Centar koji se skraćeno zove HOKU ili samo Holandska kuća, prema zgradi iz 19. stoljeća u kojoj se nalazi, otvara se u petak. Sufinancirala ga je Europska unija s gotovo 20 milijuna kuna, a ostatak je pokrio Grad Sisak.

HOKU je u muzejskim okvirima pravo tehnološko čudo. Posjetitelji će pomoću 3D mapiranog animiranog prikaza moći upoznati 35 lokacija sisačke industrijske baštine, od prvog industrijskog objekta, pivovare, sve do električne centrale, tzv. Munjare, rafinerije nafte te niza drugih lokacija i objekata.

U Holandskoj kući bit će smještene još dvije važne sisačke institucije: Gradska galerija Striegl (nosi ime po slikaru Slavku Strieglu) i Zbirka Kraker (jedna od najvrednijih zbirki radioaparata, gramofona i ploča u zemlji sisačkog kolekcionara Velimira Krakera).

Idejni otac HOKU-a je Vlatko Čakširan, ravnatelj i viši kustos Gradskog muzeja Sisak. Čakširan je rođeni Siščanin čiji su otac i djed nekad radili u Željezari Sisak. Novinarsku ekipu tportala ugostio je u Holandskoj kući ovaj ponedjeljak dok su se kraju užurbano privodili zadnji radovi.

Više od deset godina radite na projektu. Kako se osjećate sad kad je HOKU pred otvorenjem?

Drži me adrenalin cijelo vrijeme. Ne znam što će biti kad popusti (smijeh). Imao sam viziju, znao sam što želim napraviti, ali uvijek je problem kako doći do toga. Sad sam na emotivnom vrhuncu… Znam da nešto dobro i pozitivno radim za grad. To mi je uvijek bilo na prvom mjestu.

Što vam je bilo pogonsko gorivo?

Situacija u Sisku kad sam kretao s projektom. Nekad smo bili važno industrijsko središte. Nakon Domovinskog rata dolazi do ubrzane deindustrijalizacije i grad se našao u lošoj poziciji. Nije bilo pozitivnih vijesti. Štrajkovi, zatvaranje tvornica, rast nezaposlenosti, porast malignih bolesti… Stvorila se totalno crna slika o Sisku koja mi se nije sviđala.

Mislite da će obnovljena Holandska kuća i info centar industrijske baštine u njoj promijeniti percepciju Siska?

Nadam se. To je jedan od glavnih ciljeva uređenja ovog prostora. Želimo promjenu na bolje. Industrijska baština – stari pogoni, tvornice i ostalo – bez obzira na to što je ostatak nečeg što je nekad hranilo grad i davalo gospodarsku snagu, ima isto tako velik potencijal kao i industrija prije. Već na mikrorazini obnova Holandske kuće dala je pozitivan impuls. U susjedstvu je zgrada sa socijalnim stanovima, a stanari imaju derutne garaže u dvorištu. Kad se počela uređivati Holandska kuća, ljudi su krenuli obnavljati te potleušice. Čak neki grade nove. To je taj impuls koji će se, nadam se, za nekoliko godina proširiti cijelim gradom. Sisak ima kapacitete za to da preokrene stvari.

Na koje točno kapacitete mislite?

Imamo arheološke ostatke koji su prezentirani u gradu ili se čuvaju u muzeju. Imamo utvrdu Stari grad, poznatu po bitki s Osmanlijama, što je danas turistička atrakcija. Tu je i stara gradska jezgra. Imamo tri rijeke, Kupu, Savu i Odru. Park prirode Lonjsko polje dobrim je dijelom u sastavu Grada Siska. I sad još imamo industrijsku baštinu. To je šest elemenata koji su iskoristivi za Sisak. Dok je bilo industrije, niste morali razmišljati o drugim gospodarskim granama. Kad je došlo do njezinog sloma, ljudima su bile odrezane noge. Nije se bilo lako snaći. Ali nije to posebnost Siska. Mnogi gradovi u istočnoj Europi prošli su isto.

Ne bojite li se da će Holandska kuća kad se otvori pasti u zaborav?

Ne. Razvili smo dobru strategiju. Nije ovo niknulo preko noći. Još 2013. pokrenuo sam Dane industrijske baštine Siska. Sad je bila sedma godina održavanja. Ta je manifestacija bila u funkciji podupiranja priče o industrijskoj baštini. Uveli smo ljude u pogone koji su nekad bili nedostupni, a morate znati kako je gotovo polovica Siska nekad bila pod ogradom. Sve su to bile tvornice u koje su mogli ući samo radnici. Prije četiri godine pokrenuo sam i Sisački festival piva, i to na 160. godišnjicu prve sisačke pivovare, prvog industrijskog pogona u gradu. S Turističkom zajednicom uredili smo i biciklističke staze po industrijskoj baštini. Tijekom godina razvili smo prepoznatljiv brend industrijske baštine Siska. Zato nam je trebao ovakav prostor kao što je Holandska kuća, koji će sve to dignuti na još višu razinu.

Koliko su stari industrijski pogoni atraktivni turistima? Mislite li da oni mogu privući ljude iz drugih krajeva Hrvatske i inozemstva da dođu u Sisak?

Industrijska baština je u Europi odavno prepoznata kao značajan potencijal. Imate cijele prostore kao što je Rurska oblast u Njemačkoj koji su na osnovi toga doživjeli procvat. U Sisku ne radimo ništa bez veze i izvan konteksta. Samo smo se nastavili na tu priču koju su još prije prepoznali vani. Naravno, neće to biti masovni turizam, već jedan od elemenata koji će obogatiti ponudu Siska.

Jesu li dolazili i stranci na vaše Dane industrijske baštine?

Da. Oni su oduševljeni našim prostorom. Naprimjer, imate radničko naselje Željezare Sisak izgrađeno 50-ih godina, u to vrijeme jedno od najmodernijih u Europi. Još uvijek fenomenalno izgleda s modernističkim elementima, hortikulturom, urbanizmom, sportskim terenima i parkom skulptura željezare. Mi lokalci možemo proći tisuću puta pored neke stvari i nećemo je prepoznati. A onda dođe stranac i ukaže nam na ono što imamo. Na Dane industrijske baštine dovodio sam predavače iz Njemačke, Francuske i Slovenije kako bi objasnili ljudima vrijednost starih pogona. To nisam mogao biti ja jer, kako kaže izreka, teško je biti prorok u svom selu.

Osim radničkog naselja, koje biste još lokacije izdvojili kao posebno atraktivne?

Imate prostor Segestice, nekadašnje tvornice alkoholnih pića Petra Teslića. To je zgodan kompleks za praćenje razvoja industrije u Sisku. Grad je otkupio pogon te tvornice za uređenje interpretacijskog arheološkog centra kako bi se izložili nalazi iz rimskog i keltskog razdoblja oko Siska. Znači, svi ti prostori mogu se prenamijeniti, ne moraju nužno biti muzeji. Oni su dio identiteta ovog grada. Važno je da ostanu gdje jesu bez obzira hoće li se prenamijeniti u stambene objekte, poslovne prostore ili nešto treće.

Je li vaša ideja o važnosti industrijske baštine odmah bila prihvaćena?

Nije odmah pala na plodno tlo (smijeh). U nekoliko lokalnih institucija nisu me ozbiljno shvatili. Ali opet morate znati kako situacija s industrijskom baštinom prije deset godina i danas nije ista. Prije deset godina nitko nije baratao tim pojmom osim mene. Zbog toga sam 2011. objavio kartu industrijske baštine u Sisku kako bih ljudima vizualizirao o čemu to govorim. Upravo me ta karta potakla da prepoznam Holandsku kuću kao idealnu lokaciju za info centar. Tek kad sam prezentirao ideju Gradu Sisku ona je bila prihvaćena. Grad je stao iza projekta i za njega je zatražen novac iz fondova EU-a.

Što vas je to točno privuklo Holandskoj kući?

To je fenomenalna građevina sagrađena oko 1860. godine. Prepoznatljiva je zbog krova i pročelja koje ljudi povezuju s Nizozemskom. Mislim da su je zbog toga prozvali Holandskom kućom. U početku je to bilo skladište žita. Tijekom godina se mijenjala njezina namjena, a onda dugo godina na gornjim katovima nije bilo ničeg. Kuća je bila u lošem stanju. Njezina unutrašnjost je u potpunosti od drveta, osim zidova koji su od cigle. Nalazi se na idealnoj lokaciji, pored Kupe u centru grada. Okružena je kafićima, restoranima, a do nje je lako doći autobusom.

Koliko je istraživanje sisačke industrijske baštine od vas tražilo truda i rada?

Bio je to rudarski posao. Proveo sam nebrojene sate u arhivi, iščitavajući stare novine, gledajući fotografije te razgovarajući s ljudima. Naravno, nisam samo to radio. Uspio sam u isto vrijeme magistrirati i doktorirati. Znate, mene nije lako pratiti. Nazvao bih se multipraktikom (smijeh).

Otkud ta ljubav i strast prema industrijskoj baštini?

Pola mi je obitelji radilo u željezari. Otac, djed i stric.

Koliko oni razumiju ono što radite?

Ljudi koji su radili u tvornicama prema njima imaju poseban odnos. Imaju svoje priče, legende i dogodovštine. To je nematerijalna baština. Industrija nisu samo rad i proizvodnja. Za nju se veže cijeli niz osobnih i obiteljskih priča. Prilikom obilaska tvornica dolazili su i bivši radnici. Kad bi oni krenuli pričati o svojim doživljajima, ostali bi se okupili oko njih. Možda je to još važnije nego sami zidovi i pogoni tih tvornica.

Što će sve posjetitelji moći saznati kad dođu u Holandsku kuću, odnosno info centar?

Info centar nije samo za turističke informacije. Ideja je da dolaze i investitori zainteresirani za obnovu i revitalizaciju pojedine lokacije. Centar bi im olakšao pristup arhivskoj građi. Po tome bili bismo specifični jer mislim da to ne nudi nijedna slična ustanova u Europi. Običan turist u Holandskoj kući dobit će prve i osnovne informacije. I to putem digitalne tehnologije ili originalnih predmeta koji će biti izloženi. Moći će i pogledati 3D film o industrijalizaciji Siska, a preko touch screena napraviti folder s raznim galerijama. Zatim je tu 3D mapirani animirani prikaz svih 35 lokacija. Na osnovi toga dobit će širu sliku sisačke industrijske baštine koja ga možda potakne da ide u daljnje istraživanje. Tada će pomoću karte ili aplikacije na mobitelu obići sve te lokacije.

Hoćete li imati organizirane ture i vodiče?

Sve će to biti u ponudi, ali prvo ćemo vidjeti kako sam prostor diše i kakav će biti interes. Medijska kampanja će se nastaviti i nakon otvaranja HOKU-a. Želimo motivirati ljude da posjete Sisak.

Znači, HOKU neće biti, možda će vam to ružno zazvučati, nadgrobni spomenik sisačkoj industriji?

Ne. Nikako. Ova zgrada dokaz je da se ne radi o nadgrobnom spomeniku. Upravo suprotno. Iz tog pepela može se uzdići nešto novo. U Holandskoj kući prezentirat ćemo inovatore, kreativne ljude, dizajnere… Imat ćemo izložbe i predavanja. Odat ćemo počast onome što je bilo i na osnovi toga krenuti u daljnji, drugačiji napredak Siska.