Istinita priča? Desetogodišnji Karlo dolazi u školu. Kao i svakog dana, i danas će održati svoju prezentaciju iz prirode, a tijekom drugih predmeta izmjenjivat će mišljenja s prijateljima iz razreda i raditi grupne zadatke kroz igru. Karlo je u svojoj važnoj prezentaciji pogriješio u nekoliko stvari, a jedna od njih jako je bitna. Srećom, školski sustav u Karlovoj domovini potiče učenje iz grešaka i njegov profesor reagira povratnom informacijom koja počinje rečenicom:

'Karlo, jako mi je drago da si hrabro odlučio obraditi temu na ovaj način i pritom napravio ovu pogrešku jer nam to svima daje priliku da ovo dublje razumijemo i jasnije usvojimo.'

Profesor stvara psihološku sigurnost i šalje poruku da je greška OK, da greške ne skrivamo i od njih ne bježimo, već da su one krucijalan dio razvoja te da kroz njih imamo priliku doći do kvalitetnijih ishoda. Ovo je istinita priča obiteljskih prijatelja u kojoj ima jedna izmišljena stvar – dječak se ne zove Karlo, nego Carl i pohađa školu u Danskoj, a ne u Hrvatskoj. Mali Karlo, koji pohađa školu u Hrvatskoj, nažalost će rijetko kada biti potaknut da sam nešto istraži i pripremi, a na grešku će dobiti korektivni feedback, nakon kojeg će se gristi što je pogriješio i jako paziti da ubuduće manje riskira te tako izbjegne daljnje greške.

Nedavni moćan govor dekana FER-a Gordana Gledeca još je jednom snažno naglasio nužnost promjena u obrazovanju, koje je i dalje usmjereno na usvajanje činjenica, a nedovoljno na razvoj krucijalnih vještina potrebnih za razvoj društva. U svom govoru istaknuo je da su vodeće svjetske tehnološke tvrtke poput Microsofta, Applea, Amazona, Tesle i sl. nastale u okruženju koje je neuspjehe vidjelo kao sastavni dio uspjeha. Srećom, kao što su Kostelići i drugi sportaši uspjeli unatoč sustavu, tako i u poslovnom svijetu proteklih godina vidimo svjetski uspjeh domaćih tehnoloških tvrtki poput Infobipa, Rimac Bugattija, Nanobita, Fivea, Infinuma itd., onih koji su nastali na strasti, predanosti i učenju kroz pogreške svojih vlasnika i zaposlenika.

Svijet u kojem ćemo uskoro živjeti bit će ispunjen interakcijom umjetne inteligencije i čovjeka, inovacije će se događati brže nego ikada. Prema analizi različitih izvora kao što su OECD, McKinsey & Company, World Economic Forum i mnogi drugi, među ključne 'meke vještine' poslovnih ljudi u narednih 10 godina ubrajaju se kritičko razmišljanje, rješavanje problema, kreativnost i inovativnost. Svaka od ovih vještina u svojoj srži sadrži pogreške kao dio procesa.

Blame game je prošlost. Vodeće svjetske tvrtke postaju vodećima i održavaju svoju poziciju upravo izbjegavanjem klasične blame game kulture prozivanja za pogreške te stvaraju okruženje psihološke sigurnosti u kojoj su zaposlenici ohrabreni i potaknuti na inoviranje. Kada je preuzeo ulogu CEO-a Coca Cole u svibnju 2017., James Quincey pozvao je sve vodeće menadžere da nadiđu strah od neuspjeha koji se uvukao u kompaniju nakon neuspjeha s lansiranjem proizvoda New Coke mnogo godina ranije. 'Ako ne radimo pogreške', rekao je, 'ne trudimo se dovoljno.' Ili pogledajte ovo zanimljivo razmišljanje: nedavno je CEO Netflixa, koji ostvaruje fantastične stope rasta, izjavio da je nezadovoljan zato što platforma ima previše hitova te da premalo serija i filmova skida s programa. 'Naša stopa uspješnosti je previsoka. Moramo više riskirati, isprobati više novih, nekonvencionalnih stvari - želimo imati više neuspješnog sadržaja koji moramo otkazati. Jer to će biti znak da smo napravili maksimum da stvorimo nove, još bolje hitove!' Prakse poticanja inovativnosti su brojne: najveći indijski konglomerat Tata ima godišnju nagradu koja se zove Best Failed Idea i dodjeljuje se za neuspješne ideje. WL Gore, proizvođač Goretexa, slavi pak završetak neuspješnih projekata uz izvlačenje pouka i prigodni party.

Kako sam zeznuo stvar i bio pohvaljen! U svojim korporativnim danima imao sam sreću imati šefa koji je poticao inovativnost i agilnost. Jednom sam jednu poslovnu ideju, koja je bila inovativna i nosila određeni rizik, uspio razraditi, osigurati budžet i jako se potruditi oko njezine implementacije. Nažalost, uspjeh je izostao i taj je projekt ispao razočaranje. No moj agilni šef potaknuo me da analiziram razloge neuspjeha i iskoristio taj projekt kao primjer pred cijelim timom kako trebamo biti hrabri, preuzimati rizike, boriti se za ono što vjerujemo da je dobro za tvrtku – i dao je zadatak svima nama da osmislimo slične projekte u narednih šest mjeseci. Dakle poslao je poruku da se ne bojimo i time je otvorio vrata za uspješne inovacije koje su se kasnije dogodile.

Griješi kao Michael Jordan

I slavni Michael Jordan kaže: 'Promašio sam više od 9000 šutova u svojoj karijeri. Izgubio sam gotovo 300 utakmica. Dobio sam 26 puta u ruke odlučujuću loptu u zadnjem napadu i promašio. Moj život bio je pun neuspjeha. I zbog toga sam uspješan.'

U svim svojim životnim ulogama trebamo prigrliti i poticati rad koji će uzrokovati greške kao dio procesa razvoja i učenja: kao zaposlenici, kao šefovi, kao poduzetnici i kao roditelji. Kao pojedinci i kao društvo trebamo promijeniti paradigmu i više riskirati, više griješiti i gledati pogreške ne kao štetan nusprodukt procesa učenja, već kao njegov esencijalni dio. Počnimo više griješiti... i to hitno!