Vijeće Agrokorovih vjerovnika, koje je sredinom travnja imenovao trgovački sud neposredno nakon što je upravljanje koncernom preuzeo izvanredni povjerenik Ante Ramljak, sastoji se od petero članova, među kojima je i predstavnik američke kompanije Knighthead Capital Management. Relativno nepoznata kompanija izazvala je poprilično interesa i u medijima je ubrzo objavljeno kako je riječ o društvu koja se bavi ulaganjima vezanim uz stresne događaje i koja je vlasnik Agrokorovih obveznica.

Kad neki nagli događaj bitno promijeni vrijednost neke imovine, najčešće vrijednosnih papira, ali može se raditi i o nekretninama i valutama ili drugim stvarima, postoje tvrtke koje su spremne investirati i u tako obezvrijeđenu imovinu u nadi da će se situacija preokrenuti u njihovu korist. U financijskom svijetu takve tvrtke imaju nimalo laskavi naziv 'strvinarskih' ili 'lešinarskih' fondova jer se upravo u stilu tih ptica obrušavaju na ostatke ostataka neke imovine preostale nakon katastrofe.

Jedna od takvih kompanija je i Knighthead Capital koju su 2008. godine u New Yorku osnovali Tom Wagner i Ara Cohen. Wagner je prije toga radio u poznatoj investicijskoj banci Goldman Sachs, upravo na poslovima koji su uključivali taktiku te banke u slučajevima kad na neko njeno ulaganje utječe nagli, nepredviđeni događaj. Cohen je pak prije Knightheada radio u nizu financijskih kompanija i investicijskih fondova (Redwood Capital, King Street Capital, Tamarix Capital) koji su se poput Knightheada bavili ili financiranjem tvrtki kojima je hitno trebao kapital, a zbog enormnih problema nisu ga mogle pribaviti klasičnim putevima (situacija u kojoj se nalazi Agrokor) ili ulaganjem u financijske instrumente čija je vrijednost bila znantno umanjena problemima kompanija ili država koje su iz prvotno izdale.

Informacije dostupne s krajem ožujka govore da sama tvrtka Knighthead Capital ima tek 25 zaposlenih, ali se služi i resursima mnogih drugih povezanih društava pod brendom Knighthead. Pod upravljanjem ima nekoliko specijaliziranih fondova u kojima se nalazilo 3,47 milijardi dolara. Ekspertiza dvojice osnivača i ostalih zaposlenih govori u prilog tome da je riječ o ozbiljnoj kompaniji, iako možda i nije toliko poznata i nema dugogodišnju povijest.

Jedan od najpoznatijih slučajeva u koje je bio umiješan Knighthead je svakako priča s argentinskim bankrotom. Zbog stanja državnih financija Argentina 2001. godine nije više mogla otplaćivati dug po međunarodnim obveznicama vrijednim stotinjak milijardi dolara. Nakon nekoliko pokušaja nagodbi dio vlasnika obveznica među kojima su bili i drugi fondovi poput Knightheada i dalje nije pristajao na uvjete koje im je nudila Argentina o isplati umanjenog dijela duga. U konačnici je cijela stvar završila na američkom sudu s presudom u korist fondova temeljem koje su oni dobili pravo plijeniti državnu imovinu Argentine u inozemstvu. Pravna borba se nastavila da bi se do rješenja konačno došlo prije nešto više od godinu dana kad je, nakon promjena u političkom vrhu, Argentina pristala na uvjete fondova.

Knighthead se u međuvremenu pojavio i kao vlasnik vrijednosnih papira vezanih uz grčku državu, ali i uz Portoriko koji se posljednjih nekoliko godina također bori s enormnim dugovima. Situacija u toj državi je, pak, kulminirala prije tjedan dana kad su istekle odredbe zakona donesenog lani kojima je odgođena otplata dugova Portorika. Vjerovnici su odmah pokrenuli sudske postupke kako bi zaštitili svoju imovinu, a Portoriko je pokrenuo pravne postupke koji de facto označavaju bankrot te države.

Knighthead, po svemu sudeći, posebno voli ulaganja u vrijednosne papire koji nose eksplicitnu ili implicitnu državnu garanciju jer mu slučaj Agrokora, za koji se ispostavilo da država neće dozvoliti da samo tako propadne, nije prvi puta da pokušava ostvariti profit na imovini vezanoj uz Hrvatsku. Bivša Hypo Alpe-Adria-Bank International, koja je bila i vlasnica hrvatske banke pod istim brendom, je nakon nekoliko godina u austrijskom državnom vlasništvu likvidirana 2014. godine, a iza nje je ostalo društvo Heta Asset Resolution. To je društvo, između ostalog, bilo dužnik po obveznicama koje je u ranijim godinama izdala Hypo Alpe-Adria International. Spomenute obveznice bile su osigurane jamstvima austrijske pokrajine Koruške, a jedan od konačnih vlasnika obveznica bio je i Knighthead.

Ta je tvrtka, po svemu sudeći, obveznice kupila kad se njihova cijena zbog upitne konačne otplate tijekom 2015. godine na tržištu kretala u rasponu od 50 do 60 posto nominalne vrijednosti. Dogovorom koji je s austrijskim vlastima postignut potkraj prošle godine odlučeno je da će vlasnici moći zamijeniti te obveznice drugim vrijednosnicama čija vrijednost odgovara 90 posto nominale obveznica. Taj su dogovor prihvatili vlasnici gotovo 99 posto izdanih obveznica ukupne vrijednosti 11 milijardi eura, i zasad ne postoje informacije koje bi govorile da se Knighthead nalazi među onima koji nisu prihvatili nagodbu i koji bi možda mogli pokušavati punu vrijednost duga utjerivati putem sudova.

Dugogodišnje nekontrolirano širenje Agrokora koje je dovelo krize u koncernu i državne intervencije može se tumačiti na dva načina. Ili je iza njega stajala obična nezasitna pohlepa čiju glad vlasnik koncerna Ivica Todorić nikako nije mogao utažiti; ili je iza njega stajalo vjerovanje da će se svaki prijašnji problem s dugovanjima i(li) neprofitabilnim poslovanjem riješiti sve novim i novim akvizicijama i nastavkom širenja. Ako prihvatimo tezu da je iza svega stajala samo Todorićeva glad za profitom, onda i taj enormni apetit blijedi u usporedbi s ganjanjem profita koji prakticiraju fondovi poput Knighthead Capitala i slični. Slučaj bismo mogli ilustrirati primjerom u kojem lokalni šibicari s okretišta nalete na pravu multinacionalnu, organiziranu mafiju.

Nastavimo li s mafijaškom simbolikom, možemo reći da baš poput upozorenja da 'mafija nikad ne prašta', jednako tako ne praštaju ni spomenuti fondovi. S jednom vrlo bitnom razlikom. Fondovi, u izravnoj suprotnosti s mafijom, sve rade legalno. Dapače, legalitet, zakoni, sudovi i pravo su im glavno i najjače oružje kojim se služe. Knighthead teško da je kupovao obveznice Agrokora ne znajući za pravne uvjete pod kojima su izdane i što može očekivati od svega, a lekcija iz slučaja s Argentinom pokazuje da fond teško popušta kad mu se ukaže dobar ulov.

Strogo ekonomski gledajući, fondovi i ulagači poput Knightheada su oni koji preuzimaju visoki rizik, nadajući se da će time moći ostvariti i visoku zaradu. Stvari im, naravno, ne idu baš uvijek na ruku pa postoje i razdoblja kad moraju prihvatiti i gubitak. Nije isključeno da situacija s Agrokorom može biti i trenutak kad su u Knightheadu samo procijenili da će, nakon što je vrijednost Agrokorovih obveznica na tržištima katastrofalno pala, zbog očekivane podrške države i vjerojatnog barem relativno prihvatljivog opravka tih cijena, kupnjom obveznica moći dobro zaraditi u kratkom roku.

Sukladno tome, Agrokorova kriza i ne mora biti slučaj kojem će oni posvetiti iznimnu pažnju. No, hrvatska država, koja se zakonom o postupku izvanredne uprave umiješala u situaciju, trebala bi voditi računa da u Knightheadu ima vrlo sposobnog igrača koji kad ozbiljno zagrize definitivno ne pušta. Iako se slučaj, kao u primjeru Argentine, po sudovima vukao i više od desetljeća.