Troskot se prije 11 godina počela baviti ugostiteljstvom, preciznije slasticama. Vlasnica je slastičarnice Amelie i ima tri lokala u Zagrebu. Članica je Nezavisne udruge ugostitelja nekoliko godina.

'Kad se Marin Medak (op.a., chef i vlasnik restorana RougeMarin) odlučio povući s mjesta predsjednika, rekao je da ga je to dosta istrošilo. U udruzi smo se zato dogovorili da će svatko od nas jedno vrijeme biti na toj dužnosti, a zatim će palicu preuzeti netko drugi. Mandat mi traje dvije godine, ali mislim da ću izdržati samo do kraja ove godine. I ja nakon pet mjeseci već osjećam malu istrošenost. Uz rad u udruzi, moram voditi svoj posao i brinuti se o obitelji. Evo, jučer sam tek u ponoć kuhala juhu i ručak za danas', rekla je za tportal Troskot.

Nada se da za ugostitelje konačno dolaze bolji dani. Restorani i slastičarnice od petka mogu primati goste i unutar lokala. Misli da je pogrešno što to nije dopušteno i kafićima, ali očekuje da će i njima nacionalni stožer uskoro omogućiti normalan rad.

'Zbog koronamjera oko 1000 ugostiteljskih obrta se ugasilo. Mnogi su izgubili radna mjesta. Ja sam uspjela zadržati sve radnike. Trenutno ih imam 46, s tim da će se do kraja godine taj broj popeti na 50', kazala je Troskot.

U 2019., posljednjoj normalnoj godini, imala je oko devet milijuna kuna prihoda i 50.000 kuna dobiti. Lani je promet bio za 40 posto manji, a u ovoj godini nada se da će ostvariti barem 80 posto od onog iz 2019.

'Nisam ni u jednom trenutku razmišljala o zatvaranju. Prije tri godine zakupili smo 600 kvadrata prostora na Borongaju za urede i proizvodnju. Sve to moram otplatiti i čeka nas puno posla', istaknula je Troskot.

Njezina slastičarska priča krenula je 2010., nakon što je napustila posao u marketingu. Radila je naime deset godina u marketinškom odjelu njemačke tvrtke za donje rublje u Zagrebu.

Inače, Troskot je rođena u Njemačkoj, u Münchenu, 1972. godine. Njezina obitelj treća je generacija hrvatskih iseljenika. Ondje se i školovala te je diplomirala ekonomiju. Prvo zaposlenje našla je u banci u Münchenu, a istovremeno je pohađala školu za slastičara.

Zbog ljubavi se s 27 godina doselila u Hrvatsku. Iako se ljubavni žar ugasio, ostala je u Lijepoj Našoj jer joj se svidio opušteniji način života u odnosu na Njemačku.

Troskot je prijašnjih godina, osobito dok je bila članica kulinarskih žirija, postala zanimljiva hrvatskim medijima pa je na više mjesta opisala svoj poduzetnički put i razlog zbog kojeg je napustila dobro plaćen posao u njemačkoj tvrtki da bi pekla torte i druge slastice.

'Dala sam otkaz na sigurnom poslu s dobrim primanjima jer je želja da pečem kolače i prodajem ih u vlastitoj slastičarnici bila jača. Nisam rođena za uredski posao. Hrpa papira, tablice... Sve sam ja to uredno obavljala, ali me ubijala spoznaja da u svemu tome nema kreativnosti. Odluka je pala i kupila sam maleni prostor u Vlaškoj ulici. Bilo je to 25 kvadrata prodajnog prostora i isto toliko kuhinjice, a slastičarnicu sam nazvala Amelie prema filmu koji mi se jako svidio', ispričala je svojedobno za Jutarnji list.

U prvoj godini-dvije rada najveća joj je prepreka bila to što je većinu toga morala sama raditi. S hrvatskom birokracijom prilikom pokretanja posla začudo nije imala problema.

'Krenula sam od nule. Sama sam pekla kolače u maloj kuhinji. Konobarila sam, bila sam dostavljač. Bila sam sve. Nisam imala velike financijske potpore, nisam krenula s milijun kuna i rekla: 'Sad ću zaposliti pet slastičara, pet konobara i krenuti u posao.' To su bili najveći problemi. Nisam imala financijsku moć i potporu u obliku tima, ali bila sam spremna nadoknaditi sav taj nedostatak radom i zalaganjem. Radilo se po 38 sati u komadu. Dvije godine bez slobodnog dana, a o godišnjem da ne pričamo', opisala je svoje početke Troskot za portal Zadovoljna.hr.

Kako su joj rasli broj narudžbi i promet, tako je pomalo širila poslovanje i zapošljavala nove ljude. Otvorila je još dva lokala, jedan u Središću i drugi u Maksimiru. Danas je njezina Amelie jak brend na domaćoj slastičarskoj sceni.

Unatoč poslovnom uzletu, Troskot nije sigurna da bi se opet usudila pokrenuti sličan biznis.

'Ne znam bih li danas imala hrabrosti otvoriti slastičarnicu. Ne bih rekla da sam prije više od deset godina bila naivna. Bila je to kombinacija velike želje i puno ludosti. Ušla sam u to kao grlom u jagode, ali bila sam uporna kao mazga, što mogu zahvaliti svom njemačkom odgoju', izjavila je nedavno Troskot gostujući na HRT-u u emisiji 'Druga strana: Mogu li svi biti poduzetnici?'.