Profesor Dean Ajduković komentirao je zločin u Velikog Gorici gdje je obitelj tragično skončala, a nije bila u sustavu socijalne skrbi te policija ondje nikad nije intervenirala. Taj slučaj dokazuje kako zaista nikada ne možemo znati što se događa unutar četiri zida. No, ima li znakova koje društvo može prepoznati?

Smatra da ih ima i da se mogu prepoznati.

- Ne možemo se osloniti samo na to da će netko prijaviti policiji ili Centru za socijalnu skrb. Znakovi koje možemo prepoznati i koji su se vjerojatno u ovom slučaju mogli prepoznati, a to su mogli oni koji su poznavali ovu obitelj, su to da dolazi do eskalacije nasilja, prijetnje, da se može prepoznati jedan obrazac kontrole, dominacije, obično muškarca nad ženom, koji izaziva strah kod te žene. I ako okrećemo glavu, jer su to naši poznanici, koji puta i članovi obitelji, onda se neće moći zapravo ništa učiniti u tome, rekao je Ajduković u Dnevniku HRT-a.

Na pitanje gdje je sustav najslabiji i je li problem u tome što su članovi obitelji u strahu prijaviti nasilje zbog osvete nasilnika ili je problem u tome što te prijave slabo ili nikako ne procesuiraju i što je sudski ishod tih prijava nezadovoljavajući, Ajduković je rekao kako su to svakako elementi u svemu tome.

- Međutim, moramo početi od toga da zapravo spoznaja da sam ja žrtva u svom bliskom odnosu je ponižavajuća. I mnoge žrtve zapravo odbijaju prepoznati to što im se događa, kako eskalira, kako vrijeme ide, jest da je nasilje. Pronalaze različita opravdanja jer su u bliskom odnosu sa svojom obitelji. Kad to spoznaju, onda je veliki korak naprijed da će one potražiti pomoć. Ne nužno samo prijavljivati, nego će potražiti pomoć kod onoga što nazivamo ženske organizacije koje pružaju te usluge, koje će ih voditi i savjetovati što zapravo mogu dalje napraviti. To je jedan smjer. Drugi smjer je da već u najranijoj dobi promičemo kulturu nenasilja. To zvuči naravno vrlo općenito. Međutim, kad govorimo o nasilju u bliskim odnosima, postoji vrijeme kada se zapravo treba s time uhvatiti u koštac, objasnio je.

Dodao je kako imamo jako dobar školski sustav u kojem se to može provoditi.

- Mi smo imali jedan takav program koji je pokazao da mladi ljudi koji stupaju u romantične bliske odnose zapravo su zbunjeni u tome i kad ih učimo da nikakav oblik nasilja, pritisaka, dominacije nije dobar i nije prihvatljiv, napravili smo veliku stvar, istaknuo je Ajduković.

Mnogo je nasilnika koji su recidivisti. Ajduković smatra da se nasilnik može promijeniti.

- To je naravno dug i težak posao. U njega treba ulagati društvene resurse i biti uporan u tome. Postoje programi i kod nas postoje već 20 godina psihosocijalni tretmani počinitelja nasilja u obitelji, koji naravno dolazi nakon što je prepoznat nasilnik i odnos žrtva-nasilnik u kojem se radi upravo na promjeni ponašanja. Ali ne samo toga, nego i reguliranja, da ti ljudi nauče regulirati svoje emocije, da razumiju zapravo posljedice svojih ponašanja, rekao je Ajduković.

- Ovi slučajevi koje ste naveli, koje znamo, koji put se kaže to je osveta ili to je iz ljubomore ili to je zbog alkohola. Ne, to su samo okidači. Podloga je zapravo ona što zovemo prisilna kontrola partnera, muškaraca, najčešće nad ženom, koji je u podlozi svih oblika nasilja, dodao je

Izmjenom čak nekoliko zakona radi se na jačanju zaštite žena, uvodi se teža kvalifikacija, teži oblik ženskog ubojstva, odnosno femicida. Među novostima su i obavještavanje žrtve, primjerice o izlasku nasilnika iz istražnog zatvora. Upitan je li to dovoljno da se počne prijavljivati nasilje već u najranijoj fazi kako bi se izbjegli tragični događaji Ajduković je rekao kako je to svakako važan korak prema tome.

- Ali ako uzmete samo ovo obavještavanje žrtve, zapravo žrtva mora znati što tada treba napraviti i što može učiniti da se zaštiti te koje su to institucije koje će biti na njenoj strani u tom pogledu, naglasio je Ajduković.