'Meni je zaista drago da će radnici u Splitu sačuvati radna mjesta i da će Dalmacijavino i dalje raditi, no nećemo dopustiti proizvodnju Traubisode u Splitu. Trento-promet ima licencu za Hrvatsku za proizvodnju Traubisode i mislimo nastaviti posao, a naš austrijski partner poduzet će pravne korake da to zaustavi', rekao je Ivan Tomić, vlasnik Trento-prometa, za tportal, komentirajući jučerašnju Vladinu odluku prema kojoj je Salamonu Berkowitzu odobreno preuzimanje Dalmacijavina. Tomić se proizvodnjom sokova bavi osamnaest godina, a od 2006. proizvodi Traubisodu, za koju kaže da je prisutna u svim trgovačkim lancima. 

Iz austrijske tvrtke Walldquelle Kobersdorf, od koje Tomić preuzima licencu, odgovorili su nam da su oni vlasnici brenda Traubisoda te da nemaju baš nikakav poslovni aranžman s Berkowitzem, no nisu odgovorili jesu li s njime u sudskom sporu. Tomića smo upitali kako to da se  Berkowitz u hrvatskim medijima predstavlja kao vlasnik brenda. 'Pravnici će utvrditi tko je vlasnik brenda, bez obzira na to kako se on predstavlja', rekao je.

Pozivajući se na mađarske medije, Poslovni dnevnik je pisao o propasti tvornice Traubi Hungaria u Berkowitzovom vlasništvu, navodeći njegovu ne baš sjajnu reputaciju u toj zemlji i činjenicu da američki investitor još čeka rješenje sudskog spora oko vlasništva nad imenom Traubi.

Na susretu s radnicima Dalmacijavina, koji su sindikalisti pokušali spriječiti, Berkowitz je najavio proizvodnju sokova i košer vina, kazao da u Splitu planira početi proizvodnju Traubisode i zadržati njihov poznati gazirani sok Pipi, za koji kaže da je postao njegovo omiljeno piće, predviđajući da bi mogao postati hit u Americi.

U svakom slučaju, oko vlasništva nad brendom gotovo zaboravljenog pića na bazi grožđa koje je lansirano 30-ih u Austriji, a u doba socijalizma bilo je vrlo popularno u Mađarskoj i Jugoslaviji, u kojoj se reklamiralo uz slogan 'Nije vino nije voda, to je Traubisoda', postoji pravna zavrzlama.

No to nisu svi prijepori oko Berkowitza - nekoliko tjedana prije nego što mu je Vlada odobrila preuzimanje Dalmacijavina za otprilike sto milijuna kuna, koliko mora platiti AUDIO-u, i uz obavezu zadržavanja 450 radnika na godinu dana pojavila se lista nezadovoljnika.

Dio radnika udružen s brokerom Tomislavom Tukićem je nakon Berkowitzove uzvratio protuponudom koja je bila slabija pa nije prošla kod AUDIO-a. Odluka da će Berkowitzu država otpisati 920 milijuna duga za neplaćeni PDV i doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje izazvala je nezadovoljstvo u konkurentskom Badelu 1862, kojemu država nije oprostila takvo dugovanje.

Iako su nepovjerljivi sindikalci ranije prizivali Ivicu Todorića, potom pokušali sami s Tukićem preuzeti tvornicu, sada su ipak prihvatili Salamona Berkowitza, prvog investitora koji se javio nakon nebrojenih pokušaja privatizacije Dalmacijavina, ali očekuju da im kao izraz dobre volje isplati četiri neisplaćene bruto plaće.