Iskoristivši jedinstveno izuzeće od EU-ove zabrane uvoza ruske nafte, Bugarska je dopustila da milijuni barela iz Rusije dospiju u lokalnu rafineriju u ruskom vlasništvu, koja je zatim izvozila različita rafinirana goriva u inozemstvo, uključujući zemlje EU-a, pokazuje istraga međunarodne nevladine organizacije NGO Global Witness te think tankova Center for the Study of Democracy (CSD) i Center for Research on Energy and Clean Air (CREA), kao i nezavisno izvješće Politica.

Zemlje EU-a i zakonodavci unutar Bugarske sada pozivaju Bruxelles da pooštri pravila koja zemlji daju poseban tretman dok Europska komisija priprema svoj 12. paket sankcija protiv Rusije, a očekuje se da će biti predstavljen sljedećih dana.

'U najmanju ruku trebali bismo pooštriti sankcije i režim odstupanja', rekao je Deljan Dobrev, koji predsjeda energetskim odborom u bugarskom parlamentu. 'Ali najoptimalnije je riješiti se ovog odstupanja.'

Ovo pitanje također baca novo svjetlo na poteškoće s kojima se EU suočava u izradi učinkovitih sankcija protiv Moskve jer je lokalna provedba i dalje neujednačena, dok labav pravni jezik otvora puteve za zaobilaženje pravila.

'Režim sankcija je poput švicarskog sira i, što god da radimo, uvijek kasnimo za Rusima tri mjeseca', rekao je jedan diplomat EU-a za Politico.

Kada su se članice EU-a prošlog lipnja složile zabraniti pomorski uvoz ruske sirove nafte nakon tjedana mučnih pregovora, Bugarska je dobila 'posebno odstupanje' od te mjere do kraja 2024. zbog svoje 'geografske izloženosti'.

Ova balkanska zemlja uvelike se oslanja na Lukoilovu rafineriju u Burgasu na crnomorskoj obali, koja osigurava 80 posto njenih potreba za dizelom i benzinom i čini desetinu ekonomske proizvodnje — a to je Rusima priskrbilo značajan politički utjecaj u njoj.

Ali nakon što je privremena bugarska vlada nagovijestila da će nastaviti prodavati naftne proizvode ruskog podrijetla u EU, Europska komisija krenula je oštrije, zabranivši Sofiji da to čini od 5. veljače, s obzirom na to da je ta mjera bila 'isključivo namijenjena osiguravanju sigurnosti opskrbe Bugarske'.

Prema pravilima EU-a o sankcijama, Bugarska ne može prodavati naftne proizvode u inozemstvu. Ali postoji caka: Sofija može odobriti izvoz ako su ti proizvodi za 'isključivu upotrebu' u Ukrajini ili ako se 'ne mogu skladištiti u Bugarskoj zbog ekoloških i sigurnosnih rizika' sve dok njihova 'prodaja, opskrba, prijenos ili izvoz nisu namijenjeni zaobilaženju' sankcija.

Tako je Bugarska vjerojatno izvezla gotovo tri milijuna barela naftnih derivata ruskog podrijetla morem samo od ožujka do srpnja ove godine.

Bugarski ministar financija Asen Vasilev izjavio je za Politico da je to zato što rafinerija ima skladišni kapacitet samo za 10 dana, dodajući da je izuzeće od sankcija također pomoglo prikupiti do 250 milijuna eura poreza za vladu ove godine.

'Ne osjećamo se odgovornima za Lukoilov izvoz i ostvareni prihod za Kremlj', rekao je Vasilev. 'Odstupanje je na snazi ​​ne samo kako bi se pomoglo Bugarskoj, već i kako bi se osiguralo da rafinerija radi.'

Ipak, vladine statistike pokazuju da Lukoilovi lokalni skladišni spremnici imaju kapacitet otprilike jednak tromjesečnoj bugarskoj potražnji za naftom, rekao je Martin Vladimirov, direktor energetskog i klimatskog programa u CSD-u, 'čineći potrebu za izvozom rafiniranih proizvoda iz ekoloških razloga malo vjerojatnom'.

Čak i ako nijedan od rafiniranih proizvoda koji napuštaju Bugarsku ne potječu iz Rusije, Kremlj je i dalje zaradio hrpu novca samo zahvaljujući tome što je nastavio slati sirovu naftu Bugarskoj. Između 5. veljače i 31. listopada ove godine Moskva je zaradila 983 milijuna eura od takvih isporuka, prema izračunima Global Witnessa na temelju količine uvoza ruske sirove nafte, njenih globalnih cijena i prosjeka poreza koji se obično naplaćuju na njenu proizvodnju i izvoz iz te države.

U priopćenju je Lukoil za Politico poručio da radi sve 'u skladu sa zakonima EU-a i Bugarske' te da je 'usklađenost sa zadanim kvotama također pod strogim nadzorom carinskih vlasti Bugarske'.