Ime Atari, baš poput Rockefellera ili Rothschilda, koje se ne može izbjeći ako se govori o milijarderskim obiteljima, nemoguće je izbrisati iz sjećanja kompjuteraša i ljubitelja videoigara, ma koliko vremena prošlo od zlatnog doba te kompanije. Gotovo su četiri desetljeća prošla otkada je Atari bio svojevrstan sinonim za videoigre. Računalna i s njom povezana industrija zabave u međuvremenu su prošle kroz uspone i padove, da bi posljednjih godina opet bili u snažnom rastu i koliko god Atari imao malu ulogu u suvremenim trendovima, tvrtka nikako da padne u zaborav.

Povod za novo prisjećanje na legendarno ime je ovih dana objavljena vijest o izgradnji Atarijeva hotela. Iz kompanije je priopćeno da su potpisali ugovor s nekretninskom kompanijom koja u osam američkih gradova namjerava graditi hotele. O samom izgledu i opremljenosti Atarijevih hotela nema previše detalja, no prema najavama, oni bi trebali biti okrenuti ljubiteljima videoigara i, sukladno tome, imati prostorije za igranje i natjecanje u videoigrama, odnosno sve popularnijim elektroničkim sportovima. Može se pretpostaviti da će i dizajn interijera i eksterijera biti pod utjecajem videoigara i simbolike koja prati industriju, no za detaljnije uvide trebat će pričekati završetak prvog od hotela čija izgradnja započinje ove godine u gradu Phoenixu u saveznoj državi Arizoni.

Činjenica da Atari neće imati veću ulogu u cijelom projektu i da je samo dao pravo na korištenje svojeg brenda i imena vrlo je dobra ilustracija pozicije u kojoj se nalazi nekad slavna kompanija. Za početak bi možda bilo dovoljno samo spomenuti da je 1983., u godini svojeg kraha, Atari ostvario gubitak od nekoliko stotina milijuna dolara. Danas kompanija ima godišnje prihode koji se kreću u razini od dvadesetak milijuna eura.

Za bolju sliku o Atariju potrebno se vratiti u prvi dio sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Osnivači Nolan Bushnell i Ted Dabney uspješno su krenuli u biznis zahvaljujući popularnosti videoigre Pong, grube aproksimacije stolnog tenisa u skladu s mogućnostima tadašnje tehnologije. Prvotno u obliku arkadne igre na raspolaganju u kafićima i sličnim prostorima, a kasnije i kao igra koju se preko rudimentarnih konzola moglo igrati i na televizoru kod kuće, Pong je zaslužan za prve korake nečega što se do danas pretvorilo u golemu svjetsku industriju.

Atari je tijekom sedamdesetih i na samom početku osamdesetih uspio stvoriti i zajahati val videoigara. Anegdota vezana uz rane godine kompanije uključuje kasnije osnivače Applea, Stevea Jobsa i Stevena Wozniaka. jer je Jobs jedno vrijeme bio zaposlen u Atariju. No kako nije bio vičan elektronici, u jednom projektu u kojem su šefovi Atarija od svojih zaposlenika zatražili da pokušaju pronaći način na koji smanjiti broj elektroničkih komponenti u uređaju, Jobs je prebacio posao na Wozniaka. On je nadmašio sva očekivanja i Jobs je od Atarija pokupio pet tisuća dolara bonusa mada je Wozniaku od toga dao samo 350 dolara tvrdeći da je Atarijeva nagrada za odličan posao bila tek 700 dolara.

Zahvaljujući inovativnosti u poslovanju koja je donijela nekoliko popularnih videoigara i konzolu Atari 2600, kompanija je gotovo postala sinonim za tadašnje videoigre. No razdoblje uspjeha trajalo je tek desetljeće i na prijelazu iz 1982. u 1983. godinu stigao je udarac od kojeg se Atari više nikada neće oporaviti. Nekoliko mjeseci ranije, nakon dugih pregovora, Atari je uspio kupiti prava za izradu videoigre s temom vezanom uz tada iznimno popularan filmski hit Stevena Spielberga 'E.T.'.

Za razliku od Oscarima nagrađenog filma, istoimena Atarijeva videoigra i danas nosi nimalo prestižan naslov najgore svih vremena. Kao jedan od glavnih razloga spominje se rok od samo pet tjedana, koliko je jedan Atarijev programer imao da bi programirao konačan proizvod. Rok je bio kratak da bi se igru pustilo u prodaju na vrijeme za potrošačku groznicu uoči božićnih blagdana i ona je u prosincu i siječnju još i išla vrlo dobro, sve dok se nije proširio glas o tome koliko je sama igra loša.

Investicija u proizvodnju i distribuciju same igrice, s financijskim obvezama koje je preuzeo Atari kako bi održao poslovanje, na kraju je rezultirala gubitkom većim od 300 milijuna dolara za tu godinu. Legendarna priča o tome da je Atari iz srama u američkoj pustinji zakopao i betonom prelio nekoliko stotina tisuća, ili čak milijuna, neprodanih igara potvrđena je prije šest godina, kad su dovoljno zainteresirani entuzijasti angažirali građevinsku mehanizaciju i uspjeli iskopati primjerke 'E.T.'-a i drugih starih Atarijevih igara.

Neuspjeh igre 'E.T.' bio je toliki da je utjecao na cijelu u tom trenutku tek propupalu industriju i danas se navodi kao glavni uzrok recesije na američkom tržištu videoigara koja je trajala od 1983. do 1985. Uz taj promašaj, klimavu budućnost Atarija zapečatila je rastuća popularnost osobnih računala, kojima su se okretali potrošači nauštrb konzole poput tada popularnog Atarija 2600.

Od tada se kompanija neuspješno pokušava vratiti staroj slavi. Ime je svakako neizbrisivo urezano u povijest računalne i zabavne industrije, no usprkos povremenim dobrim projektima, izostaje jači uspjeh. Još sredinom sedamdesetih vlasništvo nad Atarijem je od osnivača preuzela kompanija Warner Media te će u međuvremenu izrasti u medijski konglomerat. Warner se većinskog udjela riješio 1984., a od tada su brend i tvrtka promijenili nekoliko vlasnika, među kojima je bila i kompanija Hasbro, najpoznatija po proizvodnji stolnih igara i slagalica.

S početkom ovog milenija vlasništvo nad Atarijem i onim što je ostalo od nekad slavne kompanije preuzeo je francuski proizvođač računalnih igara Infogrames. Prije desetak godina Infogrames je u potpunosti konsolidirao Atari u kompaniju, a sama tvrtka odlučila se preimenovati u Atari ne bi li profitirala na slavnom brendu. Dionice Atarija tako su sada izlistane na pariškoj burzi, oko tri četvrtine ih se nalazi u slobodnoj prodaji, a blizu četvrtine je pod kontrolom Frédérica Chesnaisa, glavnog izvršnog direktora Atarija.

Prema informacijama koje su dospjele u medije, osnovu kompanije danas čini tek možda desetak zaposlenih. Dva glavna projekta kojima je posvećen Atari razvoj je platformi za online kockanje i pokušaj jačeg povratka na tržište videoigara dizajnom i prodajom retro konzole pod imenom Atari VCS. I, kako se može zaključiti iz najnovijih priopćenja, ostvarivanju dodatnih prihoda iz hotelske industrije prodajom prava na korištenje poznatog imena.

Izgradnja hotela namijenjenih ljubiteljima videoigara, iako neuobičajena, ne bi trebala biti iznenađujuća. Globalna industrija računalnih i drugih videoigara u snažnom je zamahu već dulje vrijeme. Prema nekim procjenama, njena sadašnja vrijednost kreće se između 120 i 150 milijardi dolara, a postoje i prognoze prema kojima bi prihodi do 2025. mogli dosegnuti i 300 milijardi. Među onima koji kupuju računalne i videoigre nalaze se sigurno i nostalgičari koji se sjećaju zlatnog doba Atarija. A i oni na putu trebaju malo otpočinuti. Pa zašto onda ne u Atarijevu hotelu?