Naspers je ime za koje čak niti oni upućeniji u biznis visoke tehnologije i interneta vjerojatno nisu čuli. No riječ je o kompaniji koja će uskoro biti čak druga po tržišnoj vrijednosti među europskim tehnološkim korporacijama, što je na neki način i adekvatan simbol situacije u kojoj globalnim tržištem dominiraju tehnološki divovi iz Amerike ili Kine, dok se za Europu gotovo ni ne može čuti.

No takva situacija ne mora nužno biti loša i u konačnici se može pokazati kao prednost za budući razvoj tržišta, ali i tehnoloških kompanija. Ono što se u ovom trenutku čini kao europski nedostatak moglo bi biti svojevrsna sreća u nesreći uspije li Europa, a u njoj posebno Europska unija, mudro usmjeriti svoj daljnji razvoj.

Za početak ćemo se kratko vratiti na Naspers. Riječ je o kompaniji koja ima sjedište u Cape Townu u Južnoafričkoj Republici. Od osnivanja prije više od stotinu godina Naspers se bavio medijskim izdavaštvom, no 2001. je investirao 32 milijuna dolara u kinesku kompaniju Tencent, koja je u međuvremenu izrasla u tehnološkog diva. Vlasnički udio od 31 posto koji Naspers ima u Tencentu danas vrijedi više od 130 milijardi dolara.

U takvim uvjetima burza u Johannesburgu, na kojoj su izlistane dionice Naspersa, postala je jednostavno premala i Naspers je odlučio izdvojiti dio poslovanja u zasebnu tvrtku čije će dionice izlistati na burzi u Amsterdamu, u kojem već ima i ured. Procijenjena tržišna vrijednost tog dijela kompanije je oko 100 milijardi dolara i time će Naspers, odnosno kako god se zvala nova tvrtka, postati druga po tržišnoj vrijednosti među europskim tehnološkim kompanijama. Veći od nje je jedino njemački softverski gigant SAP, čija se vrijednost kreće oko razine od 140 milijardi dolara.

Među najvećim europskim tehnološkim kompanijama još se nalaze imena poput ASML Holdinga, Dassault Systémesa ili Amadeus IT-a – sve korporacije s vrijednošću većom od trideset milijardi dolara – povezana činjenicom da za njih uglavnom znaju samo ljudi iz informatičke industrije te im nedostaje prepoznatljivost u široj javnosti. S druge strane, gotovo svi znaju za Facebook, Amazon.com, Google, Apple, Microsoft... sve američke divove koji dominiraju tržištem visokih tehnologija i interneta, pa čak i za Alibabu, koja dominira kineskom trgovinom.

Zapravo, čak 15 od 20 najvećih svjetskih tehnoloških kompanija po tržišnoj vrijednosti dolazi iz Sjedinjenih Američkih Država (još četiri su iz Kine, i samo jedna je europska), što je činjenica koja se uzima zdravo za gotovo usprkos tome što Europa ne zaostaje ni po razvoju, ni po bogatstvu, ni po znanju. SAD i Silicijska dolina vrlo su dobro poznati kao najplodnije svjetsko tlo na kojem se izdanci inovacije zalijevaju naizgled nepresušnim izvorima svježeg kapitala.

Europa, s druge strane, pa čak i s bitno većim potencijalnim tržištem koje broji pola milijarde ljudi (u usporedbi s američkih 330 milijuna stanovnika), nikako da stvori neku svjetsku korporaciju koja bi dominirala tržištem kao što to čine Facebook, Google ili Amazon. Mnogi razloge za to vide u manjoj poduzetničkoj slobodi koja vlada u Europi, odnosno Europskoj uniji, no neki tumače da upravo ta situacija daje Europi puno bolje izglede za budućnost života s tehnologijom.

I Facebook i Google i Microsoft i Amazon poznati su po tome da svoju dominaciju na tržištu koriste kako bi osujetili bilo kakvu konkurenciju i srezali je u početku. Zbog zloupotrebe dominantnog položaja na tržištu Europska komisija im je kroz godine u nekoliko navrata odrezala visoke kazne, no za američke gigante te su kazne bile tek dio prihvatljivog troška poslovanja. Uz gušenje konkurencije, tehnološki giganti svoj utjecaj koriste kako bi upravljali raspravom o privatnosti korisnika modernih tehnologija ili za lobiranje prilikom donošenja pravila kojima se regulira njihovo poslovanje.

Kako EU nije toliko podložan pritiscima koje divovi ostvaruju u američkoj ekonomiji (spomenute velike kompanije u prosjeku četvrtinu svojih prihoda ostvaruju na europskom tržištu), čini se da Unija ima puno slobodnije ruke u usmjeravanju regulative koja bi trebala određivati na koji će način ubuduće poslovati tehnološki giganti, ali i sve druge tehnološke kompanije. U trenutku u kojem su podaci o navikama korisnika interneta jedna od najvrednijih valuta kojom se raspolaže u visokoj tehnologiji - to je posebno važno.

EU tako ima šansu donijeti regulativu koja bi jamčila da uz velike kompanije koje dominiraju pojedinim tržištem postoji i ravnopravnija šansa za male igrače. Sadašnja praksa američkih (i kineskih) divova je da šakom i kapom preuzimaju male konkurente čim se ovi pojave na tržištu i time ih stavljaju pod svoje okrilje, čime samo jačaju vlastitu poziciju. EU je puno stroži od američkih regulatora u kažnjavanju takvog ponašanja kojim se narušava tržišna konkurencija.

EU također, izvan sjene Facebooka ili Googlea, ima priliku stvoriti regulatorni okvir privatnosti koji bi određivao u kolikoj se mjeri i na koji način tehnološki giganti mogu koristiti informacijama o ponašanju i navikama svojih korisnika. Nebrojeno mnogo informacija koje velike kompanije skupljaju o korisnicima u konačnici završe u rukama oglašivača i drugih koji su ih spremni platiti, čime se narušava pravo na privatnost.

U Europi se zato oblikuju dvije osnovne ideje koje idu u smjeru toga da bi svaki korisnik imao pravo na vlastite informacije i njihov opseg i da bi mogao odlučivati o tome kome ih želi dati na korištenje, kao i da bi dio zarade koju ostvaruju veliki igrači poput Facebooka ili Googlea od prodaje informacija morao pripasti i samim korisnicima. Ukratko, korisnicima bi se dala potpuna kontrola nad informacijama o njima te prilika da na tim informacijama i zarade.

Dominacija velikih kompanija nije samo pitanje ravnoteže na tržištu, gušenja ili poticanja inovacija ili prava na privatnost i prikupljanje informacija. Ponašanje Facebooka, Googlea i sličnih ima i šire posljedice za samo društvo time što one oblikuju sadržaje i informacije koje primaju njihovi korisnici, a ne preuzimaju odgovornost za to.

Nužno je stoga regulirati njihovo poslovanje, a Europska unija kao moćna ekonomska sila izvan izravne sfere utjecaja tih kompanija tu ima najveće šanse. Može se očekivati i da će rješenja do kojih dođe EU prihvatiti i brojna druga tržišta diljem svijeta, kao što se to s vremena na vrijeme već i događa, a time se povećava vjerojatnost da mišljenjem ili privatnošću građana ubuduće neće upravljati neki Zuckerberg i/ili njemu slični.