Svom malom pogonu Balent je dao ime Balent Art Factory iako je daleko od izgleda prosječnog tvorničkog direktora. Tetovaže, poveći ukras u lijevom uhu i razbarušena kosa otkrivaju rokersku dušu u 50-godišnjem Zagrepčaninu.

'Još imam i motor, chopper od 650 kubika. Tako da sam pravi šablonski pank roker. Reći će ljudi - kakav kliše', šali se na svoj račun Balent.

Uhvatili smo ga taman između dva veća projekta. Za trgovački centar u Koprivnici završavao je morsku priču - izradio im je ribe, školjke i galebove od stiropora. Nakon toga čeka ga posao za zagrebačku igraonicu čija je tema čarobna šuma. Balent im mora napraviti tri metra visoko drvo s isto toliko dugačkim granama koje će montirati na plafon.

'Zbog korone četiri, pet mjeseci nisam radio ništa. Sad se sve opet budi. Inače, ovo je sezonski posao. Najviše mi je panika pred Božić i Uskrs. Ljudi se 15 dana prije sjete da im trebaju jelen, orašar ili šest komada jaja od dva metra. Tad znam raditi i 16 sati dnevno. A onda dođu ljetni mjeseci, kad su svi na moru i nema narudžbi', kaže Balent dok boji jednu od skulptura.

Za izradu svojih stiropornih čuda - a može napraviti gotovo sve, od igle do lokomotive - treba mu od nekoliko sati do nekoliko tjedana rada. Prvo ide gruba obrada posebnom pilom do traženog oblika, nakon toga dolazi fino rezbarenje skalpelom, pa brušenje brusnim papirom, što je često najmukotrpniji dio posla, a prije samog bojenja stiropor zaštiti silikatnim premazom na bazi akrila koji ga čuva od vanjskih utjecaja - sunca, kiše i snijega.

Cijena njegovih uradaka kreće se od nekoliko stotina do nekoliko desetaka tisuća kuna za veće projekte.

'Računa se po kubiku stiropora i zahtjevnosti posla. Za neke stvari i ja se dobro namučim. Primjerice u Zadru sam radio kupolu promjera pet metara za lounge bar uz more. Trebali su mi kamion za prijevoz, dizalica za montiranje i vrijeme da se sve to složi. Taj mi je projekt uzeo oko mjesec dana, a koštao je par desetak tisuća kuna. Za manje tipske stvari, poput ukrasnih rezervoara za motore, koje sam osmislio za vrijeme korone, osnovna cijena je 320 kuna. Sve radnim ručno, bez CNC strojeva', objašnjava Balent.

Stiropor kupuje od lokalnog proizvođača. Cijena kubika je oko 600 kuna, a dosad je u ovoj godini potrošio 30 kubika.

'Koristim dvije, tri vrste, malo tvrđi i malo mekši. To je isti stiropor koji se koristi za fasade na kućama. Nije zahtjevan za obradu i lagan je za transport. Zbog toga je u prednosti pred ostalim materijalima za ono što meni treba', kaže Balent.

Prije pet godina, kad je odlučio svoju prvu ljubav - rock glazbu i bubnjeve - staviti sa strane, nije išao grlom u stiropor. Dotad je već imao desetogodišnje iskustvo baratanja skalpelom i brusnim papirom, ali to mu je bio samo povremeni posao.

'Sve je slučajno počelo. Prijatelj dizajner Goran Gračanin zamolio me da mu pomognem u izradi dekoracija za trgovinu dječjih igračaka. On je znao da cijeli život crtkaram nešto. Radili smo to oko mjesec dana i pokazalo se da imam talenta. On je izišao iz te priče, a ja sam ostao u stiroporu. Ali tad sam još živio od svirke', prisjeća se Balent.

Glazba mu je i naredno desetljeće bila glavni izvor prihoda. Međutim, kako su godine išle, sve je manje zarađivao od koncerata i prodaje albuma, a sve više od svirke na svadbama. Bubnjeve je počeo svirati kao tinejdžer i tad je bio uvjeren da će zauvijek živjeti od rokenrola.

'U 80-ima je izgledalo kao da živimo u Americi što se glazbe tiče. To su bile godine Azre, novog vala... Bio sam član Regate, koja je imala hit 'Andrea', pa benda Zvijezde s hitom 'Nikol'. Onda sam 90-ih počeo više imati komercijalnih svirki. Sve je bilo teže živjeti od muzike. Jedinu živu lovu donosile su svadbe. Mogao si zaraditi par stotina eura po svadbi dok je moj pokojni stari imao 250 eura mirovine. I to je tako išlo dok se jednog vikenda nisam probudio i shvatio da više nema šanse da to radim. Srećom, tad mi je taman krenuo posao sa stiroporom', kaže Balent.

Da su mu se zvijezde drugačije posložile, možda ne bi ni svirao ni rezbario stiroporne ploče jer je Balent po struci automehaničar.

'Morao sam upisati neki zanat jer su na tome inzistirali roditelji. Ali moja automehaničarska karijera trajala je samo dva tjedna. Kad sam se prvi put lupio po prstu i nisam mogao bubnjati, rekao sam starcima - ništa od toga', prisjeća se smijući se Balent.

I danas tuče po bubnjevima, više za svoju dušu, nego što mu to donosi neki novac. Član je zagrebačkog blues sastava Be Sharp Band, širokoj publici nepoznatog, ali za ljubitelje bluesa, i to ne samo u Hrvatskoj, već i u svijetu, i te kako poznatog.

'Trenutno su u SAD-u na 14. mjestu na listi najboljih blues albuma, što je fantastično', ističe Balent.

On sam ipak je više usredotočen na svoj Art Factory. Kaže da ima milijun ideja, ali i sve je svjesniji toga da ima samo dvije ruke. Plan mu je u dogledno vrijeme zaposliti jednog ili dvoje radnika. Sad samo od projekta do projekta angažira obično mlađe umjetnike da mu pomognu kad ga stisnu rokovi.

'Treba mi netko u radionici i osoba za prodaju i marketing. Iskreno, još me strah zapošljavati jer trebam uhvatiti kontinuitet, tako da nemam rupe bez posla u godini. Ali mislim da sam sve bliže tome', siguran je Balent.