrlo polagano) puštaju zrak čak i kada nisu probušene. Pored toga, bilo bi važno nauljiti lanac', napominje.

Odgovorio nam je na to što naš grad čini idealnim za vožnju biciklom, a što nam po tom pitanju manjka.

'Pozitivno je to što je Zagreb velikim dijelom ravan. Manjka mu kvalitetna i dobro osmišljena biciklistička infrastruktura i regulacija prometa koja bi pogodovala korištenju bicikla', tvrdi Eugen. Na mnoge načine doprinijeli su biciklističkoj kulturi. Potiču ljude da koriste održive načine prijevoza dok istovremeno sprečavaju stvaranje dodatnog otpada. Planovi su im - nastaviti činiti upravo to i dalje. Neizbježno je bilo pitati ga za koronakrizu i kako se odrazila na njih.

'Korona nam je stvorila ozbiljne poteškoće. Kao što smo već rekli, glavna specifičnost našeg servisa je to da naši volonteri popravke obavljaju zajedno s korisnicima, tj. vlasnicima bicikla i pri tome je teško izbjeći relativno bliski kontakt. Zbog toga od sredine Ožujka do sredine Svibnja uopće nismo bili otvoreni za korisnike. Od sredine svibnja radimo s korisnicima samo na otvorenom, u našem dvorištu, pri čemu i volonteri i korisnici moraju nositi maske. Nužna je i prethodna najava, što ranije nije bio slučaj', pojasnio je.

Na kraju nam otkrio jesu li ljudi postali osvješteniji i shvatili da je bolje biciklom nego javnim prijevozom.

'Javni prijevoz je potrebno što više unaprjeđivati i učiniti pristupačnim i dostupnim. Na njega ni u kom slučaju ne treba gledati kao nešto što stoji u suprotnosti s korištenjem bicikla ili što bi trebalo eliminirati u korist bicikliranja. Pravi problem leži u individualnom motoriziranom transportu, tj. u automobilima koji predstavljaju najveći problem za okoliš i kvalitetu života u gradovima. Veće korištenje bicikala bi trebalo prije svega voditi smanjenju korištenja automobila u gradovima', zaključuje Eugen.