Od izbijanja financijske krize 2008. godine monetarne vlasti širom svijeta bile su pod pritiskom da spriječe kolaps globalnog gospodarstva. Ta je kriza izazvala recesiju u najrazvijenijim zemljama svijeta - od SAD-a, preko Europe, do Japana - a središnje banke pokušale su potaknuti rast gospodarstva uobičajenim monetarnim mjerama, u prvom redu smanjenjem kamatnih stopa.

Međutim, premda su kamate svedene na rekordno niske razine, 'postoje ograničenja monetarne politike; ona gubi svoju učinkovitost kada su kamatne stope izuzetno visoke ili izuzetno niske, što obično ukazuje na poremećaje na tržištu', kaže Zdeslav Šantić, glavni ekonomist Splitske banke.

Stoga su središnje banke na vrhuncu financijske krize počele uvoditi neuobičajene mjere. Američki Fed prvi je 2008. godine uveo dotad nezamislive programe kupnje obveznica - hipotekarnih i državnih. S takvim mjerama, nazvanim 'kvantitativnim popuštanjem', slijedila je britanska središnja banka.

'Abenomics' – poticanje gospodarskog rasta i inflacije

Kako su te mjere ubrizgavanja svježeg novca u financijski sustav dale rezultate, japanski premijer Shinzo Abe uveo je lani sličan i dopunjen program, u medijima nazvan 'Abenomics', koji se temelji na tri stupa: izrazito poticajnoj monetarnoj politici u formi kvantitativnog i kvalitativnog popuštanja, uključujući više kredita privatnom sektoru; kratkoročnoj fiskalnoj ekspanziji i strukturnim reformama.

'Na taj način potaknut je rast gospodarstva i inflacije, s obzirom da je Japan dugo godina imao problema s deflacijom. Sada je inflacija u Japanu među najvišima u razvijenim zemljama. No, ona nije pokazatelj pregrijavanja gospodarstva, nego je više posljedica povećanja poreza, što je podiglo cijene', objašnjava Šantić.

Koliko je japanska središnja banka agresivna, pokazuje podatak da je od uvođenja novog programa kupila oko 70 posto novoizdanih državnih obveznica, a prošloga je tjedna, po prvi puta u povijesti, trezorske zapise kupovala i po višoj cijeni od otkupne. Na taj je način kamate svela u negativno područje.
'Nije to novost, jer se lani dogodilo, primjerice, u Njemačkoj. Kamate mogu biti negativne u doba deflacije, jer u tom slučaju ipak postoji nekakav realni prinos. Također, može biti da netko želi zaštititi svoju imovinu ulaganjem u prvoklasne vrijednosnice i treće, ako investitor očekuje jačanje valute u koju ulaže, pa će na taj način ostvariti prinos', objašnjava Šantić.

Donedavno je bilo nezamislivo da bi monetarna politika poticala državnu fiskalnu potrošnju, kao što to čini japanska središnja banka.
'Takve mjere monetarne politike bile su nemoguće u godinama prije krize, ali od financijske krize 2008. godine središnje banke provode takve nekonvencionalne mjere', kaže Šantić.

'Draghinomics' – poticanje investicija i potražnje

S obzirom da i eurozoni prijeti deflacija, dok se rast gospodarstva usporava, mjere slične Abeovim nedavno je na sastanku središnjih bankara u američkom Jackson Holeu predložio predsjednik Europske središnje banke (ECB) Mario Draghi.

'Samo ako strukturne, fiskalne i monetarne mjere budu išle ruku pod ruku, eurozona će svjedočiti povratku za rast nužnih ulaganja', poručio je Draghi.
Prvi je element 'Draghinomicsa', kako neki mediji već nazivaju njegov program, ubrzanje strukturnih reformi da bi se potaknuo rast gospodarstva. Provođenje ključnih reformi u eurozoni dosad je razočaralo. Napredak je vidljiv u Španjolskoj i Irskoj, dok su u nekim zemljama, kao što su Italija i Francuska, rezultati skromni.

No, anemičan i neujednačen oporavak eurozone nije samo posljedica strukturnih problema, nego i slabosti potražnje, koju koči politika proračunske štednje u nizu zemalja, jer se Europa godinama bori s dužničkom krizom, izazvanom povećanim fiskalnim deficitima i dugovima u perifernim članicama eurozone, kao što su Grčka, Španjolska, Portugal, Irska, Italija…

Zbog toga je druga strelica 'Draghinomicsa' usmjerena na smanjenje pritiska fiskalne konsolidacije na rast gospodarstva, ali uz zadržavanje niskih deficita i održivost dugova.

Naime, nakon što su mjere štednje smanjile nervozu na financijskim tržištima u vezi održivosti javnih dugova, razmišlja se o drugim načinima postizanja fiskalnih ciljeva.

I dok periferne članice eurozone trebaju i dalje konsolidirati svoju javnu potrošnju, dio središnje Europe, u prvom redu Njemačka, mogao bi početi provoditi fiskalnu ekspanziju putem nižih poreza i većih javnih investicija kako bi se potaknula domaća potražnja i rast gospodarstva. A velike infrastrukturne investicije u eurozoni mogle bi potaknuti potražnju i proširiti uska grla ponude.

Treći element 'Draghinomicsa' predstavlja kvantitativno i kreditno labavljenje, slično jednom od stupova 'Abenomicsa', u formi kupnje obveznica i mjera za poticanje kreditiranja privatnog sektora.

Korak u tom smjeru Europska središnja banka (ECB) poduzela je nedavno dodatnim smanjenjem ključnih kamata s 0,15 na rekordno niskih 0,05 posto, najavom programa kupnje vrijednosnica s pokrićem u imovini (ABS) i pokrivenih obveznica, te daljnjim povećanjem negativne kamatne stope na depozite banaka na njezinim računima s minus 0,1 na minus 0,2 posto.

Tu donedavno nezamislivu negativnu kamatu ECB je uveo prije nekoliko mjeseci, jer dosadašnje mjere za poticanje banaka na kreditiranje realnog gospodarstva nisu dale značajnije rezultate.

'I Europa je pokušala monetarnim poticajima, pa i programima financiranja banaka, no unatoč povećanoj likvidnosti, taj novac nije išao u realno gospodarstvo. Posljedica je to poremećaja transmisijskih mehanizama u eurozoni, jer je došlo do fragmentacije financijskog sustava središnje i perifernih članica tog bloka. Drugi je razlog što se bankama postavljaju stroži kapitalni zahtjevi, što djeluje prorecesijski i smanjuje sklonost preuzimanju rizika', objašnjava Šantić.

Negativnim kamatama na depozite ECB nastoji navesti banke da novac ne drže na računima, nego ga plasiraju u gospodarstvo i tako potaknu njegov rast.

Hrvatskoj olakšano servisiranje dugova, povećan izvoz

'Sve te promjene ECB-a za Hrvatsku su, naravno, dosta važne. Najbolje to pokazuje posljednje zaduženje države na europskim financijskim tržištima, gdje je ostvarena iznimno niska cijena zaduživanja, premda imamo visoke fiskalne rizike', kaže Šantić.

Hrvatska je krajem svibnja izdala 1,25 milijardi eura vrijedne obveznice na europskim financijskim tržištima, s rokom dospijeća za 8 godina, uz prinos od samo oko 4 posto.

'Kada se provodi vrlo ekspanzivna monetarna politika, prinosi su na tržištu vrlo niski, a onda su investitori spremniji ulagati i u rizičnije investicije', objašnjava Šantić.

Uskoro bi likvidnost na europskim financijskim tržištima mogla dodatno porasti, jer je Draghi poručio da bi zbog deflacijskih prijetnji bilo opravdano kupovati, po uzoru na središnje banke u SAD-u, Britaniji i Japanu, državne obveznice članica eurozone. Možda već početkom 2015. godine.

Premda vodeći dužnosnici u eurozoni također ističu da je nužno potaknuti investicije, pred Draghijem je još dug put kako bi proveo svoj program. Jer, velike su razlike u prijedlozima kako potaknuti potražnju, investicije i rast gospodarstva.

Francuska i Italija lobiraju za labavljenje fiskalnih pravila kako bi se mogla povećati državna potrošnja i smanjiti porezna presija, dok se Draghi, kao i Njemačka, protive popuštanju maastrichtskih pravila o udjelu proračunskog deficita od 3 posto, a javnog duga od 60 posto BDP-a. Njemačka se, pak, protivi Draghijevoj ideji o kupnji državnih obveznica…

U svakom slučaju, povećana likvidnost na financijskim tržištima i ubuduće bi mogla pomoći Hrvatskoj u servisiranju dugova. Poticanje rasta gospodarstva eurozone, najvećeg trgovinskog partnera Hrvatske, pozitivno bi utjecalo na izvoz, što bi moglo pomoći izlasku domaćeg gospodarstva iz šestogodišnje recesije.