'Zemljopisno-gospodarski položaj Hrvatske je jedinstven i mora biti najsnažnija poluga razvoja i napretka Hrvatske. Interesi višepolarnog svijeta moraju se susresti na tlu Hrvatske omogućavajući joj ostvarenje i njezinih vlastitih interesa', stoji u trećoj točki Vidoševićeve Deklaracije o hrvatskom društvu i državi blagostanja, nakon što smo u prve dvije doznali da sloboda i mir moraju biti imperativ naše budućnosti te da Hrvatska u ovom času, baš kao i mnogo puta do sada, utvrđuje svoj međunarodni položaj.

Vrlo je zanimljiva i peta točka Deklaracije u kojoj je Vidošević svjestan beznačajnosti države, čiju gospodarsku komoru vodi: 'Hrvatsko društvo i hrvatska država, putem koje hrvatsko društvo uređuje svoje unutrašnje odnose i odnose s okruženjem, nisu u mogućnosti mijenjati svijet oko sebe'. Opa! Kako tome doskočiti? 'Zato je znanje', nastavlja Deklaracija, 'temeljni preduvjet za čitanje znakova vremena. Prilagođavanje njima s ciljem umanjivanja rizika i punog korištenja prednosti svijeta u kojem živimo danas i u kojem ćemo živjeti sutra, izazov je hrvatskom društvu u njegovoj državi.'

U zadnjoj točki Deklaracije koju je HGK objavila u knjizi Hrvatska kao društvo i država blagostanja, Vidošević poručuje kako uspjeh kao rezultat svih naših napora, 'mora biti predodžba o Hrvatskoj kao zemlji etike i estetike'.

Sama institucija - HGK u Deklaraciji se ne spominje, iz uvodnog teksta knjige čini se da im je Vidošević namijenio ulogu institucije koja ostvaruje društvene ideale - države blagostanja, pa sada strahuje da bi im nakon niza kritika netko ipak mogao ukinuti postojeći sustav financiranja, čime bi se ozbiljno ugrozio godišnji proračun od 250 milijuna kuna

'Određene politike kao instrumenti ostvarivanja društvenih ideala, mogu se ostvarivati isključivo putem institucija koje svako društvo s ambicijom stvaranja države blagostanja mora jačati i razvijati, a ne ih slabiti prepuštajući ih bilo kojoj vrsti voluntarizma, koji se katkad može učiniti tako primamljiv, ali dugoročno uvijek štetan.'