Postoje mnogi mitovi o generaciji Z koju predstavljaju mladi rođeni nakon 1995. godine.

Ima ih i po pitanju posla i zapošljavanja. Kako bi se bolje razumjelo što je istina, a što nije, u SAD-u je provedeno istraživanje potreba i želja s 500 predstavnika generacije Z u dobi od 18 do 24 godine. Cilj istraživanja bio je saznati što generacija Z želi i kako tvrtke mogu stvoriti uvjete za rad kako bi privukle i zadržale ovu talentiranu i kreativnu generaciju. Prema istraživanju, jasno je da generacija Z ima drugačija očekivanja od potencijalnih poslodavaca od prethodne.

Što zapravo očekuju?

Istraživanje na koje se poziva Fast Company pokazalo je da je plaća za pripadnike generacije Z vrlo važna, jer je 61 posto ispitanika reklo da su im plaća i beneficije presudni. U anketi se istaknuo i rad na daljinu, koji je postao navodna prednost posebno za mlađe zaposlenike. Za generaciju Z rad na daljinu se nije pokazao tako visokim prioritetom kao što se očekivalo, sa samo 34 posto ispitanika koji su prilike za posao rangirali kao jedan od svoja tri najvažnija čimbenika zapošljavanja.

Iznenađenje je još jedno područje koje je važno za generaciju Z. To je naglasak na brizi o mentalnom zdravlju, jer je 51 posto ispitanika ovaj čimbenik svrstalo među tri najvažnija u potrazi za poslom. Poslodavci bi se stoga trebali usredotočiti na mentalno zdravlje i dobrobit. Kako to izgleda u praksi?

U generaciji Z briga o sebi i svojoj dobrobiti jedan je od glavnih prioriteta u kontekstu potencijalnog poslodavca. Mentalno zdravlje im je jako važno, što i ne čudi, jer prema studiji Nacionalnog instituta za zdravlje, svaki treći adolescent u dobi od 13 do 18 godina iskusio je anksiozni poremećaj. Između 2007. i 2017. broj samoubojstava među tinejdžerima porastao je za 56 posto.

Generacija Z želi plaćeni dopust na poslu, poput bolovanja posvećenog brizi o svom mentalnom zdravlju. Ova generacija također želi da im poslodavac ponudi različite terapije i da naglasi ravnotežu između posla i slobodnog vremena.

Prethodne generacije to možda neće najbolje razumjeti, budući da su dugo radno vrijeme u prethodnim desetljećima, toksično radno mjesto i okruženje vodstva, diskriminacija i uznemiravanje smatrani "normalnim" radnim okruženjem. Ali takvo radno okruženje, način na koji se tretiraju zaposlenici i zanemarivanje mentalnog zdravlja moraju se promijeniti ako tvrtke žele imati predstavnike generacije Z u svojoj sredini.

Kao što je već spomenuto, rad na daljinu nije prioritet generacije Z. Njegovi članovi žele raditi u uredu, na što uvelike utječe činjenica da većina nikada nije imala praksu uživo, službeni put i slično. Mnogi još nisu bili u uredu, pa većina to želi doživjeti. Žele napustiti svoju rezidenciju koja je posljednje dvije godine manje-više služila kao jedino mjesto za sve što su radili. Mladi žele nova iskustva, upoznati vršnjake i mentore te doživjeti osjećaj pripadnosti i povezanosti koji je moguć samo u živom kontaktu. Unatoč tome što mladi ljudi izvrsno rade u digitalnom okruženju, svjesni su da postoji određena razina povezanosti koja je moguća samo licem u lice.

Autorica knjige "Generation We", Anne Marie Hayek, smatra da generacija Z nije protiv tradicionalnih profesija, što je jedna od zabluda mnogih. Oni samo žele da tvrtke shvate koji su im prioriteti i zašto, a zatim stvore radna mjesta koja ispunjavaju ta očekivanja. To se na prvi pogled može činiti sebičnim, ali u osnovi koristi svim zaposlenicima, a ne samo njihovoj generaciji. Istodobno, te promjene dovode do boljeg radnog okruženja za sve zaposlenike.

Hayek za kraj savjetuje da je važno da tvrtke idu u korak s vremenom i ne razmišljaju previše o tradicionalnim poslovima koji nisu za generaciju Z. Umjesto toga, prilagodite svoju ponudu i kulturu radnog okruženja potrebama generacije Z jer ćete ih tako pridobiti i zadržati čak i u razdoblju kad se poslovi i radna mjesta mijenjaju puno brže nego što je to bilo ranije.