Nova europska direktiva revidirala je prema gore cilj EU-a za obnovljivu energiju do 2030. godine s 32 na 42,5 posto udjela u potrošnji. Stoga zemlje članice trebaju intenzivirati svoje napore kako bi se uskladile s novim ciljem EU-a za 2030., koji zahtijeva povećanje udjela obnovljivih izvora u bruto finalnoj potrošnji energije za gotovo 20 postotnih bodova.

Švedska prednjači među zemljama članicama s gotovo dvije trećine (66 posto) bruto finalne potrošnje iz obnovljivih izvora. Ova skandinavska zemlja prvenstveno se oslanja na vodu, vjetar i biogoriva, kao i na toplinske pumpe.

Slijedi Finska (47,9 posto), u kojoj također dominiraju elektrane pogonjene vodom, vjetrom i biogorivima. Iznad 40 posto energije iz obnovljivih izvora koriste još Latvija (43,3 posto), koja uglavnom ovisi o hidroelektranama, te Danska (41,6 posto).

Estonija je dosegnula udjel od 38 posto, a većinu njezinih obnovljivih izvora energije čine vjetar i čvrsta biogoriva. Više od trećine energije iz obnovljivih izvora troše još Portugal (34,7 posto) i Austrija (33,8 posto).

Hrvatska je s udjelom od 29,4 posto iznad prosjeka EU-a, ali problem je što se taj udjel nije značajnije povećao u zadnjih deset godina. Zabrinjava i to da je jedna od rijetkih članica koja je u 2022. zabilježila pad udjela obnovljivih izvora u odnosu na 2021., i to za gotovo dva postotna boda (s 31,3 na 29,4 posto).

Imamo i prilično nepovoljnu strukturu obnovljive energije jer pretežno dolazi iz starih hidroelektrana, a ekološki najprihvatljivije geotermalna, solarna i energija vjetra čine manji dio obnovljivih izvora.

Ispod prosjeka EU-a (23 posto) je 17 od 27 članica, a najniži udjeli obnovljivih izvora energije zabilježeni su u Irskoj (13,1 posto), Malti (13,4 posto), Belgiji (13,8 posto) i Luksemburgu (14,4 posto).