Seoba kapitala za mjesta poput Brckovljana, Rugvice ili Kanfanara znači bogatiju općinsku blagajnu i rast zaposlenosti. Međutim, rast troškova poslovanja mogao bi uskoro, upozoravaju stručnjaci, natjerati tvrtke da se sele i van hrvatskih granica

Badel, Elka Kabeli, TDR, TEP, Varteks, Kraš i Tehnika samo su neke od tvrtki koje su se preselile ili najavile preseljenje svojih pogona izvan grada. Naravno, trend je najočitiji u Zagrebu, gdje se i nalaze sjedišta većine velikih hrvatskih poduzeća.

Za ogledni primjer zašto i kako se sele kompanije može se uzeti priča Elka Kabela

Najveći proizvođač električnih kabela u ovom dijelu Europe i jedina hrvatska tvrtka koja svojim proizvodom sudjeluje u gradnji najvećeg putničkog zrakoplova na svijetu, Airbusa 380, do kraja 2013. trebala bi se preseliti u Brckovljane. Malena općina na istoku Zagrebačke županije s oko šest tisuća stanovnika ima pet gospodarskih zona čija je najveća prednost niža cijena komunalija i dobra prometna povezanost

Elka će za zemljište veličine 230 tisuća metra kvadratnih u gospodarskoj zoni Božjakovina izdvojiti 39 milijuna kuna. Nova moderna tvornica trebala bi se graditi uz državnu cestu Dugo Selo - Vrbovec

NIŽI TROŠKOVI POSLOVANJA

Motiva je za preseljenje, isticano je iz čelništva Elke, više. Prije svega je to rast komunalnih troškova u Zagrebu, uz povećanje cijena energenata i troškova radne snage. Zatim, širenjem centra grada sve je manje mogućnosti za povećanje kapaciteta proizvodnih pogona. Nije zanemariva ni činjenica da se uskoro bivša Elkina tvornica na Žitnjaku nalazi na zemljištu koje je djelomično trgovačka zona. Zasad rukovodstvo kompanije nije otkrilo kako će unovčiti vrijednu nekretninu - prodajom ili kroz neki oblik suradnje s građevinskom tvrtkom.

Možda, se odluče slijediti primjer Badela koji je svoje zemljište na Žitnjaku odlučio prodati stranim investitorima za gradnju trgovačko-poslovnog centra, a nagađa se da je cijena oko 40 milijuna eura. Proizvođač vina i žestokih pića planira selidbu u Rakovec, odnosno u gospodarsku zonu Mlaka do kraja 2009. godine.

Na prvi pogled, seoba velikih tvrtki u manja mjesta je dobar trend u kojem nitko ne gubi. Kompanijama su niži troškovi poslovanja (manji prirez, komunalna naknada, cijena zemljišta, trošak radne snage), a prodajom vrijednih gradskih zemljišta dobivaju novac za nove investicije. S druge strane, proračuni lokalnih zajednica se puni sve bolje i otvaraju se nova radna mjesta. Isto se tako pokazuje da se otvaranjem gospodarskih zona mala mjesta mogu natjecati s velikim gradovima u privlačenju kapitala.

ZVONO ZA UZBUNU

Međutim, trend preseljenja neki stručnjaci vide kao zvono za uzbunu koje upozorava da je hrvatsko gospodarstvo u teškoj krizi

'Industrija se nalazi pod strašnim pritiskom. Veća komunalna davanja, rast cijena energenata, troškovi koje donosi prilagodba uredbama EU-a i Zakon o minimalnim plaćama enormno su povećali troškove poslovanja. I sve to u vrijeme nedostatka radne snage. U takvom okruženju tvrtke traže izlaz na nekoliko načina. Neki smanjuju broj zaposlenih, drugi ulažu u tehnologiju, što opet znači otpuštanje radnika, a pojedini se odlučuju za preseljenje poduzeća van gradova ili čak van države', tvrdi Vladimir Kovačević, direktor CRO Industrije, jednog od sektora Hrvatske udruge poslodavaca (HUP).

Zakon o minimalnoj plaći koji se primjenjuje od 1. srpnja najviše je pogodio tekstilnu i drvoprerađivačku industriju, kaže Kovačević, te tvrtke iz te branše najviše razmišljaju o preseljenju pogona iz Hrvatske (najviše u BiH-a) jer su im troškovi rada najznačajniji dio u strukturi ukupnih troškova.

Njegove riječi potvrđuje i istraživanje koje je među tvrtkama proveo HUP, a koje pokazuje da oko tri posto poduzeća planira seljenje u druge dijelove Hrvatske. K tome, čak osam posto tvrtki planira preseliti se u druge države. Površno gledano, to i ne zvuči toliko alarmantno, ali kad se stvari postave na drugi način – da od 10.000 hrvatskih tvrtki njih 400 planira seljenje u druge dijelove zemlje, a 800 u druge države, tad je slika mnogo sumornija.