Ekonomist po struci, započeo je karijeru u privatnom zdravstvu 2008. u obiteljskoj Poliklinici Bagatin.

Osnovao ju je njegov otac, svjetski priznat maksilofacijalni i estetski kirurg Marijo Bagatin. Nakon njegove smrti Ognjen Bagatin preuzeo je ulogu ravnatelja. Pod njegovim vodstvom poliklinika je zabilježila brz rast, a broj zaposlenih je s početnih dvoje narastao na više od 120 djelatnika.

Prije četiri godine vođenje klinike prepustio je starijoj braći, estetskim kirurzima Dinku i Tomici Bagatinu, te se otisnuo u svijet poduzetništva.

Danas je najmlađi Bagatin ravnatelj Poliklinike Sinteza, partner u tvrtki Futura Partners i suvlasnik medijske platforme Poduzetnik. Uz to je konzultant za desetak klinika u Hrvatskoj i Europi, a specijalizirao se za zdravstveni menadžment i razvoj zdravstvenog turizma.

Futura Partners ulaže u mala i srednja poduzeća. Fokus im je na zdravstvenom sektoru te na specijaliziranim proizvodnim tvrtkama.

Unutar grupacije Futura Medical Group posluju Poliklinika za dječje bolesti Sabol, dermatološka Poliklinika Markušić iz Opatije, splitska Poliklinika Fides (preimenovana u Sintezu), zagrebačka Poliklinika Sinteza, webshop Bagatin Beauty i odnedavno kozmetički brend Manuela Picard.

Grupacija Futura Production upravlja tvrtkama Sinago iz Oroslavja i Bespoke iz Zagreba, firmama koje opremaju trgovine nekih od najluksuznijih svjetskih brendova u cijelom svijetu (Armani, Diesel, HUGO...).

Kojom se logikom vodite pri investiranju?

Osnovna postavka je da je to mala ili srednja firma, kojoj svojim znanjem i iskustvom možemo donijeti neku vrijednost, povećati posao. Pri ulaganju uvijek gledamo dugoročno, na period od 20 do 30 godina. Cilj nam je stvoriti generacijski posao. Važan uvjet je da imamo dobre ljude koji će voditi tu tvrtku, a isto tako da firma ima jak potencijal rasta.

Ulažete u zdravstveni sektor i u proizvodne tvrtke. Kakve veze ima jedno s drugim?

Kao investicijska platforma ulažemo u različite biznise koji se vode potpuno odvojeno, ali dijele iste ljudske i poslovne vrijednosti. Diversifikacija prilikom ulaganja je, smatramo, dobra stvar.

Zadnja vaša akvizicija je kozmetički brend Manuela Picard. To nije ni proizvodnja, a ni zdravstvo.

Istina. Hajdemo reći da je to naš novi, treći smjer investiranja. Sa zdravstvom ga veže to što su žene najveći korisnici jednog i drugog. Naše usluge u poliklinikama u 80 posto slučajeva koriste žene. One su te koje se, najčešće, brinu za zdravlje muških članova obitelji i dovode ih nama.

Koliko ste dosad ukupno investirali?

Preko deset milijuna eura od 2022., kada je osnovana investicijska platforma. Planiramo ulagati i dalje, više nego dosad. Interesantni su nam zdravstvo, proizvodnja, specijalizirani retail, a možda i nešto iz IT sektora. Tvrtke koje smo preuzeli rast će organski. Otvarat ćemo nove poslovnice, primjerice poliklinike Sinteza i Sabol dobit će ubrzo 600 kvadrata novog prostora u Zagrebu.

Futuru Partners osnovalo je uz vas još deset partnera. Imate li veliki okrugli stol za kojim sjedite kad sastančite?

(smijeh) Da, imamo okrugli stol. Od 11 partnera, nas trojica smo aktivno operativno uključeni. Filip Jelić i ja kao direktori krovnog društva te Bojan Pintarić, direktor Futura Medical Groupa. S ostalima se mjesečno čujemo na zajedničkim callovima, a jednom kvartalno se svi nađemo uživo. To je naša najveća vrijednost. Nije investiran samo novac, već i naše znanje i vrijeme. Dolazimo iz različitih industrija, od IT-a, preko financija, do odvjetništva… Na tim sastancima učimo jedni od drugih.

Ipak, riječ je o 11 ljudi, 11 različitih razmišljanja. Kako uopće odlučite u što ćete uložiti novac?

Morate prodati svoju ideju. Imate deset pametnih ljudi koji će vas izazvati. To se zasad pokazuje dobrim. Plan nam je izgraditi veliku grupaciju. Imamo ambiciozne ciljeve i svi guramo u istom smjeru.

Nema svađa, ukrštanja ega?

Vodimo konstruktivne rasprave. Sve su to pametni i dobri ljudi. S dobrim čovjekom lako je razgovarati i biti konstruktivan. A opet nije slučaj da jedni drugima povlađujemo i govorimo 'bravo, majstore', već sve ideje propitujemo i izazivamo. Kad smo birali tko će ući u Futura Partners, prije svega smo tražili baš to – dobre ljude.

Ok, ali što vam konkretno znači da je netko dobar čovjek? Ipak je riječ o biznisu.

Da je suradljiv, pozitivan. Da razmišlja izvan okvira i da ima ispravne vrijednosti. Ukratko - onaj s kojim želite popiti pivu (smijeh).

Postoji li u Hrvatskoj fond sličan vašem?

S ovolikim brojem partnera - ne. Siguran sam da ćemo i druge potaknuti na ovakve suradnje.

U Hrvatskoj je sve više privatnih fondova.

Da. Hrvatska je sada puno veća prilika nego što je to bila prije dvije, pet ili deset godina. Poduzetnici više ne ovise samo o bankama, već imaju i druge načine kreditiranja. To je velika vrijednost. Uz pomoć tog novca tvrtke mogu postati regionalni ili europski lideri.

Imate dobar pregled u različite sektore. Kakvo je stanje u našem poduzetništvu?

Hrvatska nikad nije imala više poduzetnika na visokom nivou okrenutih izvozu. Sad je slučaj da domaće kompanije kupuju strane, što je prije bilo nezamislivo. I to se kontinuirano događa. Time se otvara prilika i za druge. Sad svi mogu sanjati velike snove, a do kapitala nikad nisu mogli lakše doći.

Izjavili ste prije dvije godine u jednom podcastu da je Hrvatska talentirani neradnik. Još uvijek to mislite?

I dalje smo talentirani neradnik, ali pomalo se budimo (smijeh). Vide se promjene i u javnim tvrtkama. Ide to, ali još uvijek sporije nego što nam treba. Dobra javna uprava diže konkurentnost cijelog gospodarstva.

Što nas koči da budemo bolji?

Prije svega nedostatak leadershipa, što uključuje preuzimanje odgovornosti za ono što radiš. Trebaju nam dobri lideri koji bi bili primjer ostalima. U medijima imamo puno politike. Političari nikad ne griješe ili nikad ne priznaju pogrešku. A to je već pokazatelj da nikad ne preuzimaju odgovornost za svoje odluke. U privatnom sektoru imamo tog leadershipa, ali ga još treba razvijati. Treba nam dobrih lidera i dobrih menadžera. Tu smo tanki, kao i organizacijski.

Slažem se da nam treba više ljudi koji preuzimaju odgovornost, ali kod nas se greške ne praštaju. U Americi bankrotirate i idete dalje u nove poslove, a kod nas vas odmah proglase bivšim.

Ne praštaju i ne priznaju. Kod nas se za greške kažnjava od malih nogu. Neki dan sa sinom radim neki školski rad i on to želi savršeno napraviti. Govorim mu da ne mora biti savršeno jer je prvi razred osnovne škole. Pogriješi, smiješ pogriješiti. Kako sam se u mlađim danima dosta bavio sportom, najviše košarkom, volim dosta toga povezivati sa sportom. Najbolji treneri na svijetu traže od igrača da griješe puno i brzo. Ako ne griješiš, ne napreduješ i ne možeš doći do svog cilja. Kad se bojiš grešaka, to te paralizira.

Koliko ste vi griješili u svom poslu?

Puno (smijeh). Sigurno sam u ovih 16 godina karijere napravio greške koje su koštale dva do tri milijuna eura. Naravno, rado bih da to nisam napravio. Ali s druge strane, bez tih grešaka sada ne bih bio u situaciji da s Filipom Jelićem vodim Futura Partners, koja zapošljava 300 ljudi i jedna je od najbrže rastućih tvrtki u medicinskom biznisu. Bez grešaka nećeš doći u poziciju da radiš velike stvari.

Privatni zdravstveni biznis grabi velikim koracima naprijed. Kolika je vrijednost tržišta?

Privatni sektor u posljednje tri godine raste 20 posto godišnje. I on će nastaviti rasti u narednih pet do deset godina. Procjena je da je prošle godine tržište privatnog zdravstva vrijedilo oko 750 milijuna eura. Do 2028. bit će veće od milijardu eura. Ono što mu pomaže je loše stanje u javnom zdravstvu. U javnim bolnicama rade fantastični liječnici i medicinske sestre. Zdravstvena skrb koju pružaju je iznad prosjeka, ali je usluga loša. Pacijent želi da mu se posvetiš, da ga saslušaš, da ne čeka satima. Takva usluga nalazi se u privatnim poliklinikama.

Privatnici ubiru vrhnje na nevolji javnog zdravstva.

Zamislite da nemate privatnike? Onda biste imali samo jednu stranu medalje i ona se ne bi mijenjala na bolje. Ovako imate alternativu. Razumijete li koja je to prednost? To je sve jedan zdravstveni sustav s dvije polutke. Nama cilj mora biti da dižemo razinu usluge u kompletnom sustavu. Da i javni može pružiti isto kao i privatni.

Kako to napraviti kad imamo javne bolnice kao rupe bez dna?

Sad me pitate ono što me pitaju mnogi. Što bih ja konkretno napravio? To je izrazito složen problem. Riječ je o ogromnom sustavu. Treba pitati one koji su to već napravili negdje drugdje i to kvalitetno. Nužno je angažirati konzultante koji ti mogu dati dobre savjete kako poboljšati organizaciju. Sad ćete reći da konzultanti koštaju. Da, koštaju, ali sigurno puno manje nego što će nas koštati ako se nastavi po starome. Trošak javnog zdravstva raste iz godine u godinu. Kad to više ne budemo mogli financirati iz plaća, morat ćemo plaćati kroz druge poreze.

Konzultant bi napravio plan, a što ako bi on završio u ladici? Vraćamo se pitanju odgovornosti. Sve ove godine nijedna vlast nije željela preuzeti odgovornost za veće reforme.

Zdravstvo, obrazovanje i mirovinski sustav. To su tri ključne stvari za svako društvo za koje bi trebao biti odgovoran jedan čovjek, a to je premijer. Ministri ne mogu sami, bez podrške premijera i javnosti, napraviti puno stvari. To su tri najveća troškovna centra koja se neće riješiti sama od sebe. Ponavljam, ako ne znamo sami, bolje uzeti pomoć izvana. Bolje platiti sad nego plaćati godinama puta 100. Jer mi to sada radimo. Prošle godine trošak zdravstva bio je oko šest milijardi eura, ove godine će biti sedam. Ako nemamo nekoliko milijuna za ulaganje u konzultante, onda smo u velikim problemima. Nemamo menadžere u Hrvatskoj koji znaju voditi sustave veće od 50.000 ljudi. Za to trebaš imati ozbiljne vještine. Nužna je edukacija kadrova na svim razinama.

Jeste li za ukidanje monopola HZZO-a, kao što to zagovaraju neki od vaših kolega privatnika?

Jesam, ali ne svega. Možemo početi s manjim dijelom, dva do tri posto. To bi pritisnulo HZZO da promijeni način razmišljanja. Iskreno, i mene je strah toga što ukidanje monopola HZZO-a može značiti, ali konkurencija ti može donijeti samo dobro. Sigurno bi se dignuo standard usluge. Ne moramo se bojati da ćemo se pretvoriti u Ameriku. Naš javni sektor je dragulj koji moramo čuvati. Ali moramo mu pomoći. Daleko smo više socijalnija zemlja od SAD-a, samo moramo naći dobar miks javnog i privatnog. No nije samo HZZO toliki problem, nego da i pružatelji usluga djeluju u konkurentskom okruženju kako bi pacijent dobio bolju uslugu za sebe. Pacijenti te njihovi ishodi liječenja i iskustvo moraju nam svima biti na prvom mjestu.

Bagatini su jedni od pionira privatnog zdravstva u Hrvatskoj. Što ste radili drugačije od konkurenata, što vas je uzdiglo?

Mislim da smo tržište najviše promijenili načinom marketinške komunikacije. Približili smo usluge ljudima. To je ono što privatni sektor može raditi i pomoći javnom. Odličan smo poligon za komunikaciju. Naprimjer, za propagiranje prevencije. Smatram da komunikacijski premalo ulažemo u prevenciju, a mi to puno bolje možemo raditi od javnog sektora. Svako ulaganje u prevenciju smanjuje pritisak na državne bolnice. Ta komunikacija mora biti kontinuirana između jednog i drugog sektora.

Znači, država bi trebala plaćati privatnicima da promoviraju prevenciju. Ali već se sad prozivaju privatne klinike jer dobivaju ogroman novac iz državnog proračuna za usluge i preglede koje ne nude javne bolnice.

Treba puno transparentnije komunicirati što i koliko se kome plaća. Jasno mi je da su ljudi sumnjičavi. Realnost je da HZZO plaća privatnicima zdravstvene usluge po znatno nižim cijenama nego što su tržišne.

Kako to da vi niste liječnik? Otac, majka i braća su vam medicinari.

I moja supruga je doktor, kao i njezini roditelji. Morate imati jednu crnu ovcu (smijeh). Jednostavno sam drugačiji, medicina me nije privlačila. Nisam nikad mislio ni da ću biti poduzetnik i raditi u zdravstvu. Ali ipak se dogodilo.

Što ste željeli biti?

Iskreno nisam znao što želim raditi. Upisao sam ekonomiju. Da imam talent za poduzetništvo, spoznao sam kada sam išao na MBA, a jedan profesor rekao mi je da sam 110 posto poduzetnik. Dobro surađujem s drugima, ne bojim se odgovornosti i nemam strah od neuspjeha. Kad je otac umro, našao sam se u situaciji da preuzmem kormilo. Krenuo sam voziti, zabio sam se u tri sante leda, ali nekako preživiš i ideš dalje. Mnogi poduzetnici su slučajni poduzetnici.